Fernando Alonso borio se s nekim od najvećih vozača svih vremena i osvojio dva naslova svjetskoga prvaka – donosimo pregled njegovih najvećih suparnika u Formuli 1.
2005. – Kimi Raikkonen
Alonso i Renault izgradili su veliku prednost u prve četiri utrke u F1 sezoni 2005. koju su bez problema obranili do kraja sezone iako je McLaren MP4-20 bio brži od Renaulta R25, ali i puno nepouzdaniji.
Alonso je s 15 pobjedničkih postolja u 19 utrka bio gotovo nepogrešiv u svojim nastupima u kvalifikacijama i u utrci, a jedina velika pogreška dogodila mu se u Kanadi gdje se razbio u vodstvu dok je pokušavao pobijediti McLarene.
2006. – Michael Schumacher
Alonso je kao i 2005. sjajno krenuo u sezonu i u prvih devet utrka bio šest puta prvi i tri puta drugi, ali Schumacher i Ferrari uspjeli su se vratiti i bodovno se izjednačiti s Alonsom nakon Schumacherova slavlja u Monzi i Alonsova odustajanja zbog kvara na motoru.
Ali ista sudbina snašla je i Schumachera na Suzuki pa je Alonso rutinski potvrdio drugi naslov drugim mjestom u Brazilu.
2007. – Lewis Hamilton i Kimi Raikkonen
Alonso je kao dvostruki svjetski prvak stigao u McLaren i donio im broj 1 na bolid, ali ni on niti bilo tko drugi u momčadi nije slutio da će Hamilton biti tako brz od samoga početka.
U sezoni velikih preokreta, kontroverzi i duela, Raikkonen je osvojio naslov s bodom više od Alonsa i Hamiltona.
2010. i 2012. – Sebastian Vettel
Alonso je 2010. stigao u Ferrari i odmah pobijedio na prvoj utrci, kao i Raikkonen 2007., a uoči posljednje utrke sezone u Abu Dhabiju bio je vodeći čovjek prvenstva.
Vettel je uvjerljivo slavio s pole positiona i osvojio naslov nakon loše Ferrarijeve taktičke procjene koja je Alonsa zaglavila iza Petrova u Renaultu i ostavila ga bez šanse za bolji rezultat.
Drugo razočaranje dogodilo se 2012. kada je u tek osrednjem Ferrariju konkurirao za naslov prvaka i izgubio ga tek u posljednjoj utrci nakon sjajnog Vettelovog povratka nakon drame na startu utrke. Ovo je sezona za koju je Alonso rekao da mu je najbolja u karijeri.
