Haas je prvi pokazao studijske fotografije svoga novog F1 bolida za 2019. imena VF-19, a iako one ne pružaju najbolji uvid kakav ćemo imati kad bolid vidimo na stazi, dovoljne su da vidimo najvažnije tehničke promjene za novu sezonu.
Najveća promjena na novim F1 bolidima za 2019. svakako je prednje krilo koje je postalo 200 mm šire i 20 mm više, ali što je još važnije, nestale su izuzetno složene aerodinamičke strukture na rubovima krila koje su služile kako bi se stvorili snažni vrtlozi koji su zračnu struju usmjeravali s vanjske strane prednjih kotača.
To bi, zajedno s ostalim promjenama, trebalo pomoći da bolidi iza sebe ostavljanju manje turbulencija zbog čega bi bolidi koji prate trebali imati manje aerodinamičkih gubitaka i biti u mogućnosti bolje pratiti bolid ispred.
Sve je to zamišljeno s ciljem da se olakšaju pretjecanja, ali već smo nekoliko puta čuli da promjene zapravo i neće biti budući da će momčadi s vremenom nadoknaditi gubitke i da će se pretjecati jednako teško kao i prije.
Nos i prednje krilo
Haas je zadržao nos koji koriste dvije godine i koji je na tragu Ferrarijevog, s isturenim središnjim dijelom koji zadovoljava sigurnosne propise, ali prednje krilo sada je široko okruglo 2 metra i sastoji se od pet horizontalnih elemenata (prošlogodišnja krila imala su i do desetak elemenata).
Prva dva elementa (na kojima piše RICH ENERGY) gotovo su horizontalna, a gornja tri elementa imaju nešto veći nagib i manju površinu, što je bilo uobičajeno i prošlih godina.
Višestruke kaskade na rubovima prednjih krila više nisu dozvoljene, a jedina ‘kaskada’ koja je dozvoljena jest mali horizontalni držač termalne kamere (označeno narančasto na gornjoj fotografiji) s kojom momčadi prate temperaturu prednjih guma.
Momčadima je vrlo ograničena sloboda kad je riječ o rubnim dijelovima krila, koji su se prije koristili za stvaranje vrtloga, a danas na tom području vidimo vrlo malo zakrivljenosti.
Bočne ploče prednjega krila (istaknute žuto na donjoj fotografiji) također su pojednostavljene i više nisu višestruko prorezane niti smiju imati razna zakrilca. Ali ipak je dozvoljeno imati tunel maloga radijusa koji se proteže duž čitave dubine prednjega krila i koji smije biti usmjeren blago prema van.
Kao i dosad, smiju se koristiti vertikalni elementi koji služe stabilizaciji krila i postizanju nužne čvrstoće (narančasto).
Također, od ove godine smiju se koristiti samo dvije horizontalne ‘ograde’ ispod prednjega krila koje su okomite na elemente krila (ispunjene žuto na lijevoj strani krila na donjoj fotografiji, ispod natpisa RICH).
Novi Haas VF-19 koristi S-duct sustav koji je prvi koristio Sauber 2012. i koji danas koriste sve momčadi, a njegov je izlaz označen narančasto na donjoj fotografiji.
Također, na iduće dvije fotografije mogu se vidjeti rubni dijelovi prednjega krila i kako horizontalni tunel na rubu (označen žuto) završava ranije od bočne ploče.
Područje iza prednjih kotača
Haas VF-19 ovdje je vrlo sličan prethodniku uz iznimku što su aerodinamički dodaci na ovom području sada niži kako bi se sponzorske oznake na monokoku mogle bolje vidjeti.
U podnožju ovoga dijela može se vidjeti mnoštvo generatora vrtloga koji su ključni kako bi se duž ruba podnice slale vrtložne struje koje bi trebale pomoći da se zrak ispod bolida izolira od turbulencija, posebno od rotirajućih stražnjih kotača.
Na donjoj fotografiji vidljivi su pojednostavljeni usisnici za hlađenje prednjih kočnica koji su prošlih godina bili prepuni aerodinamičkih dodataka za kontrolu i oblikovanje zračne struje koja putuje ovim područjem, a sada su samo – usisnici za hlađenje kočnica.
Bočne stranice
Haas koristi Ferrarijeve pogonske jedinice i sve što prema pravilima smiju kupiti od njih pa ne čudi da su u ovom području vrlo slični njima.
Ferrari je prošle godine imao najmanje bočne usisnike za radijatore u bočnim stranicama koji su bili potpomognuti i usisnicima na gornjoj strani bočnih stranica, a ovogodišnji Haas ima vrlo sličnu strukturu kao i prošlogodišnji Ferrari SF71H samo što nema usisnike na gornjoj strani.
Usisnik (narančasto) u bočnim stranicama smješten je između horizontalnih sigurnosnih struktura (označene žuto) i pozicioniran je maksimalno visoko (kako bi što više zraka strujalo s donje strane bočnih stranica) i maksimalno iza (kako bi usisnici dobivali manje turbulentnu struju od rotirajućih prednjih kotača), kao i na prošlogodišnjem Ferrariju SF71H.
Na horizontalnu strukturu veže se i vertikalni aerodinamički element koji je povezan s još jednom višestrukom horizontalnom strukturom (također označena žuto) koja preuzima turbulentnu zračnu struju koja dolazi s rotirajućih prednjih kotača.
Također, i na donjoj fotografiji može se vidjeti izlaz S-duct sustava (ispod natpisa HAAS na monokoku).
Na donjoj fotografiji možemo vidjeti bočne stranice iz drugoga kuta, kao i duge horizontalne proreze na podnici koji su slični prošlogodišnjim, a koji služe miješanju zraka s gornje i donje strane podnice u svrhu stvaranja vrtloga za izoliranje zračne struje ispod bolida od vanjskih turbulencija.
Pokrov motora
Prema prvim fotografijama čini se kao da je Haas, uz neizostavnu pomoć Ferrarijevih inženjera i preporuka, uspio uže upakirati pogonsku jedinicu što je vidljivo prema većoj ‘peraji’ koja vertikalno dijeli pokrov motora.
To znači da su komponente pogonske jedinice, uključujući hladnjake ulja motora, vode, ulja mjenjača i ERS sustava, drukčije raspoređeni unutar motornog prostora, ali i da Ferrari ima poboljšane sustave hlađenja koji zauzimaju manje prostora uz zadržavanje učinkovitosti.
Vidjet ćemo kako će izgledati stražnji kraj i pokrov motora novoga Ferrarija za F1 2019. koji bi trebao biti još ekstremniji po tom pitanju budući da je riječ o tvorničkoj momčadi koja je najranije bila upoznata sa zahtjevima hlađenja nove pogonske jedinice i njezine integracije u šasiju.
Na donjoj fotografiji vidi se i prilično velik nagib podnice bolida, što je metoda kojom se povećava volumen zraka ispod podnice bolida, uključujući difuzor, što u teoriji donosi više downforcea, ali je u tom slučaju i teže kontrolirati zračnu struju u ovom izuzetno osjetljivom i važnom području.
Očekuje se da će sve više momčadi ići putem većega nagiba podnice zbog restriktivnih aerodinamičkih pravila za F1 2019.
Usisnik iznad vozačeve glave (obrubljen žutom bojom) sličan je prošlogodišnjem te je vertikalno podijeljen na tri dijela pomoću dvaju nakošenih pregrada (narančasto). Novost je što je njegov donji dio valovit i blago povišen u sredini.
Središnji dio usisnika služi dovođenju svježega zraka u motor, a manji bočni usisnici služe za hlađenje ERS sustava i/ili ulja mjenjača.
Iza usisnika se nalazi i mali horizontalni usmjerivač zraka (ljubičasto) kakav je prošle godine koristio Williams, a koji pomaže oblikovati zračnu struju na putu prema stražnjem krilu, slično kao i T-krilo.
Stražnji kraj
Kao i obično, momčadi jako paze da ne pokažu previše detalja na stražnjem kraju bolida, posebno oko difuzora, pa ni ove digitalne fotografije novoga Haasa VF-19 nisu iznimka.
Difuzor je gotovo u potpunosti crn, a bočne ploče stražnjega krila, koje je ove godine 100 mm šire i 20 mm više, sada su jednostavnije. Ali određenu slobodu na ovom području pravila ipak ostavljaju pa je završetak gornjih rubova bočnih ploča stražnjega krila višestruko prorezan (označeno žuto), što je trend koji je 2017. započeo McLaren, a 2018. su ih u tome slijedile još neke momčadi poput Mercedesa, Renaulta i Ferrarija koji ih je na kraju odbacio i vratio se na staru konfiguraciju.
Stražnji ovjes (na gornjoj fotografiji označen zeleno) ima povišena prihvatna mjesta kod stražnjih kotača, što je prošle godine koristio Ferrari, za bolii protok zraka preko difuzora.
Haas VF-19 ima i 750 mm široko T-krilo koje je na rubovima blago zakrivljeno prema dolje po uzoru na Ferrari, a njegov će se dizajn sigurno mijenjati tijekom sezone ovisno o aerodinamičkoj konfiguraciji za pojedinu stazu.
Sekundarne ispušne cijevi za višak ispušnih plinova iz turbine (ružičasto) postavljene su iznad glavne, jedna iznad druge, što je Ferrari prošle godine testirao, ali nije koristio na utrkama.
