Red Bull je jučer predstavio svoj prvi F1 bolid koji koristi Hondine pogonske jedinice i očekivanja uoči početka sezone su velika – što donosi novi RB15 i kako su Red Bullovi inženjeri predvođeni Adrianom Neweyem opet oduševili pomicanjem granica.
Red Bull je prošle godine pobijedio na četiri utrke s Renaultovom pogonskom jedinicom koja je u kvalifikacijama za Mercedesom i Ferrarijem zaostajala više od 50 KS dok je zaostatak u utrci bio nešto manji, između 20 i 30 KS.
Na stazama na kojima je zbog nadmorske visine utjecaj deficita snage manji, poput Austrije, Meksika i Brazila, Red Bull je bio vrlo brz, posebno u utrci gdje su imali korist i od najmanje potrošnje stražnjih guma.
Ako Honda bude na približnom zaostatku kao i Renault prošle godine, što je najmanje što Red Bull očekuje, i ako je šasija dobra barem kao i prošlogodišnja, u što nitko ne sumnja, Red Bull bi ponovno trebao biti kandidat za pobjede dok bi Honda trebala upisati prvu pobjedu i prvo postolje otkako su se 2015. vratili u Formulu 1.
Naslov prvaka zbog upitne pouzdanosti još nitko ne spominje, ali ako Red Bull Honda impresivno otvori novu F1 sezonu apetiti će sigurno porasti.
Nos i prednje krilo
Red Bull je zadržao šuplji nos (ljubičasto) koji su uveli 2017. i koji u tom obliku zasad nitko nije kopirao, a Red Bull ga je podijelio s devet vertikalnih pregrada (žuto) koje skrivaju i ulaz S-duct sustava.
Prednje krilo ove je godine šire i jednostavnije, a glavni element (označen žuto) zauzima oko pola dubine središnje, 50 cm široke neutralne sekcije i širi se prema bočnim pločama prednjega krila.
Kao i kod Haasa i Toro Rossa, na neutralnu sekciju spajaju se prva dva elementa dok se kod Mercedesa, Renaulta i Red Bulla na nju spaja samo glavni element. Ove godine momčadi smiju koristiti samo po dvije vertikalne pregrade ispod prednjega krila (crveno), a iznad jedne od njih nalazi se i spona za podešavanje nagiba najgornjeg elementa (tirkizno).
Bočne ploče prednjega krila (narančasto) moraju biti jednostavnoga oblika te su, kao i kod svih drugih momčadi osim Mercedesa, blago usmjerene prema van kako bi se zračna struja usmjerila prema vanjskoj strani rotirajućih prednjih kotača.
Na gornjoj slici vidimo prednje krilo iz drugoga kuta, ali i zanimljive dvostruke usmjerivače zraka ispod prednjih kotača (žuto) koje Renault nije pokazao na svojim studijskim fotografijama, a oni prihvaćaju zračnu struju s prednjega krila i pripremaju ju za aerodinamičke elemente iza prednjih kotača.
Prednji ovjes i područje iza prednjih kotača
Red Bull je ostao vjeran pushrod (tirkizno) prednjem ovjesu s dvostrukim poprečnim ramenima (crveno) koja su pažljivo dizajnirana kako bi se osigurao što je moguće bolji protok zraka između njih i kako bi bočni otvori za hladnjake dobivali što je moguće laminarniju zračnu struju (jer onda mogu biti manji).
Prednja i stražnja spona poprečnih ramena postavljena su jedna iza druge, koliko god je to bilo moguće uz postizanje željene geometrije, kako bi se smanjile turbulencije koje uzrokuju svojim oblikom. Usisnici za hlađenje prednjih kočnica su, kao i kod svih ostalih momčadi, puno jednostavniji nego 2018.
Kod prihvatnog mjesta pushrod spone na šasiji nalazi se i izlaz S-duct sustava (žuto) koji je jedinstven zbog maloga krilca iznad njega, a njegova funkcija je ubrzati protok zraka iz S-duct sustava i time poboljšati povezanost zračne struje s površinom šasije na ovom strmom dijelu monokoka.
Područje iza prednjih kotača krije zanimljiv detalj jer je Red Bull pronašao način kako da u sasvim prednjem dijelu ovoga područja koristi usmjerivače zraka (svijetlo plavo) koji su na visini iz 2018. (završava kod slova N ispod natpisa ASTON) dok je preostali dio višestruko prorezanog usmjerivača zraka na novoj, nižoj visini po pravilima za 2019.
Red Bull je zadržao i dugo bumerang krilo (tirkizno) koje se proteže sve do vertikalnog elementa (ljubičasto) ispred bočnih stranica, a u njegovom podnožju nalazi se nekoliko poput oštrica zakrivljenih usmjerivača zraka (ružičasto) koje su koristili i prošle godine. Niski usmjerivač zraka (plavo) koji povezuje glavni (svijetlo plavo) i vertikalni usmjerivač (ljubičasto) ima pet generatora vrtloga na svom gornjem rubu.
Bočne stranice
Red Bull je zadržao koncept bočnih stranica koji su koristili i prošle godine kada su se inspirirali Ferrarijem SF70H iz 2017., a ove godine bili su još agresivniji i koncept odveli na novu razinu.
Usisnik u bočnim stranicama (narančasto) nevjerojatno je nizak i male površine, a i dalje je smješten između dvije horizontalne, aerodinamički profilirane sigurnosne strukture (žuto) pri čemu je donja struktura povezana s vertikalnim usmjerivačem (ljubičasto) i svojim profilom zrak usmjerava prema dolje.
Red Bull je, kao i 2018., što je moguće veći broj komponenata pogonske jedinice smjestio iznad motora kako bi što više oslobodili prostor u bočnim stranicama, a u tome ih nije spriječila ni promjena s Renaulta na Hondu koja ima podijeljeni turbo i kompresor kao i Mercedes (Ferrari i Renault imaju turbo i kompresor sa stražnje strane motora).
Bočne stranice Red Bulla RB15 nevjerojatno se rano i strmo spuštaju prema dolje, a retrovizori su još kompleksniji nego prošle godine te imaju po dva nosača (narančasto) – jedan je pričvršćen na šasiju, a drugi na donju horizontalnu strukturu. Nosači su pažljivo oblikovani kako bi oblikovali zračnu struju oko kokpita i preko bočnih stranica.
Pokrov motora
Kao što možete vidjeti na gornjoj fotografiji, gornji dio pokrova motora prilično je popunjen te se peraja koja longitudinalno dijeli pokrov motora jedva vidi, a žuto označene konture jasno pokazuju koliko se rano i strmo pokrov spušta prema dolje u svom prednjem dijelu.
Usisnik iznad vozačeve glave sličnoga je oblika kao i prošlogodišnji iako se na prikazanim fotografijama ne može sa sigurnošću tvrditi na koliko je dijelova podijeljen.
Stražnji ovjes i stražnji kraj
Red Bull i na RB15 koristi pullrod stražnji ovjes koji je upravo Newey vratio u modu 2009. na Red Bullu RB5, a poprečna ramena su, kao i na prošlogodišnjem RB14, nagnuta prema stražnjim kotačima.
Stražnje krilo ima jednostavnije bočne ploče (žuto) koje imaju vertikalnu ekstenziju u svom stražnjem dijelu dok je na samom dnu bočnih ploča nekoliko manjih proreza.
Red Bull na prvoj specifikaciji bolida nije koristio T-krilo, a stražnje krilo drži jednostruki nosač kroz čiji donji dio prolazi središnja ispušna cijev. Pokrov motora prilično je usko pakiran oko središnje ispušne cijevi, ali prošlogodišnji RB14 bio je još ekstremniji po tom pitanju pa je moguće da će i RB15 s vremenom dobiti još uži pokrov motora u stražnjem kraju kad Red Bull bude sigurniji u svoje proračune hlađenja.
Na gornjoj fotografiji vidljivi su i kosi prorezi (crveno) na podnici ispred stražnjih kotača (i jedan veći prorez neposredno ispred stražnjega kotača) kao i dva longitudinalna proreza koji imaju sličnu funkciju, a ispred unutarnjeg ruba kotača nalazi se i manja horizontalna pregrada koja nastoji odvojiti zračnu struju koja putuje preko difuzora od turbulencija uzrokovanih rotacijom stražnjega kotača.
