Ferrarijevo prvo desetljeće u Formuli 1: Ascari, Fangio i Hawthorn

alberto-ascari-germany-gp-f1-1953
alberto-ascari-germany-gp-f1-1953
Alberto Ascari, VN Njemačke 1953. (2.8.1953.) Foto: nickjonas.ga

Momčad iz Maranella dominirala je početkom 21. stoljeća kada su sa Schumacherom osvojili šest uzastopnih konstruktorskih (1999. – 2004.) i pet uzastopnih vozačkih naslova (2000. – 2004.). Dodajmo tome i Raikkonenov naslov iz 2007., kao i još dva konstruktorska naslova iz 2007. i 2008., kojima je Ferrari dodatno obogatio već ionako prebogatu riznicu trofeja i definitivno obilježio prvo desetljeće 21. stoljeća.Ferrari je jedina momčad koja je od samoga početka neizostavni dio Formule 1. Ferrari ne može bez Formule 1, ali ni Formula 1 ne može bez Ferrarija.

Auto-Avio-Costruzione-Tipo-815-Ferrari-museum
Auto Avio Costruzione Tipo 815

Enzo Ferrari je 1. rujna 1939. u Modeni osnovao “Auto-Avio Costruzioni di Ferrari, Enzo”. Kad je Italija ušla u rat, Ferrari je morao proizvoditi vojsci potrebne stvari pa je izgradnja sportskih automobila morala pričekati.

U prosincu 1939. Lotario (markiz Modene, vozač utrka i pilot) je Enzovom Auto-Avio Costruzioni di Ferrari povjerio izgradnju dva trkaća automobila za njega i Alberta Ascarija kako bi se u njima natjecali na Velikoj Nagradi Brescije 1940., nasljednici Mille Miglie. Utrka se održavala u 4. mjesecu, a AAC Ferrari je dizajnirao i razvio AAC Tipo 815.

Tipo 815 dizajnirala su i razvila tri bivša Alfina inženjera (Massimino, Bellentani i Nardi),  8 predstavlja osam cilindara, a 15 obujam od 1.5 litara. Motor je imao 75 KS na 5500 o/min, a cijeli automobil težio je 625 kg što je bilo dovoljno za brzine od oko 170 km/h.

Ferrari je najprije proizvodio motore za male letjelice, a kasnije alate za proizvodnju kugličnih ležajeva licencirane iz Njemačke. Posao je išao izuzetno dobro te je tvornica uskoro imala više od 100 zaposlenih. Modena je, kao industrijska zona, bila jedna od primarnih meta savezničkih bombardiranja pa je Ferrari po naredbi vlade morao preseliti svoju tvornicu.

Enzova je žena imala nešto zemlje 16 kilometara južno od Modene u selu Maranello pa je tako to malo mjesto postalo novi Ferrarijev dom. I ta je tvornica bila dvaput bombardirana, najprije u listopadu 1944., a zatim i u veljači 1945. Potražnja za kugličnim ležajevima i strojevima koji su ih proizvodili nakon rata je pala, ali Ferrari je zaradio dovoljno novca da nastavi svoj san – konstruirati sportske i trkaće automobile.

Alfa Romeo osvojila je prvo svjetsko prvenstvo Formule 1 1950. s Ninom Farinom (konstruktorsko prvenstvo postoji od 1958.), a uspjeh su ponovili i 1951. s Juan Manuelom Fangiom.

Ferrari je 1948. prvi puta osvojio legendarnu utrku Mille Miglia, 1949. prvi Le Mans 24h, a 1951. ostvario je i prvu pobjedu u Formuli 1 na Silverstoneu. Vozač je bio Jose Froilan Gonzales u bolidu 375 F1 s atmosferskim motorom

Nakon što se Alfa povukla krajem 1951. svi su očekivali Ferrarijevu dominaciju. Ferrari je 1952. godine uvjerljivo osvojio svjetsko prvenstvo s Albertom Ascarijem pri čemu su pobijedili na sedam od osam utrka. Jedini poraz pretrpjeli su na 500 milja Indianapolisa gdje je slavio Troy Suttman u Kuzma-Offenhauseru.

Alberto Ascari na Silverstoneu gdje je slavio s minutom prednosti ispred Juan Manuela Fangia (18.7.1953.) Foto: historicsimracing
Alberto Ascari na Silverstoneu gdje je slavio s minutom prednosti ispred Juan Manuela Fangia (18.7.1953.) Foto: historicsimracing

Ascari je s Ferrarijem 1953. još jednom osvojio naslov prvaka, ispred Juan Manuela Fangia u Maseratiju. Ferrari je ponovno bio uvjerljiv jer je slavio na sedam od ukupno devet utrka. Izgubili su samo na 500 milja Indianapolisa gdje je slavio Bill Vukovich i u Monzi gdje je najbrži bio Juan Manuel Fangio.

Mercedes se vratio u četvrtoj utrci prvenstva 1954. (VN Francuske) i odmah ostvario pobjedu s Juan Manuelom Fangiom koji je u prve tri utrke vozio za Maserati (pobijedio na prvoj i trećoj). Ferrari je uzvratio dvostrukom pobjedom na Silverstoneu gdje je slavio Jose Froilan Gonzalez, a iduće tri utrke (Njemačka, Švicarska i Italija) pripale su Fangiju i Mercedesu. Posljednju utrku sezone osvojio je Mike Hawthorn u Ferrariju. Prvenstvo je osvojio Juan Manuel Fangio u Mercedesu ispred Ferrarijeva dvojca Jose Froilana Gonzaleza i Mikea Hawthorna.

Mercedesov povratak u Formulu 1 1954. uhvatio je Ferrari na krivoj nozi jer im tehnološka rješenja jednostavno nisu bila na dovoljno visokoj razini

Kad je Lancia početkom 1955. upala u financijske probleme, Fiat je odobrio Ferrarijevo preuzimanje Lancije i Ferrariju dao dodatnu financijsku pomoć jer je njihov uspjeh bio dobar za cijelu talijansku industriju.

Uspjehe koje je Scuderia Ferrari ostvarila sa svojim Lancijama treba pripisati i Lanciji, jednako kao što su za Tyrellove pobjede s Matrinim i Marchovim šasijama zaslužni i Matra i March.

Juan Manuel Fangio na VN Monaka 1956. startao je s pole positiona, odvozio najbrži krug, ali pobjedu je odnio Stirling Moss u Maseratiju. (13.5.1956.) Foto: cochesclasicosdehoy
Juan Manuel Fangio na VN Monaka 1956. startao je s pole positiona, odvozio najbrži krug, ali pobjedu je odnio Stirling Moss u Maseratiju. (13.5.1956.) Foto: cochesclasicosdehoy

Ferrari je kasnio s inovacijama poput disk kočnica i središnje smještenih motora. Fangio i Mercedes uzeli su još jedan naslov prvaka 1955., a nakon što je legendarni Argentinac 1956. prešao u Ferrari, stigao je i novi naslov prvaka. Bila je to uzbudljiva borba Juan Manuela Fangija u Ferrariju (s Lancijinim bolidima) i Stirlinga Mossa u Maseratiju u kojoj je na kraju pobijedio Argentinac, s 30 bodova i tri pobjede, dok je Britanac ostvario 27 bodova i dvije pobjede.

Fangio se 1957. godine vratio u Maserati gdje je osvojio svoj četvrti uzastopni naslov prvaka, a 1958. naslov osvaja Britanac Mike Hawthorn. Ujedno je to bila i godina gdje se prvi puta dodjeljivao konstruktorski naslov, a osvojio ga je Vanwall s 48 bodova. Ferrari je bio drugi s 40 osvojenih bodova.

Mike Hawthorn osvojio je naslov sa samo jednom pobjedom (i danas najmanje u povijesti Formule 1) s bodom prednosti ispred Stirlinga Mossa u Vanwallu koji je pobijedio četiri puta. Britanac je ujedno i svjetski prvak s najmanje pobjeda u karijeri (tri kao i Phill Hill, Ferrarijev prvak iz 1961.)

Bila je to jedna od najtragičnijih sezona u povijesti Formule 1 jer su četiri vozača poginula na četiri različite utrke: Luigi Musso u Ferrariju na VN Francuske na Reimsu, Mussov momčadski kolega Englez Peter Colins na VN Njemačke na Nurburgringu, Englez Stuart Lewis-Evans u Vanwallu na VN Maroka u Casablanci i Amerikanac Pat O’Connor na Indianapolisu 500 (iako te godine Indy nije bio u kalendaru Formule 1).

Hawthorn se povukao nakon osvajanja naslova, ali je poginuo u prometnoj nesreći manje od tri mjeseca nakon posljednje utrke sezone u Casablanci, 22.1.1959. Imao je tek 29 godina, 9 mjeseci i 12 dana.

mike-hawthorn-morocco-gp-f1-1958
Mike Hawthorn na svojoj posljednjoj utrci, VN Maroka 1958. (19.10.1958.) Foto: primotipo

VEZANO:

>> Tuženi Mercedesov inženjer Benjamin Hoyle ne ide u Ferrari

>> FIA dopustila Toro Rossu korištenje Ferrarijevih motora 2016.

>> Ferrari je 2015. napredovao pola sekunde zahvaljujući gorivu

>> “Ferrarijev zaostatak za Mercedesom se smanjio”

Učitaj još iz Izdvojeno

Odgovori

Budi prvi koji će komentirati ovu vijest!

wpDiscuz

Pogledajte i ovo

“Vettel je već sad veći ‘Ferrarista’ od Alonsa”

Sergio Marchionne izjavio je da se Nijemac Sebastian Vettel već na početku svoje avanture …