Ferrari je predstavio novi F1 bolid za 2019. SF90 s kojim obilježavaju 90. obljetnicu postojanja i s kojim žele osvojiti naslov prvaka nakon 11 godina – može li SF90 biti bolji od vrlo dobrih prethodnika i napokon skinuti Mercedes s trona?
Prošle dvije sezone Ferrari se napokon probudio i počeo biti prijetnja vodećem Mercedesu iako tu razinu nisu uspjeli održati tijekom cijele sezone, a ove godine nadaju se da će biti barem još malo bolji i konkurentniji i da će Vettel i Leclerc talijanskoj momčadi donijeti prvi konstruktorski naslov od 2008. ili prvi vozački od 2007.
Pažnju je privukla i nova boja koja više nije sjajna kao prethodnih godina, a razlog je ušteda od nekoliko stotina grama. Red Bull je prešao na mat boju uoči početka F1 sezone 2016., također iz želje da se uštedi nekoliko stotina grama, a Binotto kaže da novi SF90 nastavlja putem svojih prethodnika pri čemu su nastojali biti što je moguće inovativniji i ekstremniji.
“Jasno je da smo pritiskali kako bismo poboljšali svaki detalj,” rekao je. “Mislim da nema nijednog istog dijela kao i 2018.”
“Pritiskanje znači da moramo ići dalje od prethodnih granica. Ovaj bolid nije revolucija, jednostavno smo pokušali pritiskati i podići razinu i biti ekstremni koliko god smo mogli.”
“Postoji nekoliko promjena koje su jednostavne, poput prednjega krila, ali ako pogledate sve detalje jasno je da smo pritiskali jako žestoko, pokušali biti inovativni. Usisnik iznad vozačeve glave vrlo je uzak, a stražnji kraj je jako, jako uzak zbog odrađenog posla koji ne možete vidjeti oko instalacije motora i elemenata pogonske jedinice.”
Nos i prednje krilo
Ferrari je zadržao oblik nosa kakav uz manje dorade koriste od 2016., a prednje krilo ove je godine jednostavnije i smije imati najviše pet elemenata. Najdonji element (žuto) zakrivljen je na mjestu gdje se spaja s 50 cm širokom neutralnom sekcijom (bijelo) uz poštivanje najvećeg dopuštenog radijusa zakrivljenosti od 5 cm, a na središnju sekciju spajaju se i drugi (narančasto) i treći (crveno) element, za razliku od dosad predstavljenih bolida kod kojih se na središnju sekciju spajaju prvi ili prva dva elementa.
Gornja dva elementa crne boje spuštaju se prema bočnim pločama (plavo) kako bi se dio zračne struje prelio prema vanjskoj strani prednjih kotača čemu pomaže i zakrivljenost bočnih ploča prema van.
Nosači prednjega krila kao i prošle godine imaju po tri proreza sa svake strane (ružičasto) kako bi više zraka prošlo ispod nosa, a iza njih se nalazi i ulaz S-duct sustava (zeleno) dok je istom bojom označen i njegov izlaz s gornje strane monokoka. Ispod šasije nalaze se i peterostruki usmjerivači zraka (tirkizno) koji zračnu struju šalju prema ostalim aerodinamičkim elementima iza prednjih kotača.
Na gornjoj fotografiji dobro se vidi da treći element (označen narančasto) ima puno veću površinu od susjedna dva elementa kako bi se donekle kompoenzirao gubitak downforcea zbog vrlo male površine i nagiba elemenata blizu bočnih ploča gdje su elementi spušteni kako bi se više zraka usmjerilo s vanjske strane prednjih kotača. S donje strane krila nalaze se i po dvije vertikalne ograde (ljubičasto) koje se moraju nalaziti između 500 i 800 mm od središta prednjega krila.
Prednji ovjes i područje iza prednjih kotača
Ferrari je 2016. odustao od pushrod prednjeg ovjesa i vratio se na konvencionalni pushrod (žuto) ovjes koji koriste i na SF90, a donja (crveno) i gornja (narančasto) poprečna ramena relativno su blizu, za razliku od McLarena i Mercedesa koji imaju vrlo visoko postavljena gornja poprečna ramena zbog ekstenzije koju koriste na prihvatnom mjestu na prednjem kotaču.
Usisnici za hlađenje prednjih kočnica (plavo) ove godine pokraj sebe više ne smiju imati razne aerodinamičke dodatke, a Ferrari je svoje usisnike vertikalno podijelio na tri dijela pri čemu je središnji dio horizontalno podijelio na tri dijela.
Ferrari je, kao i Red Bull, iskoristio rupu u tehničkom pravilniku i neposredno iza prednjih kotača započeo glavni usmjerivač zraka (crveno) na prošlogodišnjoj visini (475 mm), a kasnije ga spustio na ovogodišnjih 350 mm i do te visine protežu se i ostali elementi iza poput usmjerivača zraka ispred usisnika u bočnim stranicama.
Ferrari na visini od 350 mm koristi i horizontalnu peraju (tirkizno), a na završetku glavnih usmjerivača nastavlja se još nekoliko manjih sve manje visine (narančasto) koji pomažu skrenuti zračnu struju oko donjeg ruba bočnih stranica.
U podnožju glavnoga usmjerivača nalazi se i nekoliko generatora vrtloga (ružičasto) te dvije zakrivljene oštrice (žuto) koje je Ferrari prvi počeo koristiti 2017. na SF70H. Iza prednjih kotača vidljivi su i već spomenuti usmjerivači zraka između prednjih kotača (plavo).
Bočne stranice
Ferrari je s inovativnim SF70H započeo trend koji danas koristi većina momčadi, a riječ je o usisnicima (žuto) u bočnim stranicama koji su smješteni između dvije bočne sigurnosne strukture (narančasto) te su pomaknuti maksimalno gore i iza sigurnosnih struktura.
Usisnik krije još jedan manji usisnik (svijetloplavo) u koji zrak ulazi i ispod i iznad gornje sigurnosne strukture, a na nju je pričvršćen i jedan nosač retrovizora (ružičasto) dok je drugi pričvršćen na šasiju. Pokraj bočnog završetka usisnika (žuto) Ferrari je na donju sigurnosnu strukturu montirao i mali usmjerivač zraka (zeleno) koji pomaže skrenuti zrak oko ruba bočnih stranica (prošle godine su također koristili slične usmjerivače na tom području).
Gornja sigurnosna struktura (narančasto) proteže se do maksimalno dopuštene širine te se okomito spušta prema podnici, a na nju su pričvršćena i tri manja L-usmjerivača koji ove godine smiju biti najviše 350 mm iznad podnice i koji primaju zračnu struju s rotirajućih prednjih kotača te ju oblikuju i šalju oko bočnih stranica.
Na idućoj fotografiji nalaze se tri L-usmjerivača pričvršćena na okomiti element (žuto), ali i zakrivljeni usmjerivač (narančasto) na samoj podnici koji pomaže skrenuti zračnu struju oko donjega ruba bočnih stranica.
Pokrov motora
Ferrari je za 2019. odlučio promijeniti integraciju pogonske jedinice i sustava hlađenja koji sada zauzima manje mjesta uz zadržavanje učinkovitosti hlađenja, a prostor iznad motora sada je značajno oslobođen jer je više komponenti pozicionirano u bočnim stranicama, što spušta težište bolida.
To se vidi po vrlo uskom usisniku iznad vozačeve glave (narančasto) gotovo trokutastog oblika, što je optimalno za čvrstoću strukture, a ispod njega nalazi se još jedan manji usisnik. Sužen pokrov motora vidljiv je i po žutim linijama koje se vrlo naglo spuštaju od samoga vrha pokrova motora, za razliku od momčadi poput McLarena i Red Bulla koji su puno komponenti stavili iznad motora.
Osim nižega težišta, prednost ovakve integracije komponenti je i više prostora za strujanje zraka prema sredini stražnjega krila što povećava njegovu aerodinamičku učinkovitost.
Iako nova Ferrarijeva mat boja otežava praćenje kontura pokrova motora i bočnih stranica, to je ipak donekle moguće zahvaljujući praćenju sponzorskih natpisa i nekoliko jedva vidljivih refleksija na mjestima gdje je savijanje pokrova jače izraženo.
Stražnji ovjes i stražnji kraj
Ferrari na SF90 koristi pullrod (crveno) stražnji ovjes s dvostrukim poprečnim ramenima koji danas koriste sve F1 momčadi, a stražnja spona donjega poprečnog ramena (ljubičasto) je zajedno s poluosovinom obučena u aerodinamički oklop od karbonskih vlakana za čišći i brži protok zraka preko difuzora.
Gornje poprečno rame (ružičasto) probija se pokrov motora te su spone blizu stražnjih kotača smještene u zajednički aerodinamički oklop gdje se blago izdiže i zakrivljeno spušta na spojno mjesto kod kotača za čišći protok zraka oko difuzora.
Ferrari već nekoliko godina koristi dvostruke nosače stražnjega krila (plavo) koje su ove godine počele kopirati i druge momčadi, a između njih smještene su i ispušne cijevi s tim da su manje ispušne cijevi (žuto) smještene jedna iznad druge i iznad glavne (narančasto) kako bi zauzimale manje širine i kako bi pokrov motora oko njih mogao biti uži što donosi više zraka ispod stražnjega krila.
Ovakav raspored ispušnih cijevi Ferrari je testirao još prošle godine, a pojavio se i na ovogodišnjem Haasu VF-19. Jedna od mogućih prednosti ovakvog rasporeda je i bliža pozicija ispušnih cijevi stražnjem krilu pa je moguće iskoristiti nešto jači učinak vrućih i brzih ispušnih plinova u ovom području za bolji rad stražnjega krila.
Iznad ispušnih cijevi nalazi se i dvostruko, 750 mm široko T-krilo koje samo za sebe proizvodi vrlo malo downforcea, ali oblikuje zračnu struju u blizini stražnjega krila i povećava mu učinkovitost.
Bočne ploče stražnjega krila, obrubljene narančastom bojom, imaju prorez na donjem vodećem rubu, ali i šest proreza u stražnjem donjem dijelu gornje sekcije ploče.
Donji dio bočne ploče također je prorezan, a prorezi povećavaju efektivnu širinu stražnjega krila i downforce koji može stvoriti. Iznad gornjih proreza Ferrari je postavio i tri zakrivljene horizontalne trake (zeleno) koje zračnu struju s vanjske strane krila pokušavaju usmjeriti prema gore, u smjeru u kojem putuje zračna struja unutar krila.
Podnica ispred stražnjih kotača već je nekoliko godina područje intenzivnoga razvoja, a to se dodatno povećalo 2017. otkad podnica može biti šira.
Ferrari koristi jedan poprečni prorez ispred stražnjega kotača, dva samostalna nakošena proreza, a zatim slijedi serija uzdužnih proreza te uzvišena podnica (narančasto) u prednjem dijelu podnice pokraj bočnih stranica.
Prorezi omogućuju miješanje zraka s gornje i donje strane podnice što dovodi do stvaranja vrtloga na rubu podnice koji pomažu izolirati zračnu struju od turbulencija, posebno ispred rotirajućeg stražnjeg kotača koji kvari rad difuzora.
Odličan tekst. Nadamo se boljoj sezoni za Ferrari. Pozdrav svima na MaxF1.