Ferrari je u Sjedinjene Američke Države donio veliki paket aerodinamičkih poboljšanja, ali nisu uspjeli proizvesti dovoljno dijelova kako bi oba vozača na raspolaganju imala najnovije dijelove pa su Vettel i Raikkonen koristili različite specifikacije difuzora.
Difuzori su ove godine otprilike 2.2 puta veći nego prošle godine jer započinju više naprijed (175 mm ispred stražnje osovine, a prošle godine na stražnjoj osovini), a mjere i veću visinu (175 umjesto 125 mm) i širinu (1050 umjesto 1000 mm).
Zbog toga su performanse ovoga dijela bolida još važnije nego prije, a momčadi poput Red Bulla, McLarena, Renaulta, Force Indije i Ferrarija koriste vrlo visoke udaljenosti stražnjega kraja od tla kako bi na taj način povećale volumen difuzora.
Ferrari je novi difuzor prvi puta testirao na testu u Mađarskoj, a u Austinu su testirali vrlo sličnu inačicu. Glavna razlika je veća, agresivnija središnja sekcija s većim kutem pod kojim se uzdiže središnji dio koji je zapravo pokrov mjenjača.

Što momčadi više prostora oslobode na ovom dijelu i što povoljniji aerodinamički oblik postignu, difuzor će biti veći i teoretski proizvoditi više downforcea, ukoliko se postigne odgovarajuća brzina zračne struje na tom dijelu.
Crvenom bojom označen je rub središnjega dijela koji je na gornjem, novom difuzoru nakošeniji kako bi se oslobodilo više prostora za strujanje zraka, a žutom bojom označeni su dodatni, gornji profili koji pomažu izvlačenju zraka iz difuzora i povezivanju te zračne struje s onom iznad nje.
Tome pomaže i središnje, 20 cm široko zakrivljeno krilo koje se na ovoj utrci sastojalo od tri elementa i na Vettelovom i Raikkonenovom bolidu.
Ferrari je u sklopu ovih promjena donio i dorađeno prednje krilo s modificiranim bočnim pločama i smanjio broj proreza na podnici ispred stražnjih kotača.

