VN Francuske, Paul Ricard, 24. 06. 2018.

2018 F1 French GP Paul Ricard circuit map DRS zones Photo FIA MAXF1net

Broj utrka 58 (1950. – 2008.)
Broj krugova 55
Duljina kruga 5554 m
Duljina utrke 305.355 km
Rekord kruga u utrci
Apsolutni rekord kruga 1:46.425 (Formula Renault 3.5 2013 test)
Rezultati

REKORDI (nakon utrke 2008.)

VOZAČI KONSTRUKTORI PROIZVOĐAČI MOTORA
Pobjede Michael Schumacher (8) Ferrari (17) Ferrari (17)
Pole positioni Juan Manuel Fangio (5) Ferrari (17) Ferrari (17)
Najbrži krugovi D.Coulthard i M.Schumacher (5) Ferrari (14) Ferrari (14)
Pobjednička postolja A.Prost i M.Schumacher (11) Ferrari (48) Ferrari (48)
Prvi startni red Michael Schumacher (9) Ferrari (43) Ferrari (43)
Utrka u vodstvu Michael Schumacher (10) Ferrari (28) Ferrari (28)
Krugova u vodstvu Michael Schumacher (455) Ferrari (1080) Ferrari (1080)
Bodovi Michael Schumacher (98) Ferrari (373) Ferrari (373)

Velika nagrada Francuske jedna je od najdugovječnijih utrka u kalendaru Formule 1 koja je bila uključena i u prvoj sezoni 1950., a više F1 utrka održano je samo u Velikoj Britaniji, Italiji, Monaku, Belgiji i Njemačkoj.

Od ukupno 58 utrka koliko je održano u periodu između 1950. i 2008., najviše utrka voženo je na Magny-Coursu na kojem je i održana zasad posljednja F1 utrka 2008., a ukupno se VN Francuske vozila na čak sedam različitih staza.

Staza Paul Ricard otvorena je 1970. kada je bila jedna od najsigurnijih trkališta na svijetu, a imala je i tri različite konfiguracije, veliki industrijski park i uzletnu pistu za zrakoplove. Izvornom konfiguracijom dominirao je 1.8 km dug Mistral pravac nakon kojega je slijedio brzi zavoj Signes.

Prva F1 utrka na Paul Ricardu održana je 1971. na 5810 m dugoj konfiguraciji koja se posljednji puta koristila 1985., a od 1986. do 1990. koristila se kraća, 3813 m duga konfiguracija koju su vozači vozili čak 80 krugova kako bi ukupna udaljenost prešla 305 km.

Konfiguracija kojom će F1 bolidi voziti 2018. zove se 1C-V2, krug je duljine 5842 metra, a Mistral pravac izlomljen je sjevernom šikanom koja usporava bolida prije brzoga zavoja Signes.

FIA je potvrdila da će bolidi kroz brzi zavoj Signes na kraju Mistral pravca juriti više od 340 km/h.

“FIA je provela istraživanja i brzina prije šikane bit će 343 km/h tako da je šikana korisna,” potvrdio je upravljački direktor VN Francuske Gilles Dufeigneux za Motorsport.

“Šikana je dodana kako motori ne bi radili na punom gasu na uzbrdici tijekom 1.8 km. A i htjeli smo stvoriti dodatnu priliku za pretjecanje.”

“Imat ćemo tri pravca gdje će bolidi moći razviti punu brzinu prije dva velika kočenja u prvom i osmom zavoju, a Signes će se prolaziti punim gasom.”

“Prema FIA-inim tvrdnjama, bolidi će prije šikane postići 343 km/h, a istu brzinu imat će i u vrhu zavoja Signes. Vozači su nam rekli da će šikana vjerojatno biti prilika za pretjecanja bez DRS-a tijekom utrke.”

“Novu konfiguraciju predstavili smo na VN Austrije i pokazali je nekolicini vozača uključujući Lewisa Hamiltona, Sebastiana Vettela i Fernanda Alonsa. Svidjela im se i kažu da je 5.8 km duga konfiguracija dobar odabir.”

Zbog dugoga Mistral pravca bolidi će koristiti srednje downforce postavke, slične onima za staze u Bahrainu, a najvažniji će bit izlaz iz zavoja Virage de la Sainte-Meaume jer vodi upravo na Mistral pravac.

Zavoji su pretežno spori ili srednje brzi, a jedini pravi brzi zavoj je Signes. Zato će prijanjanje na ubrzanju iz sporih zavoja biti najvažnija stavka u podešavanju bolida.

Kočnice nisu previše opterećene zbog tek tri jača kočenja, ali zato su opterećeni motori koji veliki postotak kruga moraju raditi punim gasom.

Staza je izuzetno ravna i nalazi se na nadmorskoj visini između 408 i 441 metara, a brojne konfiguracije koje nudi i blaga klima čine ju pogodnom za testiranja u zimskim mjesecima.

POVIJEST

Utrke Velikih Nagrada porijeklom su upravo iz Francuske gdje je održana i najstarija Velika nagrada 26.6.1906. koju je organizirao Automobile Club de France u Sartheu i u kojoj su startala 32 automobila. Samo ime ‘Velika nagrada’ odnosi se na nagradu od 45 000 francuskih franaka koja je pripala pobjedniku. U to vrijeme jedan francuski franak vrijedio je 0.29 grama zlata što znači da je nagrada za pobjednika vrijedila čak 13 kg zlata (u današnje vrijeme to vrijedi više od pola milijuna dolara).

French GP 1906 first ever Grand Prix held at Le Mans in France
Automobili su na prvoj Velikoj Nagradi ikada startali jedni iza drugih u razmacima od 90 sekundi (26.6.1906.) Screenshot: Youtube

Prva Velika nagrada u povijesti 1906. vozila se na 106 km dugoj dionici  zatvorenih prašnjavih javnih cesta koja je startala na zapadu Francuske u Le Mansu kroz seriju sela i ponovno završila u Le Mansu. Pobjednik je bio Mađar Ferenc Szisz, utrka je trajala 12 sati tijekom dva dana, automobili su postizali brzine veće od 110 km/h, a jedan krug vozio se oko sat vremena. Od 32 automobila, samo ih je 11 završilo utrku.

VN Francuske 1913. održana je na stazi blizu Amiensa na sjeveru Francuske čiji je krug bio duljine 31 km, a bio je izuzetno opasan zbog 11.4 km dugoga pravca. Pet ljudi poginulo je za vrijeme testiranja i same utrke.

Godinu dana kasnije održana je VN Francuske na 38 km dugoj stazi kod Lyona na kojoj su se borili Peugeot i Mercedes, a uvjerljivu pobjedu odnio je Mercedes (1-2-3) koji je bio na izdržljivijim Continentalovim gumama (Peugeot je koristio Dunlop), što je bio sramotan rezultat za Peugeot i domaćeg organizatora.

Zbog velike štete koju je Francuska pretrpjela u Prvom svjetskom ratu utrke Velikih Nagrada nisu se održavale do 1921. kada je Amerikanac Jimmy Murphy na Circuit de la Sarthe u Le Mansu, stazi koja je danas slavna zbog legendarne utrke 24h Le Mansa.

Francuska je 1925. dobila svoju prvu permanentnu stazu koja je bila izgrađena isključivo za utrke, Autodrome de Linas-Montlhéry, koja se nalazila 30-ak kilometara južno od središta Pariza, a krug je bio dug 12.3 kilometara i imao nagnuti zavoj pod kutem od 51 stupanj, kao i tada modernu infrastrukturu, garaže i tribine.

VN Francuske vozila se i na superbrzoj stazi Reims čiji je krug bio duljine 7,7 km i na kojoj je 1932. slavio Tazio Nuvolari u Alfa Romeu. Ali Montlhery je ponovno bio domaćin VN Francuske u periodu od 1933. do 1937. Mercedes-Benz vratio se utrkivanju 1934. nakon 20 godina potpomognut novem Hitlerova Trećeg Reicha, a iako je Louis Chiron slavio 1934. Mercedes je pokazao dominaciju i jurio nagnutim zavojem brzinama nedostižnim konkurenciji.

juan_manuel_fangio wins french gp 1950 - alfa_romeo_158__1950-by_f1_history
Juan Manuel Fangio slavi na prvoj VN Francuske u F1 kalendaru (2.7.1950.) Photo: F1 history

Mercedes je dominirao i 1935. iako su Francuzi usporili stazu šikanama, ali Rudolf Caracciola ponovno je slavio za njemačkoga proizvođača.

Reims-Gueux ponovno je bio domaćin VN Francuske od 1938. kada su Srebrne Strijele nastavile svoju dominaciju, ali kad je 1939. počeo Drugi svjetski rat utrkivanje se u Francusku vratilo tek 1947., a 1950. održana je i prva VN Francuske u sklopu prvenstva Formule 1.

Prvu VN Francuske unutar F1 prvenstva 1950. osvojio je Argentinac Juan Manuel Fangio koji je slavio i na drugoj utrci 1951. koja je i dan danas najduža F1 utrka u povijesti duljine 600 kilometara.

Utrka se 1952. premjestila na stazu Rouen-Les-Essarts gdje će se VN Francuske održati ukupno pet puta (1952., 1957., 1962., 1964. i 1968.), ali već se 1953. vraća na Reims koji je imao dva pravca, dva vrlo brza zavoja i dva spora zavoja. Utrku je osvojio Mike Hawthorn u Ferrariju nakon borbe s Fangijom u Maseratiju.

Mercedes se 1954. vratio utrkivanju, prvi puta nakon Drugoga svjetskog rata, 20 godina nakon prvoga povratka na trkaću scenu 1934. Nakon što je Fangio te godine pobijedio na prve dvije utrke sezone u Maseratiju, na trećoj utrci u Francuskoj nastupio je u Mercedesu gdje su on i njegov momčadski kolega Karl Kling dominirali u naprednim bolidima W196, samo devet godina nakon što je završila njemačka okupacija Francuske.

VN Francuske 1955. otkazana je zbog tragedije na 24h Le Mansa 1955. kada su stradala 83 gledatelja i vozač Pierre Levegh, a gotovo 180 ljudi zadobilo je ozljede u najvećoj nesreći u povijesti motorsporta nakon koje se Mercedes povukao iz svih motorsport aktivnosti i vratio se na scenu tek 1989.

Reims je bio domaćin i VN Francuske 1956. na kojoj je slavio Peter Collins u Ferrariju koji je iz nepoznatih razloga startao s pole positiona iako je najbrži na treningu bio Juan Manuel Fangio.

Juan Manuel Fangio Mercedes W196 French GP 1954
Juan Manuel Fangio u Mercedesu W196 na VN Francuske u Reimsu. (4. 7. 1954.) Foto: Seriouswheels

Fangio je slavio i na VN Francuske 1957. održanoj na Rouenu, a 1958. utrka se vratila na Reims gdje je slavio Mike Hawthorn i na kojoj je poginuo Talijan Luigi Musso vozeći tvornički bolid Ferrarija. Također, bila je to i posljednja utrka za Juan Manuela Fangija kojega Hawthorn iz poštovanja nije htio prestići za cijeli krug.

VN Francuske na Reimsu se vozila i iduće tri godine prije nego se 1962. kao domaćin vratio Rouen. Slavio je Amerikanac Dan Gurney koji će slaviti i na idućoj utrci na istoj stazi 1964., a 1965. VN Francuske prvi se put vozila na 8 km dugoj stazi Clermont-Ferrandu na kojem se još vozila i 1969., 1970. i 1972. Stazu su zvali ‘mini Nurburging’ zbog njezine zavojite i zahtjevne konfiguracije.

Kratka Bugatti staza u Le Mansu bila je domaćin VN Francuske 1967., ali nije se svidjela ljudima u Formuli 1 pa se nikad nije vratila u kalendar. Posljednja utrka na Rouenu održana je 1968. i imala je tragičan epilog – Francuz Jo Schlesser poginuo je nakon što se razbio u brzom zavoju Six Frere. Još dvije utrke vozile su se na Clermont-Ferrandu, a 1971. održana je prva utrka na novoj stazi Paul Ricard.

French GP Paul Ricard F1 1971 Stewart leads Clay Regazzoni and Pedro Rodriguez Photo F1history
Jackie Stewart vodi na prvoj VN Francuske održanoj na Paul Ricardu ispred Claya Regazzonija i Pedra Rodrigueza (4,7.1971.) Photo: F1history

VN Francuske posljednji se put vozila na Clermont-Ferrandu 1972. kada su organizatori zaključili da su F1 bolidi postali prebrzi za staze od javnih prometnica pa se utrka vratila na novu stazu Paul Ricard. Helmuta Marka pogodio je kamen u lijevo oko kojega je sa staze podigao Emerson Fittipaldi nakon čega je Marko, pobjednik 24h Le Mansa 1971., morao okončati trkaću karijeru jer je oslijepio na to oko.

Nakon 1972. VN Francuske se više nikad nije vozila na stazama sastavljenim od javnih prometnica poput Remisa, Rouena i Clermont-Ferranda, a između 1973. i 1990. vozila se samo na dvije staze, Paul Ricard i Dijon – Paul Ricard bio je domaćin na parne godine, a Dijon na neparne (osim 1983. kada je domaćin ponovno bio Paul Ricard).

Organizatori su 1977. stazi Paul Ricard dodali zavoj Parabolique kako bi produljili vrijeme kruga koje se tih godina bilo spustili ispod minute, a Mario Andretti pobijedio je Johna Watsona.

Lotus je dominirao 1978. sa svojim bolidom 79 koji je izuzetno uspješno koristio ground effect, a Andretti i Peterson osvojili su prva dva mjesta na Paul Ricardu, a 1979. pamtimo duel za drugo mjesto između Renea Arnouxa i Gillesa Vileneuvea koji se smatra jednim od najvećih u povijesti motorsporta.

Renault je na istoj utrci došao do prve pobjede u svojoj F1 povijesti koju im je donio Francuz Jabouille je u francuskom bolidu Renaulta na francuskoj stazi Dijon pobijedio s francuskim motorom koristeći francuske gume (Michelin) i francusko gorivo i ulje (Elf).

Tada mladi debitant Alain Prost kvalificirao je nekonkurentni McLaren na 7. mjesto na VN Francuske 1980. i kasnije odustao, a slavio je Alan Jones u Williamsu.

Gilles Villeneuve Ferrari Rene Arnoux Renault French GP F1 1979 Dijon Photo Renault
Gilles Villeneuve (Ferrari) i Rene Arnoux (Renault) u borbi za drugo mjesto na VN Francuske 1979. na Dijonu kada je Jean-Pierre Jabouille Renaultu donio prvu pobjedu u Formuli 1 (1.7.1979.) Photo: Renault

Prost je godinu dana kasnije došao do prve pobjede u karijeri vozeći za Renault, a 1982. Francuska je doživjela utrku za pamćenje jer su četiri Francuza završila na prve četiri pozicije (Arnoux i Prost u Renaultu, Pironi i Tambay u Ferrariju), a svi su vozili bolide s turbo motorima. Ali pamti se i kontroverzan trenutak jer Arnoux nije htio pustiti Prosta iako je Prost bio bolje plasiran u prvenstvu i iako je momčad to tražila od njega.

Prost je ponovno slavio u Francuskoj 1983. kada je slavio s pola minute prednosti ispred Piqueta u Brabhamu, a ujedno je osvojio i pole position i najbrži krug.

Posljednja F1 utrka na stazi Dijon održana je 1984. u sezoni kojom su Prost i Lauda dominirali u svojim TAG McLarenima, a Lauda je slavio sa sedam sekundi prednosti ispred Tabaya dok je Prost završio tek sedmi iako je i dalje vodio u poretku vozača.

Paul Ricard bio je domaćin VN Francuske između 1985. i 1990., a Prost je slavio na posljednje tri održane utrke na toj stazi. Elio de Angelis poginuo je od posljedica sudara na testiranju na Paul Ricardu 15.5.1986. od posljedica udisanja dima u zapaljenom bolidu. Kako je bila riječ o testiranju, nije bilo sudaca na stazi koji bi mu pomogli da lakše izađe iz bolida pa je Talijan preminuo 29 sati kasnije u bolnici u Marseilleu.

Nakon toga organizatori su koristili kraću, 3813 metara dugu konfiguraciju Paul Ricarda, počevši od VN Francuske 1986. koja se održavala 6. srpnja, manje od dva mjeseca nakon De Angelisove smrti.

Ayrton Senna leads Alain Prost French GP F1 1988 Paul Ricard Photo F1world
Ayrton Senna vodi ispred momčadskog kolege Alaina Prosta na VN Francuske 1988. – Prost će na kraju iznenaditi Sennu hrabrim potezom u brzom zavoju Signes (3.7.1988) Photo: F1history

Pamtimo i okršaj Prosta i Senne koji su se 1988. borili u McLarenu, a Prost je na VN Francuske te godine prestigao Sennu kasnim kočenjem za brzi zavoj Signes nakon Mistral pravca.

VN Francuske se od 1991. do 2008. vozila samo na Magny-Coursu, stazi koja je izgrađena kako bi se stimulirala ekonomija toga područja Francuske, ali brojni ljudi u Formuli 1 nisu bili sretni što je staza smještena usred ničega.

Prost je slavio u svom posljednjem nastupu na svojoj domaćoj utrci 1993., Michael Schumacher slavio je 1994. i 1995. u Benettonu, a Hill je bio uvjerljiv 1996. na putu prema svom prvom i jedinom naslovu prvaka.

Schumacher je bio nedodirljiv 1997. i slavio s pole positiona, ovoga puta u Ferrariju, a godinu dana kasnije ponovno je slavio u borbi s Hakkinenom u McLarenu i došao do 30. pobjede u karijeri.

Frentzen je u Jordanu 1999. pobijedio ispred Hakkinena u McLarenu koji se probio s 14. mjesta na startu, a 2000. pamtimo po slavnom obračunu Schumachera i Coultharda koji je pobijedio i Nijemcu pokazao srednji prst nakon što ga je nekoliko puta blokirao.

Ralf Schumacher BMW Williams FW25 French GP F1 2003 chicane Photo F1fansite
Ralf Schumacher je u Francuskoj 2003. ostvario drugu pobjedu u tjedan dana nakon slavlja na domaćoj utrci na Nurburgringu (6.7.2003.) Photo: F1fansite/Williams

Schumacher se vratio pobjedničkim navikama u Francuskoj 2001. godine nakon što je njegov mlađi brat Ralf osvojio pole position u BMW Williamsu, a ponovo je slavio i 2002. kada je upravo u Francuskoj osigurao peti naslov prvaka.

BMW Williams dominirao je na VN Francuske 2003. kada su Ralf i Montoya završili prvi i drugi, a 2004. pamtimo po sjajnom okršaju Alonsa u Renaultu i Schumachera u Ferrariju koji je na kraju slavio s čak četiri ulaska u boks.

Alonso je 2005. drugu godinu zaredom startao prvi u Francuskoj, ali ovoga puta je i slavio ispred Raikkonena koji je startao 13. zbog promjene motora.

Schumacher je Ferrariju 2006. donio još jednu pobjedu u Francuskoj ispred Alonsa koji je uspio pobijediti Massu na utrci u kojoj je Bridgestone bio bolji od Michelina, a 2007. slavi Raikkonen koji je pobijedio momčadskog kolegu Massu dužim ostankom na stazi.

Raikkonen je bio na putu prema pobjedi i 2008., ali morao je usporiti zbog napuknutoga ispušnog sustava pa je pobijedio Massa dok je Finac završio drugi.

Kimi Raikkonen Ferrari F2008 French GP F1 2008 Magny Cours broken exhaust after the race parc ferme Photo Ferrari
Kimi Raikkonen (Ferrari F2008) nakon VN Francuske 2008. koju je završio na drugom mjestu nakon problema s napuknutim ispušnim sustavom (22.6.2008.) Photo Ferrari

Posljednji rezultati

Godina Pobjednik Pole position Najbrži krug
2008. Felipe Massa Kimi Raikkonen Kimi Raikkonen
2007. Kimi Raikkonen Felipe Massa Felipe Massa
2006. Michael Schumacher Michael Schumacher Michael Schumacher
2005. Fernando Alonso Fernando Alonso Kimi Raikkonen
2004. Michael Schumacher Fernando Alonso Michael Schumacher