Toro Rossov novi F1 bolid za 2019. STR14 prvi je bolid koji će u novoj hibridnoj turbo eri dijeliti veliki broj zajedničkih dijelova sa sestrinskim bolidom Red Bulla koji će ove godine također koristiti Hondine pogonske jedinice – pogledajmo što nam je s novim bolidom zasad otkrila momčad iz Faenze.
Sinergija po pitanju pogonskih jedinica Red Bullu je omogućila da u Toro Rosso prenese listu dijelova koje momčadi ne moraju same izraditi poput mjenjača, stražnjega ovjesa i hidraulike, baš kao što Haas te dijelove kupuje od Ferrarija, što će smanjiti troškove.
Momčad je prošlu godinu završila na devetom mjestu u poretku konstruktora, ispred palog velikana Williamsa, a ove godine žele iskoristiti povećanu tehničku suradnju s Red Bullom i usredotočiti se na detalje koji donose performanse.
“Cilj je uvijek biti bolji kako bismo se natjecali na najvišoj razini, a ove zime intenzivno smo radili kako bismo donijeli nekoliko organizacijskih promjena koje bi trebale izgladiti neke probleme koje smo imali u prošlosti,” rekao je šef momčadi Franz Tost.
“Analizirali smo interne procedure kako bismo optimizirali svoje jake strane i minimizirali slabosti.”
“U odnosu na druge momčadi, Toro Rosso ima malo ljudi, ali sinergija s Red Bull Technology po pitanju dijelova koji nisu na listi, ostavit će nam više vremena da se usredotočimo na detalje. A usredotočenost na detalje čini razliku i donosi više performansi.”
Nos i prednje krilo
Najveća promjena na ovogodišnjim F1 bolidima je prednje krilo koje je ove godine 20 cm šire i smije imati najviše pet elemenata, a složene strukture na rubovima krila koje su stvaranjem vrtloga pomagale skrenuti zračnu struju s vanjske strane prednjih kotača više nisu dozvoljene.
Toro Rossovo prednje krilo izgleda prilično jednostavno i sigurno da je riječ o jednoj od prvih razvojnih iteracija, kao što će uostalom biti riječ i kod ostalih predstavljenih bolida jer momčadi najnovije iteracije nastoje što je moguće duže sakriti od očiju suparnika.
Središnja, 50 cm široka neutralna sekcija ista je kao i prošle godine (crveno), a njenom dubinom protežu se prva dva elementa prednjega krila koja imaju najveću površinu i najmanji nagib.
Prednje krilo sada ima samo dvije horizontalne ‘ograde’ ispod svake strane prednjega krila (narančasto na donjoj slici), a bočne ploče vrlo su jednostavne i više ne smiju biti prorezane.
S vanjske strane bočnih ploča nalaze se uski tuneli (ružičasto) koji se protežu gotovo čitavom dubinom prednjega krila, a koji su jedini dozvoljeni mehanizam stvaranja vrtloga s vanjske strane prednjih kotača.
Toro Rossovo prednje krilo, za razliku od prikazanoga prednjeg krila na Haasu VF-19, nema termalnu kameru na maloj horizontalnoj ekstenziji niti stabilizacijske elemente za postizanje čvrstoće što još više potvrđuje da je ovo vrlo osnovna specifikacija prednjega krila.
Nos je vrlo sličan prošlogodišnjem te Toro Rosso, začudo, nije krenuo Red Bullovim putem koji od 2017. koristi šuplji nos.
Zato su držači prednjega krila dobili treći prorez koji je na donjoj slici označen tirkiznom bojom (prošlogodišnji su imali po dva proreza sa svake strane), a žuto su označeni ulaz i izlaz S-duct sustava.
Ispod izlaza S-duct sustava nalaze se i trostruki zakrivljeni usmjerivači zraka (ljubičasto), između prednjih kotača, koji preuzimaju zračnu struju s prednjega krila i oblikuju ju prema zahtjevima ostalih aerodinamičkih elemenata iza prednjih kotača, sve u svrhu što kvalitetnijeg strujanja zraka ispod bolida i oko bočnih stranica.
Prednji ovjes i područje iza prednjih kotača
Toro Rosso na STR14 koristi uobičajeni prednji ovjes push-rod konfiguracije, ali zato su odbacili inovativno rješenje kakvo je prošle godine koristio i Mercedes te su gornje poprečno rame (označeno narančasto) montirali na uobičajenu poziciju.
Prošle godine je gornje poprečno rame bilo pričvršćeno na povišenu ekstenziju koja se protezala iznad najviše točke prednjega naplatka, a sada je pričvršćeno na uobičajeno mjesto. Vjerojatno je razlog ovoj promjeni i intenzivniji prijenos tehnologije s Red Bullove glavne momčadi za ovu sezonu pa je moguće da su htjeli koristiti i sličniju konfiguraciju prednjega ovjesa.
Na donjoj fotografiji označen je i izlaz S-duct sustava (žuto) kao i usisnici za hlađenje prednjih kočnica (plavo) koji sada ne smiju imati druge aerodinamičke dodatke koji nemaju veze s hlađenjem kočnica.
Pogled sa strane na područje iza prednjih kotača otkriva sličnu konfiguraciju kao i prošle godine s trostrukim usmjerivačem zraka (označen tirkizno) u čijem se podnožju nalazi zakrivljeni element (crveno), a vidljivi su i retrovizori s dvostrukim nosačima koji pomažu kontroli zračne struje oko kokpita.
Bočne stranice
Toro Rosso je na ovom području odlučio slijediti Red Bullov i prije svega Ferrarijev razvojni put budući da je talijanska momčad 2017. prva započela trend izuzetno visokopozicioniranih bočnih usisnika.
Red Bull je prošle godine slijedio Ferrarijev trend pa nije čudno da je i Toro Rosso ove godine krenuo sličnim putem. Usisnici su pozicionirani maksimalno visoko i unatrag kako bi se oslobodilo što više prostora za neometano strujanje zraka ispod njih te kako bi radijatori iza usisnika imali što čišću zračnu struju.
Oblik bočnih usisnika (narančasto) zakrivljen je na vanjskom gornjem rubu, kao i na Red Bullu RB14, a smješten je između dvaju bočnih horizontalnih struktura (označene tirkizno) koje ujedno imaju i aerodinamičku funkciju. Zato zrak može slobodno prolaziti između vanjskoga gornjeg ruba usisnika i aerodinamički profilirane sigurnosne strukture, slično kao na Ferrariju SF71H iz 2018. koji je na tom području imao još i nekoliko usmjerivača zraka.
Na cijelu strukturu pričvršćen je i jednostavni vertikalni element (pomoću tanke horizontalne spone) koji je označen ružičasto i koji je slobodan s donje strane, a sigurno je da ćemo na ovom području uskoro vidjeti i složenija rješenja od ovoga.
Na idućoj fotografiji dobro se vide konture bočnih stranica (naglašene žutim krivuljama) koje prema stražnjem kraju prate Red Bullov trend iz 2018. te se spuštaju prilično strmo prema dolje.
To je Red Bull izveo zahvaljujući koncentriranju komponenti pogonske jedinice što je moguće više iznad bolida kako bi se oslobodio prostor u bočnim stranicama što je Toro Rosso preuzeo za svoj F1 bolid za 2019.
Pokrov motora
Toro Rossov pokrov motora prilično je veći u svom gornjem dijelu u odnosu na novi Haas, što potvrđuje tezu o rasporedu komponenata pogonske jedinice po uzoru na Red Bull.
Usisnik iznad vozačeve glave (narančasto na donjoj fotografiji) vrlo je sličan prošlogodišnjem te se sastoji od tri dijela – središnji dio služi za dovod svježega zraka u 1,6-litreni V6 motor, a bočni dijelovi služe za hlađenje ulja mjenjača i ERS sustava.
Na donjoj fotografiji kroz bočne usisnike iznad vozačeve glave moguće je vidjeti stražnji ovjes što je posljedica nepotpune konfiguracije bolida na tim fotografijama (još uvijek nisu montirali potrebne hladnjake).
Stražnji ovjes i stražnji kraj
Toro Rosso nije objavio pravu fotografiju stražnjega kraja nego ga možemo vidjeti iz fotografije bolida sa strane koji otkriva i detalje stražnjega krila i difuzora dok se stražnji ovjes može vidjeti i na gornjoj fotografiji.
Stražnji ovjes je pull rod konfiguracije, kao i na svim prošlogodišnjim F1 bolidima, a geometrijom očekivano podsjeća na prošlogodišnji Red Bull RB14.
Stražnje krilo ove godine je 100 mm šire i 20 mm više, a bočne ploče više ne smiju biti prorezane u mjeri u kojoj su to bile prošle godine, što je trend koji je 2017. započeo McLaren.
Ipak, sasvim donji dio bočnih ploča i dalje smije biti prorezan pa je Toro Rosso taj dio podijelio u osam vertikalnih dijelova kako bi se povećala efektivna širina stražnjega krila.
Gornji dio bočne ploče (označen narančasto) također ima mali vertikalni prorez u svom donjem dijelu.
