McLaren je u Wokingu predstavio novi F1 bolid za 2019. MCL34 koji je potpuno drukčiji od svoga problematičnog prethodnika – može li se posrnuli div vratiti u vrh sredine poretka i tako što prije zaboraviti katastrofalnu 2018.?
Zahvaljujući Fernandu Alonsu i njegovoj sposobnosti osvajanja bodova u nekonkurentnim bolidima, kao i Force Indijinom gubitku bodova u prvom dijelu sezone, McLaren je završio šesti u poretku konstruktora 2018. iako su u prosjeku bili tek deveti najbrži bolid ispred još jednog posrnulog diva Williamsa.
Zbog kasne promjene s Honde na Renault McLaren je uoči početka predsezonskih testiranja imao vrlo malo vremena za integraciju Renaultove pogonske jedinice, a tijekom sezone shvatili su da postoji temeljni aerodinamički problem s konceptom MCL33 zbog kojega se nije isplatilo ići u temeljitu rekonstrukciju nego su se rano usredotočili na razvoj bolida za 2019.
Novi MCL34 otpočetka je dizajniran za Renaultovu pogonsku jedinicu koja ima drukčiju arhitekturu od Honde, a iako su osigurali usluge sjajnog Jamesa Keya iz Toro Rossa on neće početi raditi sve do sredine sezone, baš kao i novi šef momčadi Andreas Seidl koji je stigao iz Porschea.
Glavni dizajneri novoga MCL34 su Pat Fry i Andrea Stella koji je s Fernandom Alonsom stigao iz Ferrarija 2015., a novi bolid izgleda puno dorađenije nego što je njegov prethodnik izgledao cijele prošle sezone. Ali tek će testiranja pokazati je li zaista i dovoljno brz da se umiješa u borbu na vrhu sredine poretka.
Nos i prednje krilo
McLaren je zadržao jedinstveni oblik nosa kojega su uveli na VN Španjolske 2018. i koji ima šuplji središnji dio i još dva bočna kanala, a prednje krilo je prema novim pravilima široko 2 metra i sastoji se od pet elemenata, bez složenih struktura za stvaranje vrtloga na rubovima.
Glavni element (žuto) blago je zakrivljen kod spoja na neutralnu središnju sekciju na koju se spaja i drugi element, kao i kod Mercedesa, Haasa, Toro Rossa i Red Bulla. Ove godine dopuštene su dvije vertikalne pregrade ispod svake strane prednjega krila (tirkizno) koje se moraju nalaziti između 500 i 800 mm od središnje sekcije, a bočne ploče (ružičasto) su na studijskim fotografijama gotovo u potpunosti ravne.
Spona za podešavanje nagiba najgornjeg elementa (zeleno) proteže se preko gornja tri elementa koja imaju najveći nagib i najmanju površinu.
Pogled sa strane otkriva da se nosači prednjega krila nastavljaju u već viđenu ‘kapu’ (narančasto) koju Mercedes koristi već nekoliko godina i koja usmjerava zrak između prednjih kotača, a nosači sa strane imaju po jedan prorez (žuto) kroz koji zrak prolazi unutar spomenute kape.
Na gornjoj fotografiji vidljive su i dvije vertikalne ograde (ružičasto).
Na donjoj fotografiji možemo vidjeti kako se prednje krilo na predstavljanju novoga MCL34 u Wokingu razlikuje od onoga na studijskim fotografijama – gornja dva elementa (narančasto) agresivnije se spuštaju prema središnjoj sekciji što stvara agresivnije vrtloge duž Y-250 linije (250 mm sa svake strane centra bolida što odgovara širini 500 mm široke središnje sekcije), ali i žrtvuje nešto površine za stvaranje downforcea.
Glavni element (žuto) također je drukčije profiliran u svom središnjem dijelu, a bočne ploče (ružičasto) usmjerene su više prema van. I na donjoj fotografiji vidljive su horizontalne ograde ispod prednjega krila (tirkizno).
Prednji ovjes i područje iza prednjih kotača
McLaren je odlučio slijediti razvojni put kojim su 2018. krenuli Mercedes i Toro Rosso te gornje poprečno rame (narančasto) pričvrstiti na čvrstu ekstenziju (crveno) kako bi prihvatno mjesto bilo više, a kut poprečnog ramena bio povoljniji.
Push rod (svijetloplavo) spona prolazi kroz gornje poprečno rame i hvata se za najvišu točku na šasiji, a spone gornjega poprečnog ramena također su vrlo visoko pričvršćene na šasiju u odnosu na, primjerice, Red Bull.
McLaren je ovim dizajnom stvorio puno prostora između gornjih i donjih poprečnih ramena za strujanje zraka prema bočnim otvorima za hladnjake i stražnjem kraju, a tek treba vidjeti kako će vozači biti zadovoljni kinematičkim svojstvima novoga prednjeg ovjesa.
Usisnici za hlađenje prednjih kočnica (žuto) ove su godine jednostavniji, bez raznih aerodinamičkih dodataka, a McLaren je svoje usisnike vertikalno podijelio na tri dijela pri čemu je središnji dio podijeljeni horizontalno.
Usmjerivači zraka iza prednjih kotača ove sezone smiju biti visoki samo 350 mm (prošle godine 475 mm), a McLaren se odlučio za rješenje slično prošlogodišnjem Williamsu (narančasto na donjoj fotografiji).
Glavni usmjerivač (narančasto) ima donji i gornji kat koji se okomito spaja na donji, a iza njega nalazi se i višestruko prorezani svijetloplavi usmjerivač koji agresivnije usmjerava zračnu struju oko bočnih stranica. Ispod glavnoga usmjerivača nalaze se i dvije zakrivljene oštrice i još nekoliko manjih generatora vrtloga (ljubičasto) kao i još jedan manji usmjerivač zraka (žuto) koji zajedno obrađuju turbulentnu zračnu struju s prednjih kotača.
Bočne stranice
McLaren se priklonio Red Bullovom i Ferrarijevom trendu smještanja bočnih usisnika (narančasto na donjoj fotografiji) između dvije lateralne sigurnosne strukture (na gornjoj slici označene ružičastom bojom, na donjoj žutom) zbog čega je usisnik pomaknut maksimalno visoko. U skladu s tim konceptom dizajniran je i prednji ovjes kako bi radijatori iza usisnika dobivali što je moguće laminarniju zračnu struju i mogli biti što manji.
Na gornjoj fotografiji vidljivi su i bočni vertikalni elementi (zeleno) koji su pričvršćeni na donju sigurnosnu strukturu i koji oblikuju turbulentnu zračnu struju s prednjih kotača.
McLaren je retrovizore, koji 2019. moraju biti pozicionirani dalje od vozača, pričvrstio na dvostruke nosače (gore ljubičasto, dolje ružičasto) kako bi iskoristili mogućnost oblikovanja zračne struje oko kokpita.
Na donjoj fotografiji s predstavljanja bolida također možete vidjeti usisnik (narančasto) između dvije sigurnosne strukture (žuto) i već spomenute nosače retrovizora (ružičasto) i bočne vertikalne elemente (zeleno).
Pokrov motora
McLaren je ove godine promijenio filozofiju integracije pogonske jedinice i umjesto da što više elemenata stave u bočne stranice kao 2018. i imaju mali usisnik iznad vozačeve glave, ove godine su više komponenti stavili iznad motora te značajno povećali gornji usisnik (označen svijetloplavo).
Usisnik je ovalnoga oblika i ima dvije horizontalne pregrade (narančasto), a na fotografiji se vide i gornja poprečna ramena pullrod stražnjega ovjesa (ružičasto) i stražnje krilo sa savijenim donjim rubom glavnoga elementa (žuto) kakvo još nismo vidjeli ove sezone.
Stražnji ovjes i stražnji kraj
Stražnji ovjes je pullrod konfiguracije s dvostrukim poprečnim ramenima, a gornje poprečno rame (svijetloplavo) ima aerodinamički vrlo povoljan oblik što je posljedica drukčije geometrije kakvu koriste od prošle godine.
Donje poprečno rame je zajedno s poluosovinom (ružičasto) obučeno u jedinstven aerodinamički oklop (narančasto).
Nosači stražnjega krila su dvostruki, što je Ferrarijev trend kojem se ove godine priklonio i Mercedes, a kroz njih prolazi središnja i dvije manje ispušne cijevi.
Na gornjoj fotografiji vidi se pokrov motora iz ptičje perspektive, ali i višestruki prorezi (narančasto) na podnici koji se protežu sve do vozača i koji su posebnim sponama (svijetloplavo) pričvršćeni kako se podnica ne bi savijala više nego što je dozvoljeno.
S unutarnje strane stražnjega kotača nalazi se i već uobičajena horizontalna pregrada (zeleno) koja nastoji izolirati zračnu struju koja putuje preko difuzora od turbulencija koje stvara rotirajući stražnji kotač.
Na donjoj fotografiji dobro se vide bočne ploče stražnjega krila koje u donjem dijelu gornje polovice imaju pet proreza (narančasto), a donji dio donjega dijela sastoji se od osam elemenata (svijetloplavo) od kojih se jedan spušta sasvim do podnice.
