| Broj utrka | 37 (1976. – 2019., 2022. – Suzuka 33, Fuji 4) |
| Broj krugova | 53 |
| Duljina kruga | 5807 m |
| Duljina utrke | 307.471 km |
| Rekord kruga u utrci | 1:31.540 (Kimi Räikkönen, McLaren MP4-20, 2005.) |
| Apsolutni rekord kruga | 1:27.064 (Sebastian Vettel, Ferrari SF90, Q3, 2019.) |
REKORDI (nakon utrke 2019.)
| VOZAČI | KONSTRUKTORI | PROIZVOĐAČI MOTORA | |
| Pobjede | Michael Schumacher (6) | McLaren (9) | Mercedes (11) |
| Pole positioni | Michael Schumacher (8) | Ferrari (10) | Renault i Ferrari (10) |
| Najbrži krugovi | M. Schumacher i Hamilton (4) | Williams i McLaren (8) | Renault (12) |
| Pobjednička postolja | Michael Schumacher (9) | McLaren (27) | Mercedes (28) |
| Prvi startni red | Michael Schumacher (10) | Ferrari i McLaren (19) | Ferrari (19) |
| Utrka u vodstvu | Michael Schumacher (11) | McLaren (17) | Renault (17) |
| Bodovi | Lewis Hamilton (197) | Ferrari (370) | Mercedes (641) |
NAPOMENA: Podaci o broju krugova, duljini kruga, utrke i rekordima kruga odnose se na aktualnu konfiguraciju staze, a ostali podaci na sve održane VN Japana.
SATNICA 2024.
| 1. slobodni trening | PET 04:30 |
| 2. slobodni trening | PET 08:00 |
| 3. slobodni trening | SUB 04:30 |
| Kvalifikacije | SUB 08:00 |
| Utrka | NED 07:00 |
Suzuka je jedna od najdražih staza svim vozačima, a omiljena je i među navijačima. Staza ima jedinstvenu konfiguraciju ‘osmice’ zbog čega ima podjednak broj lijevih i desnih zavoja, a neki od njih ubrajaju se u klasike.
Riječ je o jednoj od najvećih i najznačajnih staza koje su u kalendaru današnje Formule 1 i koja predstavlja veliki test za bolide i vozače. Izgradila ju je Honda 1962. kao svoju testnu stazu, a dizajner je bio John Hugenholz, Herman Tilke tih godina. Vozači ju uglavnom obožavaju jer je vrlo izbalansirana i fluidna te ima neke spektakularne sekvence zavoja.
Jedan od najizazovnijih zavoja je spektakularni 130R koji predstavlja izazov generacijama vozača. Zbog konfiguracije staze momčadi na svojim bolidima koriste puno downforcea kako bi bolidi bili što brži kroz zavoje te imali što veći grip na kočenju i ubrzanju, a manjak značajnijih pravaca im takve postavke i omogućuje.
Gume su posebno opterećene, posebno u prvom sektoru gdje se brzi zavoji vežu jedan za drugim, ali olakotna okolnost je što je opterećenje podjednako raspoređeno na lijeve i desne gume zbog jedinstvene konfiguracije.
Dio Suzukinog šarma svakako je i u tome što je gotovo nepromijenjena od samoga početka i njezinog uvođenja u kalendar Formule 1 1987.
Također, kako je najčešće na samom kraju kalendara Formule 1, često smo bili svjedoci spektakularnih završnica. Okršaji Ayrtona Senne i Alaina Prosta ušli su u legendu, a Damon Hill, Mika Hakkinen i Michale Schumacher postali su svjetski prvaci upravo na ovoj slavnoj stazi.
POVIJEST
Prva Velika Japana održala se 1976. na vrlo brzoj stazi Fuji, a pamtimo ju jer je bila odlučujuća utrka velike borbe za naslov prvaka između Jamesa Hunta i Nikija Laude. Uvjeti su bili jako loši jer su monsunski pljuskovi natopili stazu. Lauda je te sezone preživio strašnu nesreću na Nurburgringu te je odbio startati jer mu je život važniji od naslova prvaka. Brazilci Emerson Fittipaldi i Carlos Pace također nisu htjeli startati.
Kiša je prestala, a nakon lošeg zaustavljanja u boksu Hunt je pao na peto mjesto. Nakon toga je morao jako pritiskati, ali je uspio osvojiti treće mjesto i naslov prvaka s bodom prednosti ispred Nikija Laude. Amerikanac talijanskog podrijetla Mario Andretti osvojio je drugu utrku u svojoj karijeri (prvu u Lotusu) ispred Francuza Patricka Depaillera u Tyrrelu sa šest kotača.
James Hunt slavio je i 1977., ali utrku je obilježio sudar Gillesa Villeneuvea i Ronniea Petersona. Villeneuveov Ferrari je nakon sudara odletio u ograđeno područje i ubio dva gledatelja. Iako se utrka 1978. trebala voziti u travnju, na kraju je otkazana i VN Japana nije se vozila idućih deset godina, a Fuji nije vidio utrku Formule 1 čak tri desetljeća.
Formula 1 vratila se u Japan 1987. na stazi Suzuka. Stazu je dizajnirao Nizozemac John Hugenholtz, a vlasnik je japanski automobilski gigant Honda koja ju je koristila za testiranje svojih automobila. Staza je svojom jedinstvenom konfiguracijom ubrzo postala jedna od omiljenih među vozačima i gledateljima, a bila je poprište nekih od najuzbudljivijih trenutaka u povijesti Formule 1.
Već je prva utrka 1987. bila pravi klasik, a odlučila je i borbu za naslov prvaka te godine. Nigel Mansell ozlijedio se nakon teškog sudara na slobodnom treningu te nije mogao startati utrku zbog ozljede leđa koju je još ranije zadobio vozeći Formulu Ford. Time je naslov bez borbe predao Nelsonu Piquetu kojem je to bio treći i posljednji naslov prvaka. Austrijanac Gerhard Berger u Ferrariju pobijedio je na utrci, što je bila prva pobjeda za Ferrari od 1985.
Godine 1988. započela je serija od tri izuzetno uzbudljive i dramatične utrke u kojima su glavni akteri bili Senna i Prost, najveći vozači svoga vremena. VN Japana bila je odlučujuća utrka prvenstva između Senne i Prosta koji su te godine vozili za McLaren Hondu. Njihov bolid MP4-4 bio je klasa za sebe, a dvojac Senna Prost pobijedio je na 15 od 16 utrka 1988.
Senna je u Japan stigao s nešto boljim šansama za naslov prvaka jer se po bodovnom sustavu te godine brojalo samo 11 najboljih rezultata. Senna je osvojio pole position s tri desetinke prednosti ispred Prosta, a trećeplasirani Berger u Ferrariju zaostajao je točno sekundu i pol. Senna je jako loše startao i pao na 14. mjesto, a Prost je preuzeo vodstvo ispred Bergera.
Tada je počelo kišiti, a Ayrton je pritiskao vozio najbrže krugove na stazi. Prešao je sve vozače, nakon čega je počeo sustizati i vodećeg Prosta koji je imao problema s mjenjačem. Senna nije imao većih problema te je prešao Prosta, pobijedio i utrku prije kraja osvojio svoj prvi naslov prvaka.
Prost je osvojio više bodova od Senne, ali je u posljednjoj utrci mogao osvojiti samo dodatna tri boda jer je već imao 11 utrka na kojima je završio prvi ili drugi. Da je pobijedio na posljednjoj utrci, brisalo bi mu se jedno drugo mjesto (6 bodova) i upisala pobjeda (9 bodova) i to je jedini skok od tri boda koji je Prost mogao napraviti u posljednjoj utrci.
Prost je na kraju sezone imao 105 bodova naspram Senninih 94, ali brojalo se samo Prostovih 87 i Senninih 90 čime je Brazilac utrku prije kraja osigurao naslov prvaka.
Borba na naslov prvaka 1989. ponovno se vodila na VN Japana u jednoj od najkontroverznijih utrka u povijesti Formule 1. Dva najbolja vozača tih godina i 1989. su bili momčadski kolege u McLaren Hondi koja je unatoč zabrani korištenja turba ponovno bila dominantna. Ipak, odnos dvojice vozača znatno se pogoršao nakon druge utrke prvenstva u San Marinu nakon kojeg su jedva komunicirali.
Na prvom startu Senna je poveo s pole positiona i Prost je poštovao njihov dogovor o nenapadanju nakon sprinta do prvog kočenja uoči zavoja Tossa. Nakon Bergerovog sudara u četvrtom krugu utrka je ponovno startana, a ovoga puta bolje je s drugoga mjesta startao Prost. Senna ga prati i napada s unutarnje strane na kočenju u zavoj Tossa čime je prekršio njihov dogovor uoči utrke. Brazilac se branio da je dogovor vrijedio samo za prvi start.
Prost kaže da je Senna isprve negirao da ga je prestigao i da je on prestigao njega, da bi nakon 20-ak minuta priznao i počeo plakati. Prost je priču ispričao svom prijatelju, francuskom novinaru koji je sve objavio u medijima, iako mu je Prost rekao da to ne učini. Tu leži ključ lošeg odnosa Senne i Prosta nakon VN San Marina 1989.
Ayrton je imao znatno manje šanse za naslov uoči pretposljednje utrke u Japanu jer je trebao pobjede na obje preostale utrke prvenstva. U tom slučaju Prost bi izgubio naslov zahvaljujući manjem broju pobjeda, iako bi oboje imali po 78 bodova.
Senna je osvojio dominantan pole position (Prost je podesio bolid za utrku, s manje downforcea), ali je na startu Prost prešao u vodstvo. Senna je umalo izgubio i drugo mjesto od Bergera. Prost je vodio cijelu utrku, a Senna ga je uhvatio tek u 40. krugu. Tada je krenula epska borba u kojoj je Senna imao bolid koji je bio brži po zavojima, ali sporiji na ravnom.
U 47. krugu Senna se sasvim približio Prostu te je na kočenju u posljednju šikanu ambiciozno krenuo u napad dok je Francuz već kočio u zavoj. Alain je to primijetio i krenuo blokirati Ayrtona nakon čega je došlo do sudara. Iako je Senna uspio nastaviti, promijeniti prednje krilo i pobijediti u utrci, Prost je osvojio naslov jer je Senna kasnije diskvalificiran zbog neispravno odvožene šikane. Uoči te utrke Prost je rekao da je u dosadašnjim dvobojima sa Sennom uvijek ostavio otvorena vrata za njegove manevre kako se ne bi sudarili, ali da to na ovoj utrci neće učiniti.
Senni je bila potrebna pobjeda na toj utrci, kao i na idućoj, posljednjoj utrci sezone, ali s obzirom na to da je diskvalificiran, prvenstvo je riješeno utrku prije kraja. McLaren se žalio na odluku sudaca, navodno zbog oduzete pobjede koja im je uskratila novac od nagrada i sponzora, a ne zato što je naslov uzeo Prost koji na kraju godine odlazi u Ferrari. Žalba je odbijena, a Senna je kažnjen sa 100 000 američkih dolara i uvjetnom kaznom od šest mjeseci (FIA je Sennu nazvala ‘opasnim vozačem’).
Pobjednik utrke bio je Alessandro Nannini kojem je to bila prva i jedina pobjeda u Formuli 1.
Utrka 1990. bila je jednako kontroverzna kao i godinu dana ranije. Senna i Prost ponovno su bili vodeći u prvenstvu, a o njihovoj dominaciji u Formuli 1 tih godina dovoljno govori podatak da su pobijedili na 37 od 46 utrka uoči VN Japana 1990.
Senna je imao prednost od devet bodova, ali uz dvije Prostove pobjede na posljednje dvije utrke Francuz bi postao svjetski prvak, čak i da Ayrton na obje utrke završi drugi. Prost bi u tom slučaju osvojio naslov s jednakim brojem bodova, ali s jednom pobjedom više. Situacija gotovo identična prošlogodišnjoj, ali u obrnutim ulogama.
Senna je osvojio pole position s tri desetinke prednosti u odnosu na Prosta u Ferrariju. Brazilac je tražio da se pole position pomakne na lijevu stranu gdje je staza čišća (jer je tu trkaća putanja), što je isprve odobreno, ali je predsjednik FIA-e Balestre vratio stvari na početno stanje. Tako je pole position ostao na prljavoj, desnoj strani staze koja vodi na unutarnju stranu prvoga zavoja. Frustrirani Senna izjavio je, baš kao i Prost prošle godine, da se neće maknuti ako Prost pokuša proći u prvom zavoju.
Prost je bolje startao, ali jači Hondin motor omogućio je Senni da smanji zaostatak do prvoga zavoja. Francuz se vratio na trkaću putanju, a Senna je držao unutarnju putanju i zabio se u stražnji kraj njegova Ferrarija. Oba vozača su odustala, a Senna je drugi puta postao svjetski prvak. FIA nije intervenirala nakon utrke, baš kao ni godinu prije kada je Prost u posljednji trenutak blokirao Sennu. Bijesni Prost je kasnije opisao Sennu kao ‘bezvrijednog čovjeka’. Utrku je osvojio Nelson Piquet u Bennetonu ispred momčadskog kolege Roberta Morena i Agurija Suzukija u Loli Lamborghini. I Morenu i Suzukiju bila su to prva i jedina pobjednička postolja u karijeri.
Suzuka je i 1991. bila poprište borbe za naslov prvaka, a ovoga puta Senna se borio s Mansellom u brzom, ali nepouzdanom Williamsu. Prost te godine nije pobijedio ni na jednoj utrci, a nakon komentara da se Ferrari 643 vozi ‘poput kamiona’, momčad iz Maranella najurila je Francuza iz momčadi.
Mansell je izletio u prvom zavoju 10. kruga, a Senna je osvojio treći naslov u posljednje četiri godine. Brazilac je pobjedu prepustio momčadskom kolegi Gerhardu Bergeru u znak zahvalnosti za potporu koju mu je pružao cijele sezone. Senna je nakon utrke priznao da se 1990. u Suzuku namjerno zabio u Prosta, a zatim je Balestrea i ostatak FIA-e nazvao ‘glupim ljudima’. Priznao je da je to učinio jer nije mogao trpjeti Balestreove manipulacije i uplitanje u razvoj borbe za naslov prvaka.
Nakon pet godina odlučujućih borbi za naslov prvaka, 1992. godine je u Suzuki prvenstvo već bilo riješeno. Mansell je u dominantnom Williams Renaultu FW14B naslov osvojio već u Mađarskoj, četiri utrke prije utrke u Japanu. Britanac je odustao, baš kao i Senna, a do prve pobjede sezone stigao je Mansellov momčadski kolega Riccardo Patrese.
Senna je 1993. preuzeo vodstvo od Prosta koji je utrku ranije osigurao svoj četvrti naslov u Williams Renaultu, a promjenjivi uvjeti na stazi išli su na ruku Brazilcu koji je bio sjajan po kiši. Brazilac je osvojio svoju 40. utrku u karijeri, ali je nakon utrke imao verbalno-fizički okršaj s Irvineom koji se pokušao vratiti u krug s vodećim dok se borio s Prostovim momčadskim kolegom Damonom Hillom. Drugi je završio Prost, a treći Hakkinen u McLaren Fordu kojem je to bilo prvo pobjedničko postolje u karijeri.
Godine 1994. Prost se povukao iz Formule 1, a Senna je poginuo u San Marinu. Borbu za naslov prvaka vodili su Damon Hill u Williamsu i Michael Schumacher u Bennetonu. Hill je po vrlo teškim i kišnim uvjetima došao do pobjede i na samo bod zaostatka za Schumacherom uoči posljednje utrke u Australiji.
Sjajnu utrku vozio je 1995. Jean Alesi u Ferrariju, dvaput se probijao kroz gotovo cijeli poredak, ali je na kraju odustao zbog kvara na poluosovini koji je uzrokovao njegovo izlijetanje u 20. krugu. Pobijedio je Schumacher koji je već osigurao naslov prvaka na VN Europe na Nurburgringu.
Godine 1996. Hill je stigao na posljednju utrku sezone u Japanu s velikom prednošću od devet bodova ispred momčadskog kolege Villeneuvea u Williams Renaultu. Villeneuveu je otpao kotač u 37. krugu, nakon čega je izletio sa staze, a prvenstvo je pripalo Hillu.
Michael Schumacher slavio je 1997. u svojoj 100. utrci u Formuli 1, a njegov konkurent za naslov prvaka Villeneuve diskvalificiran je zbog nepoštivanja žutih zastava za vrijeme slobodnog treninga.
Mika Hakkinen slavio je 1998. i 1999., a te su mu pobjede ujedno donijele i naslove prvaka. Hakkinen je 1998. startao drugi iza Schumachera koji je ostao stajati pa se start morao ponoviti, a Nijemac je poslan na začelje poretka. Iako se dobro oporavljao, kasnije mu je pukla guma pa je Hakkinen pobjedom došao do prvoga naslova prvaka uz okruglih 100 bodova. McLaren je osvojio osmi i zasad posljednji konstruktorski naslov prvaka.
Hakkinen je i 1999. startao drugi iza Schumachera koji je te godine propustio šest utrka zbog loma noge na Silverstoneu pa je na Suzuki bio potpora svom momčadskom kolegi Irvineu. Da je Schumacher uspio pobijediti Hakkinena, Irvine je mogao postati prvak i s četvrtim mjestom da je Hakkinen završio drugi.
Ali Hakkinen jednim od najboljih startova u karijeri prelazi Schumachera i uvjerljivo slavi pobjedu i drugi naslov prvaka dok je konstruktorski naslov pripao Ferrariju.
Idućih pet godina slavio je Ferrari – Rubens Barrichello pobijedio je 2003., a ostale utrke dobio je Michael Schumacher.
Michael je 2000. godine pobjedom na pretposljednjoj utrci u Japanu osvojio svoj treći naslov prvaka, prvi za Ferrari od 1979. kada je svjetski prvak bio Južnoafrikanac Jody Scheckter. Iako je Hakkinen s drugoga mjesta prestigao Schumachera na startu, Nijemac je uzvratio prilikom drugih ulazaka u boks i stigao do pobjede koja mu je osigurala naslov utrku prije kraja sezone.
Schumacher je bio dominantan u Japanu i 2001. i 2002. iako je u oba slučaja već osigurao naslov prvaka.
Jednu od težih utrka u Japanu Schumacher je imao 2003. kada je jedva osvojio bod koji mu je bio potreban za šesti naslov prvaka, nakon dodira s Takumom Satom u kojem mu je otpalo prednje krilo.
Kvalifikacije za utrku 2004. vozile su se u nedjelju ujutro po lokalnom vremenu zbog tajfuna koji je u subotu pogodio Suzuku. Godinu dana kasnije vidjeli smo vjerojatno najzanimljiviju utrku sezone 2005. u kojoj je Raikkonen sa 17. startnog mjesta na početku posljednjeg kruga prestigao vodećeg Fisichellu i pobijedio u utrci. Utrku 2006. pamtit ćemo po otkazivanju Ferrarijevog motora koje je zapečatilo Schumacherove šanse za osvajanje osmog naslova prvaka.
U ožujku 2006. FIA je objavila da će se VN Japana ubuduće voziti na obnovljenom Fuji Speedwayu (u vlasništvu Toyote). U rujnu 2007. potvrđeno je da će Fuji alternirati sa Suzukom u domaćinstvu VN Japana, počevši od 2009.
Lewis Hamilton slavio je 2007. po izuzetno teškim uvjetima. Njegov momčadski kolega i suparnik u borbi za naslov prvaka Fernando Alonso razbio se i odustao, a Kovalainen i Raikkonen završili drugi i treći. Bilo je to prvi puta u povijesti Formule 1 da su dva Finca završila na pobjedničkom postolju. Godinu dana kasnije Ferrariji i McLareni upali su u probleme u prvome zavoju, a gužvu je najbolje iskoristio Fernando Alonso u Renaultu koji je stigao do druge uzastopne pobjede u sezoni, nakon kontroverzne pobjede u Singapuru.
Toyota je u srpnju 2009. objavila da se zbog globalne ekonomske krize VN Japana 2010. neće vratiti na Fuji. Tako se od 2009. do danas svaka VN Japana vozila na Suzuki. Vettel je dominirao 2009. i 2010., a 2011. je trećim mjestom osvojio drugi naslov prvaka. Pobijedio je Jenson Button u McLarenu.
Red Bull je bio dominantan i 2012. kada su upravo na Suzuki predstavili svoju inačicu dvostrukog DRS-a koji je djelovao na krilo ispod stražnjeg krila, a ne na prednje krilo kao kod Mercedesa koji je prvi interpretirao takav sustav na početku sezone. Vettel je osvojio pole position i odjurio do uvjerljive pobjede, a Webbera je pogodio Grosjean i izbacio ga iz utrke. Alonso je odustao već u prvom krugu nakon sudara s Raikkonenom i na taj način Vettelu omogućio da zaostatak smanji na samo četiri boda.
Webber je 2013. iznenadio Vettela i osvojio pole position, a na startu utrke Romain Grosjean u Lotus Renaultu preuzima vodstvo u utrci. Nakon zanimljive taktičke borbe Vettel ipak dolazi do pete uzastopne pobjede te sezone, ispred Webbera i Grosjeana.
Godine 2014. Rosberg osvaja fantastičan pole position, ali u kišnoj utrci Hamilton u 29. krugu preuzima vodstvo koje nije ispustio do kraja utrke. Utrku ćemo nažalost pamtiti po strašnoj nesreći Julesa Bianchija koji je za vrijeme žutih zastava izletio na istom mjestu gdje je izletio i Adrian Sutil. Klizeći bez kontrole u svojoj Marussiji, Francuz se zabio i skliznuo pod vozilo koje je izvlačio Sutilov bolid i zadobio teške ozljede glave.
Bianchi je prvih sedam tjedana nakon nesreće proveo u japanskoj bolnici u Yokkaichiju nakon čega je sredinom studenog 2014. prebačen u bolnicu u svom rodnom gradu Nici. Jules je preminuo od posljedica sudara 17. srpnja 2015., što je prvi smrtni slučaj u Formuli 1 od VN San Marina 1994. kada su poginuli Roland Ratzenberger i Ayrton Senna.
Nakon poraza na prethodnoj utrci u Singapuru, Mercedes se u Japanu 2015. vratio starim navikama i deseti puta u sezoni osigurao prvi startni red. Rosberg je krugom od 1:32.584 ostvario tek drugi pole position sezone, 0.076 s ispred Hamiltona, a na startu utrke svjedočimo uzbudljivom dvoboju dva Mercedesova vozača.
Hamilton drži unutarnju stranu te Rosbergu u drugom zavoju ne ostavlja previše mjesta i prelazi u vodstvo, dok je Rosberg nakratko izletio i pao na četvrto mjesto. Nijemac se uspio oporaviti i osvojiti drugo mjesto, dok je Hamilton uvjerljivo slavio i ostvario 41. pobjedu u karijeri, čime se izjednačio sa svojim idolom Ayrtonom Sennom.
Rosberg je 2016. treću godinu zaredom pobijedio Hamiltona u kvalifikacijama za VN Japana, ali ovoga puta za samo 13 tisućinki. Nijemac je dobro startao, a Britanac znatno lošije zbog čega je izgubio nekoliko pozicija. Rosberg je bez problema došao do prve pobjede na Suzuki, a Hamilton je završio treći nakon što nije uspio prestići Verstappena u Red Bullu.
Hamilton i Bottas bili su najbrži u kvalifikacijama za VN Japana 2017., ali Bottas je zbog promjene mjenjača startao šesti pa je Vettel startao drugi iza Hamiltona. Ali zbog problema sa svjećicom motora Vettel je ubrzo morao odustati, a Hamilton je došao do pobjede ispred dvaju Red Bullovih vozača Verstappena i Ricciarda. Četiri utrke prije kraja Hamilton je imao velikih 59 bodova prednosti ispred Vettela dok je Mercedes vodio sa 145 bodova prednosti ispred Ferrarija.
Mercedes je bio dominantan i na VN Japana 2018. gdje je Lewis Hamilton došao sasvim blizu osvajanja petoga naslova svjetskog prvaka nakon uvjerljive pobjede na Suzuki, četvrte u posljednjih pet godina, a Sebastian Vettel završio je tek šesti nakon neuspješnog prestizanja Maxa Verstappena.
Hamilton je s pole positiona bez problema stigao do devete pobjede ove sezone i pritom vodio u svim krugovima utrke, čime je povećao prednost ispred Vettela na 67 bodova, četiri utrke prije kraja. Hamilton je na kraju slavio s 13 sekundi prednosti ispred Bottasa, Verstappen je treću godinu zaredom završio na postolju na Suzuki, a Ricciardo je završio četvrti ispred dva vozača Ferrarija Raikkonena i Vettela.
Hamiltonu je to bilo osmo uzastopno postolje, četvrta uzastopna pobjeda, a Mercedesovom motoru 192. uzastopna utrka u bodovima.
Bottas je pobijedio na VN Japana 2019., prvi puta nakon VN Azerbajdžana u travnju i Mercedesu pomogao da četiri utrke prije kraja osigura šesti uzastopni konstruktorski naslov, a Vettel je završio je drugi i razdvojio Mercedesove vozače nakon kontroverznoga starta za koji nije kažnjen.
Bottas je s trećega startnog mjesta dobro startao i prestigao oba Ferrarija nakon čega nije imao problema pobijediti u bolidu koji je bio najbrži u uvjetima utrke, a Vettel i Leclerc loše su startali pri čemu je Vettel izbjegao kaznu za pogrešan start.
Vettel je krenuo prije nego su se ugasila svjetla, što su jasno pokazale i ponovljene snimke, ali FIA ga nije odlučila kazniti jer je pomicanje bilo u granicama tolerancije.
Hamilton je završio treći uz najbrži krug utrke, a Renaultovi vozači diskvalificirani s VN Japana zbog sustava raspodjele kočione sile nakon što su inicijalno klasificirani kao sedmi (Ricciardo) i deseti (Hulkenberg).
Max Verstappen ostvario je dominantnu pobjedu na skraćenoj VN Japana 2022. u povratku u tu zemlju nakon tri godine na kojoj je slavio s velikom prednošću ispred Sergija Pereza koji je završio treći, ali je promoviran na drugo zbog kazne za Charlesa Leclerca koji je skratio posljednju šikanu u posljednjem krugu i dobio pet sekundi kazne.
Ovakvim raspletom Verstappen je potvrdio osvajanje svoga drugog naslova prvaka, četiri utrke prije kraja prvenstva.
Verstappen je u utrci koja je prekinuta već nakon dva kruga i ponovno startana 45 minuta prije isteka vremena od tri sata istinski dominirao i slavio s 27 sekundi prednosti ispred Pereza dok je Leclerc klasificiran treći.
Max Verstappen dominantno je slavio s pole positiona i vodio u svim krugovima utrke na putu prema 13. pobjedi u sezoni, a Red Bull je osigurao šesti konstruktorski naslov dok je Oscar Piastri ostvario prvo pobjedničko postolje.
Verstappen se obranio na startu od Piastrija i Norrisa i nakon toga nije imao nikakvih problema doći do nove pobjede, a usput je odvozio i najbrži krug utrke za maksimalan bodovni učinak i okruglih 400 bodova nakon 16 utrka.
Verstappen i Red Bull ovom su se pobjedom vratili na pobjedničke staze nakon poraza u Singapuru gdje je slavio Sainz ispred Norrisa i Hamiltona dok je Verstappen bio tek peti.
Posljednji rezultati
| Godina | Pobjednik | Pole position | Najbrži krug |
| 2023. | Max Verstappen | Max Verstappen | Max Verstappen |
| 2022. | Max Verstappen | Max Verstappen | Guanyu Zhou |
| 2019. | Valtteri Bottas | Sebastian Vettel | Lewis Hamilton |
| 2018. | Lewis Hamilton | Lewis Hamilton | Sebastian Vettel |
| 2017. | Lewis Hamilton | Lewis Hamilton | Valtteri Bottas |
