| Broj utrka | 52 [1967. – 2019., 2022. Montreal 42 (1978. – 1986., 1988. – 2008., 2010. – 2019., 2022.-2023.), Mosport 8, Mont-Tremblant 2] |
| Broj krugova | 70 |
| Duljina kruga | 4361 m |
| Duljina utrke | 305.270 km |
| Rekord kruga u utrci | 1:13.078 (Valtteri Bottas, Mercedes F1 W10, 2019.) |
| Apsolutni rekord kruga | 1:10.240 (Sebastian Vettel, Ferrari SF90, Q3, 2019.) |
REKORDI (nakon utrke 2023.)
| VOZAČI | KONSTRUKTORI | PROIZVOĐAČI MOTORA | |
| Pobjede | M. Schumacher i Hamilton (7) | McLaren (13) | Ford i Ferrari (12) |
| Pole positioni | M. Schumacher i Hamilton (6) | McLaren (11) | Ford (14) |
| Najbrži krugovi | M. Schumacher i Raikkonen (4) | McLaren (11) | Ford (15) |
| Pobjednička postolja | Michael Schumacher (12) | Ferrari (37) | Ford (39) |
| Prvi startni red | Lewis Hamilton (10) | McLaren (23) | Ford (27) |
| Utrka u vodstvu | M.Schumacher i Hamilton(10) | Ferrari (25) | Ferrari (25) |
| Bodovi | Lewis Hamilton (215) | Ferrari (491) | Mercedes (607) |
NAPOMENA: Podaci o broju krugova, duljini kruga, utrke i rekordima kruga odnose se na aktualnu konfiguraciju staze, a ostali podaci na sve održane VN Kanade.
SATNICA 2024.
| 1. slobodni trening | PET 19:30 |
| 2. slobodni trening | PET 23:00 |
| 3. slobodni trening | SUB 18:30 |
| Kvalifikacije | SUB 22:00 |
| Utrka | NED 20:00 |
Velika nagrada Kanade u kalendaru Formule 1 nalazi se od 1967., a na stazi Gilles Villeneuve vozi se od 1978. Staza je smještena na otoku Île Notre-Dame, a kako se većinu godine ne koristi za utrkivanje, početkom F1 vikenda vrlo je prašnjava.
Slično kao i u Melbourneu, utrka se održava u javnom parku, a bolidi jure ispod krošnji drveća. Staza se jedva promijenila otkako je postala dio kalendara, a najveću je promjenu doživjela 1988. kada je promijenjen položaj bokseva. Razlog je što su utrke na ovoj stazi redovito uzbudljive, često i kaotične, neovisno o vremenskim prilikama.
Dvije najbolje prilike za pretjecanje su vrlo spori zavoj 10 i posljednja šikana (zavoji 12 i 13) na kraju dugoga pravca. Također, često vidimo pretjecanjima i u prvih nekoliko zavoja, kao i u zavojima 6 i 8 gdje staza prolazi kroz park.
Bolid nije nimalo lako podesiti jer je potreban što veći downforce za uske i spore šikane, pogotovo prilikom kočenja i ubrzavanja, a mnoštvo pravaca, pogotovo onaj na u 3.sektoru, zahtjevaju što veću brzinu na pravcu. Zato se momčadi u pravilu odlučuju za srednje/niske downforce postavke kako bi udovoljili svim zahtjevima.
Vrlo važan element su i rubnici koji se moraju agresivno koristiti kako bi se ostvarilo dobro vrijeme po krugu pa se prilikom podešavanja bolida posebna pozornost obraća i na ponašanje bolida prilikom prelaska preko njih.
Gume su ispodprosječno opterećene, posebno prednje zbog manjka brzih zavoja, ali zato su kočnice izuzetno opretećene zbog četiri kočenja s brzine veće od 300 km/h.
POVIJEST
Velika Nagrada Kanade u kalendaru Formule 1 nalazi se od 1967. kada se vozilo na stazi Mosport, a pobjednik je bio Australac Jack Brabham. Mosport i Mont-Tremblant ukupno su bili domaćini deset VN Kanade, a ostale su održane u Montrealu.
Prva Velika Nagrada Kanade bila je jedna od utrka Kanadskog prvenstva sportskih automobila i od 1961. se vozila na stazi Mosport Park blizu Toronta. Staza je bila izazovna, s brojnim usponima i padovima, a vozači su ju obožavali. Prvih pet utrka osvojili su vozači koji su ili već imali iskustva u Formuli 1 ili su ušli u F1 prvenstvo nakon pobjede na VN Kanade.
VN Kanade prvi puta je postala dio kalendara Formule 1 1967. i vozila se na Mosport Parku, a domaćinstvo je izmjenjivala sa stazom Mont Tremblant (1968. i 1970.) Nakon 1970. više se nije vozilo na Mont Tremblantu zbog asfalta koji je bio u sve gorem stanju i neodobravanja lokalnih vlasti. Tako je Mosport bio jedini domaćin VN Kanade od 1971. do 1977.
Utrka 1971. bila je odgođena zbog fatalne nesreće u utrci Formule Ford, a Jackie Stewart ostvario je dominantnu pobjedu u Tyrrellu ispred Šveđanina Ronnieja Petersona u Marchu. Mosport je 1972. dobio značajna poboljšanja po pitanju sigurnosti, a ponovno je slavio Stewart.
Utrka 1973. vozila se po jakoj kiši (kao i prethodne dvije godine), a nova austrijska zvijezda Niki Lauda u BRM-u preuzeo je vodstvo u trećem krugu ispred Petersona. Lauda je vodio sve do 20. kruga kada je ušao u boks po nove gume. U 33. krugu nastala je prava konfuzija nakon sudara Francoisa Ceverta i Jodyja Schecktera. Izašao je sigurnosni automobil, ali nije uspio pokupiti vodećeg u utrci i omogućio je vozačima ispred da stvore gotovo krug prednosti pred vozačima iza sigurnosnog automobila. Tako se u vodstvu našao Britanac Jackie Oliver ispred Amerikanca Petera Revsona i Francuza Jean-Pierrea Beltoisea. Od njih troje Revson je imao najbrži bolid te je preuzeo vodstvo i pobijedio na utrci. Konfuzija je trajala četiri sata iza utrke, ali je potvrđeno da je pobjednik Revson kojem se posrećilo s izlaskom sigurnosnog automobila.
Brazilac Emerson Fittipaldi slavio je 1974. ispred svog konkurenta za naslov Claya Regazzonija. Utrka se 1975. nije vozila, a 1976. slavio je James Hunt nakon što je saznao da mu je oduzeto devet bodova s utrke na Brands Hatchu.
Gilles Villeneuve je 1977. debitirao u Ferrariju, a sve se više pričalo o sigurnosti neravne staze Mosport Park. Jody Scheckter pobijedio je na utrci, ali kako sigurnost staze nije bila na razini sve bržih bolida Formule 1, izgrađena je nova staza u Montrealu na kojoj će se od 1978. voziti VN Kanade.
Prva utrka na današnjoj stazi vozila se 1978. i pobjednik je bio Kanađanin Gilles Villeneuve. Legendarni Gilles i danas je jedini Kanađanin koji je uspio pobijediti na domaćoj F1 utrci.
Australac Alan Jones slavio je na VN Kanade 1979., a uspjeh je ponovio i 1980. kada je osvojio i naslov prvaka. Gilles Villeneuve demonstrirao je 1981. svoje raskošne vještine kontrole bolida kada je u sudaru izgubio prednje krilo i s takvim bolidom došao do cilja na trećem mjestu. Pobijedio je Francuz Jacques Laffite, a bila mu je to posljednja pobjeda u F1 karijeri.
Iako se staza isprve zvala Île Notre-Dame Circuit, preimenovana je u Circuit Gilles Villeneuve u čast legendarnom kanadskom vozaču koji je tragično poginuo za vrijeme kvalifikacija za VN Belgije 1982.
VN Kanade 1982. odvijala se u sjeni Villeneuveove smrti mjesec dana ranije, ali je i sama bila tragičan događaj. Villeneuveov momčadski kolega u Ferrariju Didier Pironi ostao je stajati na početku utrke, a prvo ga je okrznuo Raul Bosel. Zatim se Riccardo Paletti zabio direktno u stražnji kraj Pironijeva Ferrarija pri brzini od 180 km/h. Palettiju su u pomoć priskočili Pironi i F1 liječnik Sid Watkins kako bi ga izvukli iz bolida koji je nakratko planuo. Nakon pola sata 23-godišnji Paletti izvučen je iz bolida i prebačen u obližnju bolnicu gdje je preminuo od zadobivenih ozljeda. Utrku je osvojio Nelson Piquet u Brabhamu. Utrka 1982. značajna je i po tome jer je termin VN Kanade pomaknut s listopada na lipanj.
Rene Arnoux ostvario je 1983. prvu pobjedu za Ferrari, a Piquet je ponovno slavio 1984. u Brabham BMW-u. Ferrari je 1985. upisao dvostruku pobjedu (Alboreto ispred Johanssona i Prosta), a Lotus je te godine u kvalifikacijama posljednji put upisao prvi startni red (Elio de Angelis ispred Ayrtona Senne).
Finac Keke Rosberg prešao je 1986. Nigela Mansella u borbi za vodeću poziciju, ali je kao i većina vodećih imao problema koje je Mansell iskoristio i došao do pobjede. Utrka se nije vozila 1987. zbog sponzorskih neslaganja dvaju lokalnih proizvođača piva, Labatta i Molsona. U toj je pauzi staza blago modificirana, a start je pomaknut na današnje mjesto.
Ayrton Senna slavio je 1988. u dominantnom McLarenu MP4-4 s Hondinim turbo motorom, a malo je nedostajalo da uspjeh ponovi i 1989. kada mu je otkazao motor. Tako je prvu pobjedu u karijeri ostvario Thierry Boutsen.
Kao i godinu ranije, utrka 1990. vozila se po kiši, a pobjednik je još jednom bio Ayrton Senna. Godinu dana kasnije vidjeli smo dramatičnu završnicu u kojoj je Mansell u Williamsu odustao tek nekoliko zavoja prije cilja. Nelson Piquet u Bennetonu ostvario je svoju posljednju pobjedu u Formuli 1.
Austrijanac Gerhard Berger u McLarenu slavio je 1992. kada se Mansell izvrtio nakon dodira s Bergerovim momčadskim kolegom Sennom. Alain Prost u Williamsu pobijedio je 1993. u svojoj posljednjoj sezoni u Formuli 1 nakon što su on i Hill osvojili prvi startni red, a trećeplasirani Schumacher za Prostom je kasnio čak 1.821 sekundi. Prost je pobijedio ispred Schumachera i Hilla koji je imao problema u boksu.
Nakon tragičnih događaja u Imoli 1994. vrlo brzi zavoj Droit du Casino pretvoren je u šikanu. Utrku je osvojio Michael Schumacher. Jean Alesi u Ferrariju pobijedio je 1995. na svoj 31. rođendan, a to mu je bila jedina pobjeda u F1 karijeri.
Alesijeva pobjeda mnogima je bila najljepši trenutak sezone jer je Francuz svojim vožnjama više puta pokazao da zaslužuje biti F1 pobjednik. Dodatnu draž daje broj 27 na njegovom Ferrariju koji je nekad pripadao legendarnom Gillesu Villeneuveu. Ujedno je to i posljednja F1 pobjeda bolida s V12 motorom.
Michael Schumacher vodio je 57 krugova, ali je zbog problema s mjenjačem morao na dugo zaustavljanje u boksu. Probleme su imali i brojni drugi vozači pa su, uz pobjednika Alesija, na postolju završila dva Jordanova vozača, Rubens Barrichello i Eddie Irvine (budući Schumacherovi vodonoše u Ferrariju). Irvineu je to bilo prvo pobjedničko postolje u karijeri, a Jordan je četiri godine ranije upravo na ovoj stazi upisao prve bodove.
Kad je Alesi završio utrku, gledatelji su probili ogradu i nahrlili u područje oko bokseva. Suci su izvjesili crnu zastavu čime su svi vozači na stazi morali stati. Alesi je vozio pobjednički krug i stigao do lakat zavoja s druge strane staze kad je ostao bez goriva. Francuz je izvadio upravljač, popeo se na bolid i ‘surfao’ na njemu dok se nije zaustavio. Schumacher je stao i povezao Alesija do boksa.
Iste večeri počele su kružiti glasine da je Michael Schumacher potpisao multimilijunski ugovor s Ferrarijem za 1996.
Konfiguracija staze promjenjena je 1996. kada je izbačen zavoj Casino čime je potez od lakat zavoja do bokseva pretvoren u ravni dio. Pobjednik je bio Damon Hill.
Utrka 1997. prekinuta je zbog sudara u kojem je stradao Olivier Panis i koji je nakon toga propustio devet utrka. Schumacher je pobijedio s pole positiona, što mu je bilo 50. pobjedničko postolje u karijeri, a prvo za Giancarla Fisichellu u Jordan Peugeotu koji je završio treći.
Michael Schumacher uvjerljivo je najuspješniji vozač na VN Kanade i dominira gotovo svim statističkim podacima vezanim uz tu utrku. Nijemac je u periodu od 1997. do 2004. pobijedio čak šest puta vozeći za Ferrari, a sedma pobjeda je ona iz 1994. kad je slavio u Bennetonu. Jedini vozači koji su u tom periodu uspjeli zaustaviti Michaela bili su Mika Hakkinen 1999. u McLaren Mercedesu i Ralf Schumacher 2001. u Williams BMW-u. Ralf je pobijedio ispred svog brata Michaela što je bila prva dvostruka pobjeda dva brata u povijesti Formule 1.
Braća Schumacher su dvostruku pobjedu ostvarili i 2003. (u obrnutom redoslijedu), a u istoj je utrci Fernando Alonso odvozio svoj prvi najbrži krug utrke.
Lewis Hamilton je 2007. upisao prvi pole position i prvu pobjedu u karijeri, a Robert Kubica doživio je tešku nesreću iz koje se, srećom, izvukao bez ozbiljnijih posljedica.
Poljak je na istoj stazi 2008. ostvario svoju prvu i jedinu pobjedu u Formuli 1, što je ujedno bila i prva i jedina pobjeda za BMW Sauber. Kubica je dvije godine kasnije u Renaultu odvozio prvi najbrži krug u svojoj F1 karijeri.
Nakon što je Kanada 2009. izbačena iz kalendara Formule 1, i fanovi i vozači počeli su ju još više cijeniti. Srećom, već se 2010. vratila u kalendar, a 2011. bili smo svjedoci najduže utrke u povijesti Formule 1 kada je Jenson Button u posljednjem krugu prestigao Sebastiana Vettela, što mu je bila deseta pobjeda u karijeri.
Lewis Hamilton pobijedio je 2012. i time postao sedmi različiti pobjednik na sedmoj utrci sezone.
Sebastian Vettel dominirao je 2013. i upisao prvu pobjedu na VN Kanade, a utrku ćemo nažalost pamtiti i po prvom smrtnom slučaju na stazi još od Australije 2001. kada je od letećeg kotača s bolida Jacquesa Villeneuvea preminuo sudac Graham Beveridge. Tridesetosmogodišnjeg suca Marka Robinsona pregazilo je vozilo koje je micalo slupani Sauber Estebana Gutierreza, a Mark je kasnije u bolnici preminuo od zadobivenih ozljeda.
Utrku 2014. godine pamtimo po dominaciji dvaju Mercedesa koji su kasnije upali u probleme s sustavom za obnovu kinetičke energije i kočnicama. Hamilton je odustao, a Rosberg završio drugi. Daniel Ricciardo došao je do prve pobjede u karijeri i pritom ostvario prvu Red Bullovu pobjedu u 2014.
Nakon razočaranja u Monaku, Hamilton se u Kanadi 2015. vratio pobjedničkim navikama. U kvalifikacijama osvaja uvjerljiv pole position, 0.309 s ispred momčadskog kolege Rosberga, a u utrci dolazi do relativno lagane pobjede, 2.285 s ispred Rosberga.
Hamilton je u ovoj utrci postao Britanac s najviše krugova u vodstvu u Formuli 1 nakon što je prestigao Nigela Mansella koji je u vodstvu bio 2089 krugova. Hamilton je u utrci morao paziti na potrošnju goriva, a Rosberg na potrošnju kočnica pa je bilo pitanje koji će se vozač bolje nositi sa svojim problemima. Na kraju je Rosberg bio blizu, ali Hamilton je cijelo vrijeme bio u potpunoj kontroli VN Kanade. Hamilton je povećao prednost pred Rosbergom na 17 bodova, a Mercedes ima 105 bodova više od Ferrarija.
Zanimljiv detalj je i ‘Zid prvaka’, odnosno ‘Wall of Champions’ koji se nalazi na izlazu iz posljednje šikane. Na njemu su se iste godine ‘proslavila’ čak tri svjetska prvaka – Michael Schumacher, Damon Hill i Jacques Villeneuve koji su 1999. godine završili svoje utrke upravo na ovom zidu. Ironično, na zidu je pisalo Bienvenue au Québec (dobrodošli u Quebec). Slavio je Hakkinen u McLarenu, a Irvine je upisao prvi najbrži krug u karijeri.
Hamilton je i 2016. startao s pole positiona u Kanadi, ali Sebastian Vettel sjajnim startom s trećeg mjesta prelazi u vodstvo koje gubi zbog krive Ferrarijeve strategije od dva ulaska u boks. Mercedes se odlučio za strategiju jednoga ulaska u boks što je Hamiltonu donijelo petu pobjedu na VN Kanade. Vettel je završio drugi, a Bottas u Williamsu treći.
Hamilton je 2017. izjednačio Schumacherovih rekordnih šest pole positiona postavivši rekord staze Circuit Gilles Villeneuve, a ujedno je izjednačio i Senninu brojku od 65 pole positiona i primio repliku njegove kacige na poklon.
Osim toga, u ovom rekordnom vikendu Hamilton je ostvario i svoj četvrti Grand Chelem u karijeri pobijedivši s pole positiona, a pritom je i odvozio najbrži krug i vodio u svih 70 krugova utrke (do kraja sezone osvojit će i peti u Velikoj Britaniji). Vettel je i dalje vodio u prvenstvu, ali sa samo 12 bodova prednosti ispred Hamiltona dok je Mercedes bio sedam bodova ispred Ferrarija.
Vettel je u Kanadi 2018. osvojio pole position ispred Bottasa i Verstappena dok je Hamilton bio tek četvrti, a u utrci je imao jedan od najuvjerljivijih nastupa te sezone te je pobijedio uz vodstvo u svim krugovima utrke dok mu je Verstappen oteo najbrži krug utrke za točno jednu desetinku sekunde.
Bottas je završio drugi, sedam sekundi iza Vettela, a Verstappen i Ricciardo treći i četvrti. Hamilton je bio tek peti na stazi na kojoj je slavio na prethodna tri izdanja ove utrke. Vettel je tako pobijedio 40 godina nakon što je na istoj stazi slavio Gilles Villenuve, također Ferrarijev vozač, koji je tragično preminuo 1982. i po kojem je ova staza dobila ime.
Ovom pobjedom Vettel je preuzeo vodstvo u poretku vozača s bodom prednosti ispred Hamiltona dok je Mercedes i dalje vodio sa 17 bodova više od Ferrarija.
Hamilton je 2019. pobijedio nakon kontroverzne odluke sudaca da kazne Vettela s pet sekundi kazni zbog nesigurnog povratka na stazu koji je tako ostao bez pobjede iako je prvi prošao ciljem.
Hamiltonu je to bila peta pobjeda na prvih sedam utrka uz dva druga mjesta i sedma pobjeda u Kanadi, ali sigurno će mu biti jedna od onih koje će manje rado sjećati zbog kontroverzne odluke da se kazni Vettela.
Vettel je vodio cijelu utrku, ali u 48. krugu utrke je nakratko izgubio kontrolu u trećem zavoju, presjekao četvrti zavoj preko trave i vratio se do vanjskoga rubnika i zida, zbog čega je Hamilton morao kočiti da izbjegne sudar.
Hamilton i Mercedes odmah su se požalili sucima koji su nakon nekoliko krugova donijeli odluku da Vettela kazne s pet sekundi kazne, a kako je Vettel imao starije gume od Hamiltona nije uspio izgraditi dovoljnu prednost te je Hamilton slavio s 3.658 s prednosti nakon obračunate kazne.
Posljednji puta da je vozač koji je prvi prošao ciljem ostao bez pobjede nakon naknadne kazne bilo je na VN Belgije 2008. kada je Hamilton izgubio pobjedu nakon kazne zbog pretjecanja Raikkonena nakon rezanja posljednje šikane.
Leclerc je skoro završio drugi nakon kasne potjere na novijim hard gumama, ali je ipak završio treći sa sekundom zaostatka za Vettelom.
Bottas je završio četvrti, četiri sekunde ispred Verstappena koji je startao deveti, a Ricciardo i Hulkenberg Renaultu su donijeli rezultat sezone na šestom i sedmom mjestu koji ih je doveo na peto mjesto, samo dva boda iza McLarena koji nije osvojio ni bod.
Max Verstappen ostvario je šestu pobjedu u 2022. i prvu u Kanadi s kojom je povećao prednost u poretku vozača nakon kasnoga pritiska Sainza u Ferrariju koji mu se približio nakon izlaska sigurnosnoga automobila.
Verstappen je drugi puta ušao u boks u 44. krugu, uzeo set hard guma i vratio se iza Hamiltona kojega je prestigao nakon samo jednoga kruga, a Sainz je vodio s oko deset sekundi prednosti.
Leclerc se probio u krug osvajača bodova, a Tsunodina pogreška na izlasku iz boksa, zbog koje se zabio u barijere u prvom zavoju, izazvala je izlazak sigurnosnoga automobila.
Sainz je to iskoristio i ušao u boks po hard gume i vratio se iza Verstappena koji je imao šest krugova starije gume dok su iza njega bili Hamilton, Russell, Ocon, Alonso i Leclerc.
Sainz je do kraja utrke ostao na manje od sekunde zaostatka za Verstappenom, odvozio najbrži krug utrke, ali nije uspio lansirati napad za pobjedu.
Hamilton je prvi puta nakon otvaranja sezone u Bahrainu završio na pobjedničkom postolju, 184. puta u karijeri, i tek drugi puta u sezoni završio ispred momčadskoga kolege Russella koji je završio četvrti.
Leclerc se uspio probiti na peto mjesto nakon starta s 19. mjesta, a dva vozača Alpinea Ocon i Alonso završili su na šestom i sedmom mjestu nakon što je Alonso startao drugi.
Verstappen je ostvario drugu uzastopnu pobjedu u Kanadi i šestu pobjedu u 2023. uz vodstvo u svim krugovima utrke, a Alonso je uspio prestići Hamiltona i završiti na drugom mjestu za Aston Martin.
U još jednoj dominantnoj predstavi Verstappen je zadržao vodstvo na startu i odgovorio na sve izazove staze Gilles Villeneuve, a Alonso je uspio prestići Hamiltona od kojega je izgubio poziciju u sprintu prema prvom zavoju.
Verstappen je ovim trijumfom izjednačio Sennin učinak od 41 pobjede i tada su po broju pobjeda ispred njega bila samo četiri vozača – Prost (51), Vettel (53), Schumacher (91) i Hamilton (103).
Posljednji rezultati
| Godina | Pobjednik | Pole position | Najbrži krug |
| 2023. | Max Verstappen | Max Verstappen | Sergio Perez |
| 2022. | Max Verstappen | Max Verstappen | Carlos Sainz |
| 2019. | Lewis Hamilton | Sebastian Vettel | Valtteri Bottas |
| 2018. | Sebastian Vettel | Sebastian Vettel | Max Verstappen |
| 2017. | Lewis Hamilton | Lewis Hamilton | Lewis Hamilton |
