| Broj utrka | 44 (1959. – 2021., Waltkins Glen 20, Americas 11, Indianapolis 8, Phoenix 3, Riverside 1, Sebring 1) |
| Broj krugova | 56 |
| Duljina kruga | 5513 m |
| Duljina utrke | 308.405 km |
| Rekord kruga u utrci | 1:36.169 (Charles Leclerc, Ferrari SF90, 2019.) |
| Apsolutni rekord kruga | 1:32.029 (Valtteri Bottas, Mercedes F1 W10, Q3, 2019.) |
REKORDI (nakon utrke 2023.)
| VOZAČI | KONSTRUKTORI | PROIZVOĐAČI MOTORA | |
| Pobjede | Lewis Hamilton (6) | Ferrari (10) | Ford (11) |
| Pole positioni | M.Schumacher i Hamilton (4) | Ferrari (9) | Ford (11) |
| Najbrži krugovi | Sebastian Vettel (5) | Ferrari (12) | Ford i Ferrari (12) |
| Pobjednička postolja | Lewis Hamilton (10) | Ferrari (27) | Ford (35) |
| Prvi startni red | Lewis Hamilton (8) | Ferrari (19) | Ford (26) |
| Utrka u vodstvu | Lewis Hamilton (11) | Ferrari (19) | Ferrari (19) |
| Bodovi | Lewis Hamilton (224) | Ferrari (392) | Mercedes (545) |
NAPOMENA: Podaci o broju krugova, duljini kruga, utrke i rekordima kruga odnose se na aktualnu konfiguraciju staze, a ostali podaci na sve održane VN SAD-a.
SATNICA 2024.
| 1. slobodni trening | PET 19:30 |
| Sprint kvalifikacije | PET 23:30 |
| Sprint | SUB 20:00 |
| Kvalifikacije | NED 00:00 |
| Utrka | NED 21:00 |
ODABIR GUMA ZA 2024. I KARAKTERISTIKE STAZE
Circuit of The Americas u Austinu potpuno je nova staza na kojoj se vozi od 2012. čime je Texas postao domaćin dugo očekivanoga povratka Formule 1 u Sjedinjene Američke Države.
Neslaganje oko ugovora između vlasnika staze i Berniea Ecclestonea krajem 2011. skoro je poremetilo planove oko održavanja utrke, ali utrka je ipak ostala u kalendaru za 2012.
Uzbrdica od starta prema sporome prvome zavoju rezultira zanimljivim startovima, dok konfiguracija ostatka staze inspiraciju nalazi u Silverstoneu (kombinacija Maggotsa, Beckettsa i Chapela), zatim Turskoj (slavni zavoj broj 8) i Njemačkoj (posljednji sektor).
S kapacitetom od 120 000 mjesta, nova je staza pravo, suvremeno utočište Formule 1 u SAD-u gdje dominiraju ovalne staze, a ulične poput Infineon Racewaya (Sears Point), Watkins Glena i Lagune Sece nisu prikladne za najbrži cirkus na svijetu.
Momčadi Formule 1, posebno tvorničke, snažno su navijale za povratak na komercijalno važno američko tržište, još od 2008. kada je kalendar ostao bez VN SAD-a.
Staza je djelo Tava Hellmunda, a doradio ju je, naravno, Herman Tilke. Inspiraciju djelomično nalazi u nekim od slavnih F1 staza, ali ujedno nudi i nešto novo. S-zavoji u 1.sektoru podsjećaju na legendarne zavoje na Silverstoneu Maggotts i Becketts, trostruki zavoj u stilu obrnutog zavoja broj 8 na Istanbul Parku i arena dio u stilu Hockenheima – sve to u jednom uzbudljivom krugu u smjeru obrnutom od kazaljke na satu.
Iako ima dva pravca od kojih je posebno dug onaj u drugome sektoru, momčadi koriste dosta downforcea zbog mnoštva brzih zavoja, pogotovo u prvom i na početku drugoga sektora. Prvi sektor počinje uzbrdicom prema lijevom lakat zavoju nakon kojeg slijedi nizbrdica i fantastičan niz brzih i srednje brzih zavoja koji podsjećaju na prvi sektor u Suzuki i brze zavoje u Silverstoneu. Drugi sektor također je obuhvaćen nizom tih zavoja, a nakon sporog lijevog zavoja slijedi najduži pravac i prva DRS zona, nakon koje ponovno slijedi spori lijevi zavoj.
Slijedi posljednji sektor koji se sastoji od mnoštva sporih zavoja i trostrukog brzog desnog zavoja koji podsjeća na kraću istanbulsku osmicu. Posljednji, spori lijevi zavoj vodi na startno ciljnu ravninu i drugu DRS zonu.
Osim mnoštva downforcea, potrebna je okretnost i stabilnost prilikom promjene smjera, pogotovo u nizu zavoja u prvom i drugom sektoru. Također, bitna je i trakcija jer su neki od najbitnijih zavoja na stazi vrlo spori i vode na dugi ravni pravac. Kočnice nisu posebno opterećene zbog samo jednog vrlo dugog pravca, a nakon nešto kraćeg pravca na startno ciljnoj ravnici slijedi zona kočenja na snažnoj uzbrdici, što skraćuje vrijeme kočenja i trošenje kočnica.
POVIJEST
Velika Nagrada Sjedinjenih Američkih Država s prekidima se održava od 1908. kad se zvala Američka Velika Nagrada (eng. American Grand Prize). Utrka je kasnije postala dio kalendara Formule 1, a tijekom svoja 44 izdanja promijenila je čak deset mjesta održavanja.
Amerikanac ruskog podrijetla Alec Ulmann 1952. je utemeljio uspješnu utrku izdržljivosti “12 sati Sebringa” koja se vozila u središtu Floride, a nakon uspješnih utrka na 12 sati Sebringa i utrka Formule Libre na Watkins Glenu i Lime Rock Parku, Ulmann je 1959. godine odlučio na Sebring dovesti utrku Formule 1. Iako se isprve trebala voziti 22. ožujka, tjedan dana iza 12 sati Sebringa, termin je pomaknut na 12. prosinca čime je VN SAD-a bila posljednja utrka u kalendaru Formule 1, tri mjeseca nakon pretposljednje VN Italije u Monzi.
Na startu utrke bilo je sedam Amerikanaca, ali pobjedu je odnio Novozelanđanin Bruce McLaren u Cooperu kojem je to bila prva pobjeda u F1 karijeri. Bruce je tada ujedno postao i najmlađi pobjednik utrke Formule 1.
McLaren je vodstvo preuzeo u posljednjem krugu utrke kada je njegov momčadski kolega Jack Brabham ostao bez goriva, ali je dogurao svoj Lotus do cilja i četvrtog mjesta.
Iako je ponudila uzbudljivo utrkivanje, prva VN SAD-a bila je financijska katastrofa. Gledatelja nije bilo ni upola kao na utrci 12 sati Sebringa, a financijske gubitke osobno su pokrili Charles Moran i Briggs Cunningham.
Ulmann je 1960. utrku pomaknuo na stazu Riverside International Raceway (Riverside, Kalifornija) gdje je 20. studenog Stirling Moss u privatničkom Lotusu dominirao s pole positiona. Financijski, utrka nije bila ništa uspješnija od prvoga izdanja zbog manjka promocije i popularne utrke sportskih automobila Los Angeles Timesa koja se održala 16. listopada. Gubitke su ponovno morali pokriti Moran i Cunningham.
Cameron Argetsinger, vlasnik staze Watkins Glen pokraj New Yorka, ponudio je Watkins Glen Grand Prix Race Course kao mjesto održavanja VN SAD-a. Prijedlog je prošao, a staza je bila domaćin VN SAD-a idućih 20 godina. Bila je jedna od najpopularnijih utrka u kalendaru i dobila je priznanje Udruge vozača Velikih Nagrada kao najbolje organizirana utrka 1965., 1970. i 1971.
Izolirano i mirno okruženje stazi su dali ugođaj godišnjeg odmora, a dva najbliža grada su New York i Philadelphia. Staza je postala ‘Meka’ američkog utrkivanja, a ostavila je snažan utjecaj i u europskoj trkaćoj kulturi.
Prva utrka 1961. održana je u zadnji čas, a Argetsinger nije uspio uvjeriti Ferrari da nastupi u utrci. Tako su Richie Ginther i novookrunjeni prvak Phil Hill ostali bez nastupa na svojoj domaćoj utrci. Na utrci je iznenađujuće slavio Innes Ireland, što mu je bila prva pobjeda u Formuli 1 i prva za Team Lotus. Dan Gurney u Porscheu završio je drugi, a Tony Brooks treći u svojoj posljednjoj Velikoj Nagradi. Stirling Moss, također u svojoj posljednjoj Velikoj Nagradi, odustao je nakon kvara na motoru.
Era Clarka i Hilla
Britanac Jim Clark slavio je 1962. u Lotusu, a iduće tri utrke pripale su Grahamu Hillu u BRM-u. Jim Clark ponovno je pobijedio 1966. i 1967., a 1967. mu je to bila i jedina pobjeda u sezoni.
Mario Andretti je 1968. osvojio pole position u svom Lotusu 49 u prvom nastupu u Formuli 1 i to na stazi koju nikad prije nije vidio. Andretti je odustao u utrci, a pobijedio je Britanac Jackie Stewart u Matri Cosworth.
Austrijanac Jochen Rindt slavio je 1969. nakon što je iskoristio Stewartove probleme s bolidom i izgradio veliku prednost, što mu je bila prva pobjeda u F1 karijeri. Graham Hill imao je daleko lošiji dan. Nakon što mu je pukla stražnja desna guma, Hill je izletio sa staze, ispao iz bolida pod vrlo nezgodnim kutem te slomio obje noge.
Senzacionalni Fittipaldi
Brazilac Emerson Fittipaldi pobijedio je na utrci 1970. u svom četvrtom F1 nastupu. Nakon što je Stewart odustao u svom Tyrrellu, Fittipaldi je u Lotusu uspio zadržati Meksikanca Pedra Rodrigueza u BRM-u i ostvariti prvu pobjedu u karijeri. Bila je to vrlo emocionalna pobjeda za Colina Chapmana i njegov Lotus jer je prije manje od mjesec dana poginuo njihov najbolji vozač Austrijanac Jochen Rindt na treningu za VN Italije u Monzi.
Momčad Lotusa nije nastupila na VN Kanade (prvoj utrci iza VN Italije), ali kako Rindtov najbliži bodovni pratitelj Jacky Ickx nije osvojio dovoljno bodova, Austrijanac je posthumno proglašen svjetskim prvakom upravo na VN SAD-a.
Watkins Glen značajno je izmijenjen 1971. kada je dodan i novi dio staze koji je duljinu kruga produljio na 5435 m. Staza je dobila nove boksove, startno ciljnu ravninu i tri nova zavoja. Poboljšanja su stajala oko 2.5 milijuna američkih dolara (danas bi to bilo oko 13 milijuna). Nakon promjena staza je postala još popularnija. Gotovo svaki zavoj bio je brzi i nagnut, a od vozača je zahtijevala potpunu predanost u usredotočenost.
Prvu utrku na novoj konfiguraciji osvojio je Francuz Francois Cevert u Tyrrellu kojem je to bila prva i posljednja pobjeda u Formuli 1, a nagradni fond bio je tada najveći u povijesti – 267 000 američkih dolara. Jackie Stewart slavio je 1972. u Tyrrellu nakon što je Emerson Fittipaldi utrku prije već osigurao naslov prvaka. Cevert je drugim mjestom upotpunio dvostruku pobjedu Tyrrella.
Tragedija u kvalifikacijama zasjenila Stewartov oproštaj
Utrka 1973. ostat će upamćena po posve pogrešnim razlozima. Jackie Stewart planirao se povući iz Formule 1 nakon ove utrke, dvije utrke nakon što je osigurao svoj treći naslov prvaka. VN SAD-a 1973. bila mu je jubilarna stota utrka u Formuli 1.
Nažalost, u kvalifikacijama se dogodila tragedija. Stewartov momčadski kolega Francois Cevert, koji je dvije godine ranije na Watkins Glenu ostvario prvu pobjedu u karijeri, izgubio je kontrolu nad bolidom nakon što je prebrzo ušao u brzi desni zavoj i završio na rubniku s lijeve strane staze. Bolid se nekontrolirano zabio u nebeskoplavu ogradu s desne strane, nakon čega se počeo nekontrolirano vrtjeti. Zatim se zabio u ogradu s lijeve strane pri brzini od otprilike 240 km/h koja ga je lansirala u zrak, a barijere su Ceverta raspolovile i ubile ga na licu mjesta.
Cevertov Tyrell bio je potpuno uništen, a stražnja desna guma visila je preko ograde. Južnoafrikanac Jody Scheckter pokušao ga je izvući iz bolida, ali nije imalo smisla jer je bio očigledno mrtav. Suci uz stazu ostavili su ga u bolidu i prekrili ga.
Zgroženi Stewart i šef momčadi Ken Tyrrell povukli su se iz utrke čime su konstruktorski naslov bez borbe prepustili Lotusu, a Škot se do kraja života više nije utrkivao. U utrci je slavio Šveđanin Ronnie Peterson u Lotusu s prednošću od samo šest desetinki sekunde ispred novaka Jamesa Hunta u Marchu.
Borbu Fittipaldija i Regazzonija zasjenila još jedna nesreća
Utrka 1974. odlučivala je o svjetskom prvaku. Brazilac Emerson Fittipaldi i Švicarac Clay Regazzoni na Watkins Glen su stigli s jednakim brojem bodova, a Regazzoni je u Ferrariju imao brojne probleme i nije uspio osvojiti ni boda. Fittipaldi je završio peti, što mu je donijelo drugi i posljednji naslov prvaka. Nažalost, utrku je obilježila još jedna fatalna nesreća.
Mladi Austrijanac Helmut Koinigg razbio se u 10. krugu u dugom, brzom Outer Loop zavoju. Njegov je Surtees Ford produžio ravno, nakon čega je podletio pod barijere koje su mu odrubile glavu i trenutno usmrtile. Pobjedu je odnio Argentinac Carlos Reutemann u Brabhamu ispred momčadskog kolege Brazilca Carlosa Pacea.
Nakon Koiniggove nesreće, 1975. je u S-zavoje ubačena šikana kako bi se bolidi donekle usporili, ali to nije narušilo fluidnost staze. Utrka će biti upamćena po političkim napetostima jer je Regazzoni u Ferrariju šest krugova iza sebe zadržavao Fittipaldija iako je za njim zaostajao za cijeli krug. Regazzoni je dobio crnu zastavu, što je ražestilo Ferrarijevog menadžera Lucu di Montezemola. Slavio je novookrunjeni svjetski prvak Niki Lauda ispred Emersona Fittipaldija.
Hunt slavi uoči završnice prvenstva 1976.
James Hunt je 1976. slavio u McLarenu i smanjio zaostatak za Nikijem Laudom u Ferrariju na samo tri boda uoči posljednje utrke prvenstva u Japanu. Na istoj utrci Jacky Ickx izletio i razbio bolid u zavoju Chute. Preživio je, ali je zadobio nekoliko ozljeda. Hunt je slavio i 1977. u Lotusu 78, dvije sekunde ispred Amerikanca Andrettija.
Utrka 1978. bila je u sjeni tragično preminulog Ronnieja Petersona u Monzi dva tjedna ranije. Andretti je još prije dolaska u Watkins Glen osigurao naslov svjetskog prvaka, a u utrci je odustao zbog mehaničkih problema. Pobijedio je Carlos Reutemann u Ferrariju 312T3.
Gilles Villeneuve pobijedio je 1979. po teškim kišnim uvjetima nakon odustajanja Australca Alana Jonesa koji je vodio većinu utrke.
Kraj za Watkins Glen
Vozači su se počeli žaliti na neravnu stazu, a momčadi i novinari na infrastrukturu i divlje gledatelje koji su bili slabo upućeni u motorsport i koji su uništavali i palili stvari iz čiste zabave. Organizatori su krajem kolovoza 1980. napokon skupili sredstva potrebna za unaprjeđenje staze te se utrka održala 5. listopada.
Pobjednik je bio Alan Jones u Williamsu koji se izvrtio u prvom zavoju prvoga kruga, ali se sa 17. mjesta probio na drugo. Nakon odustajanja Bruna Giacomellija, Jones se našao u vodstvu koje nije ispustio do kraja utrke. Reutemann je drugim mjestom upotpunio dvostruku pobjedu Williamsa, a treći je bio Didier Pironi u Ligieru.
Bila je to posljednja VN SAD-a na Watkins Glenu. Iako je isprve bila na kalendaru za 1981., utrka nije održana zbog dugova i nedobivanja vladinih pozajmica. Zamijenila ju je Velika Nagrada Las Vegasa (eng. Caesars Palace Grand Prix. prema Caesar Palace hotelu i kasinu).
Ostale Velike Nagrade u Sjedinjenim Američkim Državama (1976. – 1988.)
Velika Nagrada Long Beacha održana u području Los Angelesa postala je dio kalendara Formule 1 1976., čime su Sjedinjene Američke države postala druga država u povijesti nakon Italije 1957. koja je iste godine imala dvije utrke u kalendaru. Utrka se zvala VN SAD-a Zapad (eng. United States Grand Prix West), kako bi se razlikovala od VN SAD-a Istok (eng. United States Grand Prix East) koja se vozila na Watkins Glenu. Posljednja F1 utrka na Long Beachu vozila se 1983. nakon čega su se tamo vozile utrke CART serije.
VN Las Vegasa debitirala je 1981., a u Formuli 1 zadržala se samo dvije godine nakon čega su se još dvije godine vozile utrke CART serije.
Velika Nagrada Detroita prvi put se našla u kalendaru Formule 1 1982. čime su Sjedinjene Američke Države te godine imale tri F1 utrke. Utrke Formule 1 u Detroitu su se vozile do 1988. nakon čega su se tamo nastavile održavati utrke CART serije.
Godine 1984. održala se i Velika Nagrada Dallasa u Fair Parku u Texasu, a organizatori su imali velikih problema s asfaltom koji su zbog visokih temperatura (40 C) bili izuzetno naglašeni.
Povratak VN SAD-a
Prvi puta nakon Watkins Glena 1980. održala se Velika Nagrada Sjedinjenih Američkih Država. Formula 1 se 1989. preselila u Phoenix (Arizona). Ulična staza u Phoenixu nije bila popularna među vozačima, a ni među lokalnim stanovništvom. Utrka 1990. privukla je tek trećinu od broja prisutnih na obližnjem sajmu nojeva u predgrađu Phoenixa u Chandleru koji se održavao istoga vikenda i koji je posjetilo oko 75 000 ljudi.
Prva se utrka održala u lipnju 1989., a zbog velikih vrućina termin održavanja iduće dvije utrke pomaknut je na ožujak (prva utrka sezone). McLaren je dominirao na sve tri utrke održane u Phoenixu. Alain Prost pobijedio je 1989., a Ayrton Senna 1990. i 1991.
Utrku 1991. posjetilo je tek nešto više od 18 500 gledatelja te je utrka 1992. otkazana, a ugovor proslijeđen VN Južne Afrike. Sama staza bila je jedan od glavnih razloga neuspjeha, s dugim i širokim ravnim dijelovima i pretežno desnim zavojima koji nisu bili izazovni ni zabavni, kako vozačima, tako i gledateljima. Tako je Formula 1 izgubila poželjnost koju je u SAD-u imala za vrijeme utrka u Watkins Glenu i Long Beachu, a u periodu od 11 godina ukupno su otkazane četiri utrke: u Dallasu, Detroitu, Phoenixu i Las Vegasu.
Formula 1 u Indianapolisu na početku novoga milenija
Iduća VN SAD-a održala se jubilarne 2000. godine na legendarnom Indianapolisu, a Schumacherovu pobjedu gledalo je više od 225 000 gledatelja. S obzirom na činjenicu da je dotad vodeći u prvenstvu, Finac Mika Hakkinen, odustao zbog kvara na motoru, Schumacher je dvije utrke prije kraja prvenstva preuzeo vodstvo u ukupnom poretku.
Utrka 2001. održala se manje od tri tjedna nakon tragičnih događaja 11. rujna, a vozači i momčadi su na svojim bolidima i kacigama imali posebne poruke podrške. Slavio je Mika Hakkinen kojem je to bila posljednja pobjeda u Formuli 1 (u pretposljednjem nastupu).
Schumacher i Barrichello naljutili Amerikance
Michael Schumacher i Rubens Barrichello bili su glavni akteri kontroverzne utrke 2002. u kojoj je Schumacher, s već osiguranim naslovom prvaka, usporio kako bi s Barrichellom istovremeno prošao ciljem. Nijemac se preračunao te je Brazilac slavio s 11 tisućinki prednosti, a njihova se predstava nije previše svidjela američkoj publici.
Raikkonen je 2003. vodio s pole positiona, ali po kiši nije imao odgovor na Schumacherovu brzinu na superiornim Bridgestoneovim kišnim gumama. Slavio je Schumacher ispred Raikkonena i uoči posljednje utrke prvenstva u Japanu izgradio gotovo nedostižnih devet bodova prednosti ispred Finca.
Termin utrke 2004. pomaknut je s rujna na lipanj, a Schumacher je prestigao Barrichella koji je startao s pole positiona i time predvodio još jednu dvostruku pobjedu Ferrarija. Takuma Sato je trećim mjestom ostvario prvo pobjedničko postolje u Formuli 1.
Kontroverzna utrka šest bolida
Utrka 2005. jedna je od najkontroverznijih utrka u novijoj povijesti Formule 1. Michelin je na utrku donio premekane gume koje nisu mogle izdržati velika opterećenja u posljednjem, superbrzom nagnutom zavoju.
Michelinove prijedloge da se prije zavoja ubaci šikana Bridgestone je glatko odbio, a na kraju kruga za zagrijavanje svi bolidi s Michelinovim gumama povukli su se u boks. Tako smo u utrci gledali samo šest bolida – dva Ferrarija, dva Jordana i dva Minardija, a pobijedio je Schumacher ispred Barrichella.
Toyota je u kvalifikacije krenula s vrlo laganim bolidom, vjerojatno imajući u vidu potencijalno povlačenje iz sutrašnje utrke te je Jarno Trulli osvojio prvi pole position za japanskog proizvođača. Thiago Monteiro u Jordanu je trećim mjestom ostvario svoje prvo i jedino pobjedničko postolje u Formuli 1.
Michelin je naučio lekciju i 2006. u Indianapolis stigao s tvrđim gumama (vjerojatno i pretvrdim) kako se ne bi ponovila prošlogodišnja katastrofa. Schumacher je uvjerljivo slavio ispred momčadskog kolege Masse i Fisichelle u Renaultu, a vodeći čovjek prvenstva Fernando Alonso prvi puta te godine nije završio na pobjedničkom postolju – bio je tek peti (prethodnih devet utrka završio je ili na prvom ili na drugom mjestu).
Obračun Hamiltona i Alonsa u McLarenu
Godine 2007. održala se posljednja utrka Formule 1 na Indianapolisu. Prvi startni red zauzeli su McLarenovi vozači Hamilton i Alonso koji su u istom redoslijedu završili i utrku. Hamiltonu je to bila druga pobjeda u karijeri, samo tjedan dana nakon prve pobjede u Kanadi.
Nakon nagađanja da će se Formula 1 ipak vratiti u Indianapolis i Ecclestoneovih planova za utrku u New Yorku, 25. svibnja 2010. Austin (Texas) potpisao je desetogodišnji ugovor koji uključuje i izgradnju potpuno nove, suvremene trkaće staze koja će se zvati Circuit of the Americas.
Formula 1 dolazi u Texas
Prva utrka 2012. privukla je nešto manje od 120 000 gledatelja, a borba za prvu pobjedu na novoj stazi vodila se između Lewisa Hamiltona i Sebastiana Vettela. Hamilton je Vettela koji je startao s pole positiona prestigao 14 krugova prije kraja. Druga utrka ponudila je manje uzbuđenja oko pobjednika jer je Sebastian Vettel dominantno pobijedio s prvoga startnog mjesta, ostvarivši pritom i najbrži krug utrke.
VN SAD-a 2014. bila je poprište velike borbe Mercedesovog dvojca Hamiltona i Rosberga, kada je Hamilton prestigao Rosberga u izravnoj borbi na stazi i učvrstio svoje vodstvo u poretku vozača.
U Austinu 2015. palo je nevjerojatno puno kiše pa su kvalifikacije odgođene na dan utrke. Rosberg je i po kiši nastavio svoj niz pole positiona i bio brži od momčadskog kolege Hamiltona za +0.105 s. U utrci je Hamilton bolje startao i zauzeo unutarnju stranu u prvom zavoju, dotaknuo se prednjim kotačima s momčadskim kolegom i prisilio ga da ode široko. Rosberg je kasnije uzvratio i uvjerljivo vodio, ali kasni sigurnosni automobil vratio je stvari na početak.
Nijemac 10 krugova prije kraja radi neprisiljenu pogrešku na izlazu iz jednog sporog zavoja, mora korigirati bolid na ubrzanju i izlijeće na asfaltnu izletnu zonu. Dovoljno da Hamilton dođe na prvo mjesto i osigura treći naslov prvaka, drugi uzastopni u Mercedesu.
Rosberg je bio očekivano ljut zbog načina na koji je izgubio borbu za naslov, a u na Hamiltonovo dodavanje kape uoči izlaska na podij Rosberg ju je ljutito bacio natrag. Britanac je kasnije izjavio da bi i bez Nicove pogreške već nekako pronašao način da ga prestigne u posljednjih deset krugova. Kontroverzna utrka koja je definitivno inspirirala Nicu Rosberga.
Rosberg je u SAD 2016. stigao znajući da su mu na posljednje četiri utrke dovoljna tri druga i jedno treće mjesto, a Hamilton je započeo niz od četiri uzastopna pole positiona i četiri pobjede. I dok je Britanac bio uvjerljiv s pole positiona, Rosberg je na startu pao iza Ricciarda kojeg je kasnije prestigao zahvaljujući virtualnom sigurnosnom automobilu koji mu je omogućio da promjenu guma obavi bez većeg gubitka vremena.
Hamiltonu je to bila četvrta pobjeda u pet održanih VN SAD-a u Austinu, a ako računamo i pobjedu na Indianapolisu 2007. to mu je peta pobjeda u SAD-u čime se izjednačio s Michaelom Schumacherom.
Godinu dana kasnije Hamilton je ostvario rekordnu šestu pobjedu na VN SAD-a nakon sjajnog pole positiona, a Vettel je nakon tri katastrofalne azijske utrke završio drugi s deset sekundi zaostatka.
Hamiltonu je ovo bila 50. pobjeda u karijeri s kojom je povećao svoju prednost ispred Vettela na 66 bodova, tri utrke prije kraja, a naslov će potvrditi na idućoj utrci u Meksiku.
Kimi Raikkonen ostvario je prvu pobjedu na VN SAD-a 2018. nakon 113 utrka i VN Australije 2013. nakon što je na startu preuzeo vodstvo od Lewisa Hamiltona i zahvaljujući dobroj strateškoj odluci Ferrarija ostao na strategiji jednoga ulaska u boks, a Sebastian Vettel završio je četvrti iza Lewisa Hamiltona i održao se u borbi za naslov prvaka.
Raikkonen je na ultrasoft gumama odlično startao i prestigao Hamiltona s unutarnje strane prvoga zavoja, a zatim je za vrijeme virtualnog sigurnosnog automobila ostao na stazi dok je Hamilton ušao po novi set soft guma.
Nitko nije bio siguran hoće li Hamilton, koji je na novim soft gumama uhvatio Raikkonena na potrošenom ultrasoftu, ali ga nije mogao prestići, otići još jednom u boks, ali to se na kraju i dogodilo.
Hamilton je drugi puta ušao u boks, ponovno po novi set softa, a iako je na kraju sustigao Verstappena i Raikkonena nije uspio lansirati pravi napad i završava treći.
Vettel se nakon kontakta s Ricciardom u prvom krugu, nakon kojega se izvrtio i pao pretkraj poretka, uspio oporaviti i doći do četvrtoga mjesta nakon kasnoga pretjecanja Bottasa na kraju glavnoga pravca.
Vettel je ovim rezultatom odgodio Hamiltonovo slavlje jer je Hamiltonova prednost sada 69 bodova, tri utrke prije kraja u kojima se može osvojiti 75 bodova za tri pobjede.
Hamilton je u završnici utrke imao priliku za prestizanje Verstappena, sedam krugova prije kraja, ali nije uspio dovršiti posao jer se našao na prljavoj strani staze u trećem sektoru.
Valtteri Bottas prestigao je momčadskog kolegu Lewisa Hamiltona na putu prema pobjedi u Austinu 2019., ali Hamilton je drugim mjestom potvrdio šesti naslov prvaka, dvije utrke prije kraja sezone.
Bottasu je ovo bila četvrta pobjeda u sezoni i prva na stazi Circuit of the Americas nakon što je dan ranije osvojio prvi pole position na toj stazi i postavio novi rekord kruga, a ujedno je potvrdio i drugo mjesto u poretku vozača što mu je najbolji rezultat u Formuli 1.
Hamilton je dobro startao i prešao oba Ferrarijeva vozača u prvom krugu, a u prvoj dionici ostao je najduže na stazi kako bi pokušao izvesti strategiju s jednim ulaskom u boks.
Ali Bottas je uspio sustići Hamiltona i prestići ga na stazi pet krugova prije kraja, a Verstappen je također sustigao Hamiltona kojega su spasile žute zastave u drugom sektoru zbog Magnussenova odustajanja pa Verstappen nije imao šansu za napad.
Vettel je nakon gubitka pet pozicija u prvom krugu odustao već u sedmom krugu nakon loma stražnjeg ovjesa u osmom zavoju pa je morao odustati, a Leclerc nije mogao pratiti Hamiltonov ritam na četvrtom mjestu.
Verstappen je pobijedio Hamiltona na VN SAD-a 2021. nakon što je Hamilton preuzeo vodstvo u prvom zavoju, ali Verstappen ga je prestigao kroz boks i uspio zadržati vodstvo unatoč kasnom pritisku u završnici dok je Perez upotpunio pobjedničko postolje za Red Bull.
Red Bull je s ranijim ulaskom u boks uspio dovesti Verstappena ispred Hamiltona koji je ostao duže na stazi i na novijim gumama u završnici smanjio Verstappenovu prednost, ali nije uspio lansirati napad za pobjedu.
Šest krugova prije kraja Hamilton je došao na manje od dvije sekunde iza Verstappena, a iako je u posljednji krug Hamilton ušao s manje od sekunde zaostatka Verstappenu je u posljednjem krugu pomogao DRS koji je dobio jer je vozio iza Schumachera u Haasu.
Perez je četvrti puta ove sezone završio na postolju, 42 sekunde iza Verstappena, a Leclerc je bio samo deset sekundi iza Pereza na četvrtom mjestu za Ferrari.
Ricciardo je završio peti za McLaren nakon starta sa šestoga mjesta, a šesti je bio Bottas koji se probio s devetoga mjesta. Sedmi je završio Sainz koji je startao na soft gumama, a osmi je bio Norris.
Verstappen je ostvario je 13. pobjedu sezone na VN SAD-a 2023. nakon što je izgubio puno vremena prilikom druge promjene guma i morao prestići i Leclerca i Hamiltona, a Red Bull je nastavio impresivan niz od osam pobjeda pobjeda i osigurao prvi konstruktorski naslov od 2013.
Nizozemac je pobijedio iako je izgubio desetak sekundi prilikom druge promjene guma zbog čega gubi pozicije od Hamiltona i Leclerca.
Verstappen je dosta brzo prestigao Leclerca, ali priliku za prestići Hamiltona morao je čekati do šest krugova prije kraja kada je obavio pretjecanje kasnim napadom u 12. zavoju na što Hamilton nije imao odgovor do kraja utrke.
Nizozemac je ovom pobjedom ostvario 13. pobjedu sezone čime je izjednačio Schumacherov rekord iz 2004. i Vettelov iz 2013., a Red Bull je ostvario osmu uzastopnu pobjedu i 15. u sezoni što im je tada bio uvjerljivo najbolji rezultat u povijesti.
Hamilton je završio drugi s pet sekundi zaostatka, a Leclerc treći nakon starta s 12. mjesta čime je preuzeo drugo mjesto u poretku vozača ispred Pereza kojega je pobijedio u izravnom dvoboju.
Verstappen je pobijedio na utrci 2023. sa šestoga startnog mjesta i ostvario jubilarnu 50. pobjedu u karijeri nakon što je Norris vodio oko pola utrke za McLaren, a Hamilton je inicijalno završio drugi prije nego što je naknadno diskvalificiran zbog previše potrošene podnice, kao i Leclerc koji je ciljem prošao šesti.
Verstappen je postupno i strpljivo napredovao kroz poredak i iskoristio bolju brzinu od Norrisa na potrošenim gumama kako bi prošao u vodstvo i više nije bio ugrožen do kraja utrke, a nakon Hamiltonove diskvalifikacije Norris je završio drugi ispred Sainza.
Ovom pobjedom Verstappen je izjednačio vlastiti rekord u broju pobjeda u sezoni (15 iz 2022.), a prestigao je i svoj rekord u broju bodova u sezoni budući da je nakon Austina, četiri utrke prije kraja, imao 12 bodova više nego 2022.
Posljednji rezultati
| Godina | Pobjednik | Pole position | Najbrži krug |
| 2023. | Max Verstappen | Charles Leclerc | Yuki Tsunoda |
| 2022. | Max Verstappen | Carlos Sainz | George Russell |
| 2021. | Max Verstappen | Max Verstappen | Lewis Hamilton |
| 2019. | Valtteri Bottas | Valtteri Bottas | Charles Leclerc |
| 2018. | Kimi Raikkonen | Lewis Hamilton | Lewis Hamilton |
