Renault polaže velike nade u svoj novi F1 bolid za 2019. R.S.19 koji mora smanjiti ogroman zaostatak koji su prošle godine imali za vodeće tri momčadi – može li Renault u 2019. opravdati status tvorničke momčadi i jasno se odvojiti od ostatka sredine poretka?
Prvu sezonu povratničke F1 avanture u ulozi tvorničke momčadi 2016. Renault je završio na devetom mjestu, 2017. su bili šesti, a 2018. četvrti što im je realan cilj i za ovu sezonu.
Studijske fotografije novoga R.S.19 kao i obično ne otkrivaju najnovije aerodinamičke dijelove, ali daju naslutiti u kojem smjeru Renault ide s razvojem bolida i koja su potencijalno zanimljiva rješenja odlučili ugraditi u bolid koji je prema tvrdnjama vodstva momčadi gotovo u potpunosti nov.
Abiteboul je još uoči predstavljanja rekao da su u nastojanju da iz svih komponenti izvuku još malo performansi dizajnirali skoro sve potpuno nove dijelove osim servo upravljača budući da je Renaultova tehnička struktura značajno evoluirala u posljednje dvije godine – pogledajmo što su nam zasad pokazali s novim R.S.19.
Nos i prednje krilo
Renault je zadržao prošlogodišnji oblik nosa koji je sličan Toro Rossovom i Ferrarijevom, a držači prednjega krila imaju po jedan prorez sa svake strane (ljubičasto).
Prednje krilo je, kao i na svim ostalim F1 bolidima za 2019., 200 mm šire i 20 mm više i ima pet elemenata, bez rubnih struktura za stvaranje vrtloga, a bočne ploče moraju biti jednostavnoga dizajna, bez proreza i krilaca.
Renaultovo prednje krilo drukčije je od dosad prikazanih prednjih krila na Haasu i Toro Rossu – glavni, najdonji element (ružičasto) ima izuzetno veliku površinu te se središnja, 50 cm široka neutralna sekcija krila prema rubovima nastavlja isključivo na njega, za razliku od Haasa i Toro Rossa na čije se središnje sekcije nadovezuju prva dva elementa.
Zato Renault koristi kraća preostala četiri elementa s većim nagibom i nešto većim prorezima između elemenata dok je cijelo krilo okrenuto blago prema van, koliko to pravila dopuštaju. Renault je čak i pričvrsne metalne elemente iskoristio kako bi usmjerio zračnu struju prema van što se posebno dobro vidi na donjoj fotografiji.
Na gornjoj fotografiji vidljiv je i ulaz S-duct sustava (zeleno) koji poboljšava strujanje zraka s gornje strane monokoka, a izlaz se vidi na donjoj fotografiji (ljubičasto) iznad broja 27. Također, vidljiv je i uski tunel (plavo) koji se proteže vanjskim donjim rubom bočnih ploča prednjega krila koji je ove godine jedan od rijetkih načina da se stvori vrtlog ispred prednjih kotača.
Prednji ovjes i područje iza prednjih kotača
Renault R.S.19 koristi danas uobičajeni pushrod prednji ovjes s dvostrukim poprečnim ramenima, a prihvatno mjesto gornjeg poprečnog ramena na monokoku oblikovano je agresivno prema dolje kako bi se zrak usmjerio prema usmjerivačima zraka iza prednjih kotača i početku podnice (označeno žutom bojom na donjoj fotografiji).
Usmjerivači zraka iza prednjih kotača, koji ove godine moraju biti niži, konceptualno su slični prošlogodišnjim (tirkizno) te u spoju sa šasijom formiraju zakrivljeni tunel koji zrak vodi prema početku podnice. U podnožju glavnih usmjerivača nalaze se i zakrivljeni elementi poput oštrice (ružičasto) koji stvaraju snažne vrtloge u ovom području, što je postao trend posljednjih godina.
Ispred bočnih otvora za hladnjake nalazi se i trostruki vertikalni element (ljubičasto) koji prihvaća turbulentnu struju s rotirajućih prednjih kotača i koji je strukturno povezan s bočnom sigurnosnom strukturom (natpis RS).
Na idućoj fotografiji vidi se područje iza prednjih kotača iz ptičje perspektive koji otkriva složenu strukturu oštrica i proreza kakve je Renault koristio prošle dvije godine i koji pomažu stvoriti vrtložne struje na početku podnice za izoliranje zračne struje ispod bolida od turbulencija kako bi aerodinamičko prijanjanje bilo konstantnije pri različitim brzinama i udaljenostima od tla.
Bočne stranice
Vjerojatno ključno područje današnjih F1 bolida u kojem je Renault odlučio slijediti trendove koje je 2017. postavio Ferrari, a 2018. slijedio Red Bull.
Bočni usisnik za radijatore (ljubičasto) smješten je između dvije bočne horizontalne sigurnosne strukture (ružičasto) koje su aerodinamički profilirane, a gornja je produljena do maksimalne širine i njezin završetak je slobodan, baš kao na Red Bullu RB14 iz 2018.
Bočni usisnik je prema aktualnim trendovima pomaknut gore, kako bi što više zraka moglo strujati oko bočnih stranica, i natrag, kako bi što više prostora bilo između rotirajućih prednjih kotača i usisnika.
Na donjoj fotografiji vide se i vrlo veliki usisnici za hlađenje prednjih kočnica (narančasto), ali i glavni usmjerivači zraka iza prednjih kotača s prorezanim stražnjim dijelom i nazubljenim podnožjem (tirkizno).
Također, istaknuta su i gornja četiri elementa prednjega krila (žuto) koji se iz ove perspektive vide zahvaljujući svom nagibu (obično se vide samo gornja tri elementa).
Pokrov motora
Renaultov pokrov motora u svom gornjem dijelu nešto je mršaviji nego kod Toro Rosso Honde, ali je definitivno širi nego kod Haasa s Ferrarijevim motorom. Jedan od vidljivih razloga svakako je i širok usisnik iznad vozačeve glave (ljubičasto) ispod kojega postoji još jedan teško vidljiv usisnik (narančasto) čiji nam točan oblik još nije poznat.
Glavni usisnik podijeljen je na tri dijela pomoću dvije vertikalne pregrade (žuto), a dok središnji dio dovodi zrak u V6 motor bočni kanali hrane hladnjake za ulje mjenjača i ERS-a.
Stražnji ovjes i stražnji kraj
Renault je zahvaljujući efikasnijem hlađenju i agresivnijoj integraciji svoje pogonske jedinice R.E.19 uspio postići uži stražnji kraj, a stražnji ovjes i dalje je pullrod konfiguracije s dvostrukim poprečnim ramenima.
Prihvatno mjesto gornjega poprečnog ramena na kotaču je povišeno što se vidi po zakrivljenim konturama gornjega poprečnog ramena na tom mjestu, a stražnja spona donjega poprečnog ramena (žuto) je zajedno s poluosovinom obučena u aerodinamički pokrov, što je trend koji već godinama prakticira Red Bull.
Pullrod spona (narančasto) ima vrlo istureno prihvatno mjesto na šasiji za što manju opstrukciju zračne struje u ovom osjetljivom području.
Nosači stražnjega krila (ružičasto) su dvostruki, što su prošle godine koristili samo Ferrari i Haas dok je Mercedes tek testirao takvo rješenje, a između njih nalazi se i malo zakrilce uzdignuto u sredini koje koristi prisustvo vruće i brze struje ispušnih plinova ispod sebe kako bi dodalo malo downforcea na stražnju osovinu.
Vodeći rub bočne ploče stražnjega krila ima prorez u svom donjem dijelu (ljubičasto) dok je podnica ispred stražnjih kotača u ovoj specifikaciji vrlo jednostavna uz dva zanimljiva usmjerivača zraka (zeleno).
Novi Renault R.S.19, barem na ovim studijskim fotografijama, ima izuzetno velik nagib podnice koji povećava volumen difuzora i potencijalno dostupni downforce, ali i otežava izoliranje zračne struje od vanjskih turbulencija, posebno od rotirajućih stražnjih kotača.
Prema ovoj fotografiji nagib podnice iznosi oko 2.5 stupnjeva što je izuzetno visoko, ali tek treba vidjeti hoće li Renault i na testiranjima koristiti tako velik nagib.
