Analiza: Što donosi nova McLaren Honda MCL32?

McLaren Honda nakon dvije vrlo teške sezone u kojima su završili deveti i šesti više nema prava na ispriku – nova pravila za dizajn šasije i aerodinamike nude im priliku da sustignu vodeće momčadi, baš kao i ukidanje sustava tokena. Je li ovo ključna godina za ambicije ove legendarne momčadi ili tek još jedna sezona neispunjenih očekivanja?

Za McLaren je 2017. godina velikih promjena – otišao je Ron Dennis, a na njegovo mjesto došao marketinški stručnjak Zak Brown dok se Jenson Button povukao kako bi priliku dobio obećavajući prvak GP2 serije iz 2015. Stoffel Vandoorne koji ga je uspješno zamijenio u Bahrainu prošle godine.

Promjene tu ne prestaju jer je McLaren odlučio promijeniti tradicionalni sustav označavanja bolida MP4-X i novi bolid nazvao MCL32, a nova je i kombinacija boja i povratak narančaste s kojom se McLaren krajem šezdesetih i početkom sedamdesetih natjecao u Formuli 1 i američkom Can-Am prvenstvu.

Honda je za 2017. pripremila potpuno novu pogonsku jedinicu koja je 90% nova u odnosu na prošlogodišnju, a navodno su kopirali Mercedesov koncept podijeljenog turba i kompresora koji svjetski prvaci koriste od 2014.

Yusuke Hasegawa rekao je da je nova pogonska jedinica lakša od stare i ima niže težište što bi trebalo pomoći šasiji, ali ključno je koliko će uspjeti smanjiti zaostatak za Mercedesom koji je, ako je vjerovati tehničkom direktoru Force Indije, ponovno napravio neviđen korak naprijed.

Nos i prednje krilo

Nos (1)  je sličan prošlogodišnjem kratkom nosu, ali nosači (2) su potpuno novi i koriste maksimalno dopuštenu duljinu iza nosa. Svaki nosač ima tri vertikalna proreza koji služe kako bi se dio zraka s vanjske strane nosača usmjerio prema unutra, a zračnu struju nakon toga preuzimaju crni vertikalni usmjerivači između prednjih kotača (11).

Nosači su pričvršćeni na središnju, 500 mm široku neutralnu sekciju (3) na kojoj je vidljiv otvor za balast, a najdonji element prednjega krila na rubnom području formira tri kanala. Sasvim vanjski kanal (8), iznad kojeg se nalazi horizontalne trake usmjerene blago prema gore, stvara vrtložne struje duž prednjega krila, a unutarnja dva kanala (4) formiraju gornji elementi prednjega krila i čine tunele rastućeg radijusa koji pomažu usmjeriti zrak oko prednjih kotača.

Zanimljivo da se McLaren odlučio zadržati spomenute tunele na rubu najdonjeg elementa iako su krajem 2016. testirali inačicu s gotovo ravnim profilom, kakvo smo ove godine vidjeli na Sauberu C36.

Kaskadni element (6) sastoji se od tri horizontalna elementa od kojih je prvi zakrivljen i prelazi u dva okomita zakrivljena završetka koji svojom usmjerenošću također usmjeravaju zračnu struju prema vanjskom dijelu prednjega kotača. Također, na vrhu kaskade nalazi se još jedan sličan vertikalni element, također zakrivljenoga oblika.

Usisnici za hlađenje kočnica (13) sastoje se od nekoliko elemenata – zakrivljene plohe sasvim blizu kotaču, dva usisnika i aerodinamičkog elementa koji strši iz donjega dijela. McLaren je, kao i brojne druge momčadi, podijelio sustav hlađenja kočnica na više kanala kako bi zasebno hladili disk i kočiona kliješta.

Krilo na vanjskim rubovima ima po sedam elemenata, a gornji elementi (7) imaju vrlo tanke završetke koji podsjećaju na završetke ptičjih krila gdje na rubovima središnje sekcije počinje Y-250 vrtlog.

Iza nosača nosa skriven je ulaz S-duct sustava (9) koji izlazi na gornjoj površini monokoka, a na unutarnjem dijelu rubne ploče nalazi se horizontalni element zakrivljen prema gore (10) kako bi pomogao usmjeriti zračnu struju preko prednjih kotača.

Područje iza prednjih kotača

Za razliku od nekih drugih momčadi poput Mercedesa i Ferrarija, McLaren na ovom području nije predstavio toliko kompleksna rješenja, ali to ne znači da nisu učinkovita.

Glavni usmjerivač (1) počinje 430 mm iza linije koja spaja središta prednjih kotača i vertikalno je razrezan na dva dijela, a prema šasiji prelazi u horizontalni usmjerivač (2) koji svojim profilom zračnu struju usmjerava prema otvorima za hladnjake u bočnim stranicama.

Na rubu glavnoga usmjerivača nalazi se dugi horizontalni element (3) koji svojim oblikom stvara snažan vrtlog koji putuje duž ruba podnice i pomaže izolirati zračnu struju ispod bolida od vanjskih turbulencija.

Iz ptičje perspektive vidimo da je McLaren iza glavnoga usmjerivača postavio i po još dva uzdužna horizontalna usmjerivača nalik noževima (4) koji imaju sličnu svrhu.

Na vrhu monokoka nalazi se izlaz S-duct sustava koji pomaže zračnoj struji na tom području da ostane bolje povezana uz površinu bolida na mjestu gdje bi inače moglo doći do odvajanja (na kosini gdje se nos penje na visinu monokoka).

Prednji ovjes je push-rod konfiguracije s dvostrukim poprečnim ramenima, a prihvatno mjesto za push-rod (6) vrlo je visoko. Ovjes je prilagođen kako bi se nosio s većim silama u zavojima i na kočenju, ali i težim kotačima koji su ove godine 25% širi,a stražnja spona gornjega poprečnog ramena pričvršćena je na višoj točki na šasiji (na prošlogodišnjem MP4-31 bila je pričvršćena na gotovo istu visinu kao i prednja spona).

Bočne stranice i pokrov motora

Novi MCL32 ima zanimljive bočne stranice s malim otvorima za hladnjake i najmanjim otvorom za zrak iznad vozačeve glave, pogotovo ako se u obzir uzme nova Hondina pogonska jedinica koja ima više snage zahvaljujući, među ostalim, i većoj turbini i kompresoru.

Bočne stranice (1) prate konturu radijatora i naglo se spuštaju i sužavaju prema stražnjem kraju, a ispred otvora za hladnjake nalazi se zakrivljeni vertikalni usmjerivači (2) čiji je donji dio izbačen prema naprijed i povezan s donjim dijelom glavnoga usmjerivača. Vertikalni usmjerivači (2) s rubom bočnih stranica povezani su manjim horizontalnim krilom (3).

Retrovizori stoje na jednom nakošenom nosaču, a samo kućište zrcala aerodinamički je oblikovano u sužava se prema stražnjem kraju.

Otvori za hladnjake (4) prilično su mali i vertikalno pregrađeni, a u njima se nalazi i polukružni usisnik podijeljen na tri dijela koji hvata zrak za hlađenje neke od specifičnih komponenti smještenih u ovom području.

Također, na donjoj slici možete vidjeti da postoji i tanki vertikalni prorez na rubu monokoka kao i manji otvor na samom dnu slike. Honda je unatoč malim otvorima za hladnjake u bočnim stranicama uspjela dizajnirati vrlo uzak otvor za zrak iznad vozačeve glave (6) što pohvalno govori o zahtjevima za hlađenje nove Hondine pogonske jedinice i/ili inovativnom smještaju i hlađenju komponenti koje daju naslutiti uski procjepi uz monokok i donji rub otvora za hladnjake.

Ispod usisnika iznad vozačeve glave (6) nalazi se još jedan usisnik, vjerojatno za hlađenje komponenti ERS sustava ili ulja mjenjača, a ispred se nalazi vertikalni držač koji podupire čitavu strukturu.

Na vrhu bočnih stranica nalaze se horizontalni usmjerivači (5) koji oblikuju zračnu struju niz bočne stranice i stražnji kraj, a pokraj njih se nalazi tanki vertikalni usmjerivač koji stvara vrtloge duž bočnih stranica.

Stražnje krilo i stražnji kraj

Stražnje krilo (1) i dalje se sastoji od dva elementa, što pravila propisuju od 2004., a ove godine je 150 mm niže i 150 mm šire. McLaren se, kao i većina momčadi, odlučio zadržati jedan nosač stražnjega krila (2) koji se nastavlja na DRS mehanizam pričvršćen na donji element krila i koji se obavija oko glavne ispušne cijevi.

Gornji rub bočnih ploča stražnjega krila ima već uobičajene horizontalne proreze (3) za smanjenje turbulencija uz rub krila, a donji dio bočnih ploča vrlo je otvoren na mjestu gdje prema pravilima mora doći do njegova suženja. Na tom mjestu McLaren je spustio gornji, širi dio i podijelio ga s četiri vertikalna proreza.

Stražnji ovjes je pull rod konfiguracije, ali poprečna ramena (5) više nisu tako ekstremna kao prošle godine kada su se protezala više prema naprijed kako bi ovjes mogao nositi sa znatno većm opterećenjima u 2017.

Podnica ispred stražnjih kotača (6) vrlo je jednostavna i McLaren će na tom području sigurno isprobati različita rješenja i konfiguracije, pogotovo jer smo ih viđali i na prošlogodišnjem MP4-31.

Pokrov motora dijeli već uobičajena peraja (7) koja uzdužno dijeli pokrov motora u visini od 950 mm i koja se proteže gotovo do stražnjega krila. Prednost peraje je stabilnija zračna struja prema nižem stražnjem krilu, ali nedostatak je veća osjetljivost na udare bočnoga vjetra.

McLaren još uvijek nije isprobao T-krilo na stražnjem kraju peraje koje su dosad isprobali Mercedes, Ferrari, Williams i Haas, ali s obzirom na probleme s Hondinim motorom to još uvijek nije u središtu McLarenove pozornosti na početku predsezonskih testiranja.

Ako se po jutru dan poznaje McLaren Hondi se ponovno ne piše dobro, ali novi MCL32 bolid je s individualnim rješenjima koji bi im mogao pomoći da napreduju u odnosu na prošlogodišnje šesto mjesto u poretku konstruktora. Tek kad Honda bude mogla pouzdano vrtiti krugove sa svojom potpuno novom pogonskom jedinicom, McLaren će se moći usredotočiti na razvoj šasije i tek tada bismo mogli vidjeti koji je potencijal vizualno obećavajućeg MCL32.