Bolidi Formule 1 moraju imati jedan kočioni sustav kojim se upravlja jednom kočionom papučicom. Ipak, sustav se mora sastojati od dva hidraulička kruga – jednog za prednje i jednog za stražnje kotače. Ukoliko jedan od hidrauličkih krugova otkaže, drugi mora ostati u funkciji.
Sustavi protiv blokiranja kotača na kočenju (ABS, eng. Anti Lock Brakes) nisu dozvoljeni – kočioni pritisak mora regulirati vozač pritiskom na papučicu, a ne bilo koji drugi sustav. Jedina iznimka je elektronski sustav kontrole stražnjih kočnica uveden 2014. kako bi se kompenzirala dodatna snaga koju sustav za obnovu energije ERS generira na kočenju.
>> Tehnika: Kočnice u Formuli 1
Najveći vanjski promjer kočionog diska je 278 mm, a najveća debljina 32 mm (do 2017. maksimalna debljina iznosila je 28 mm). Svaki disk smije imati samo jednu aluminijsku kočionu čeljust, najviše šest kružnih klipova i ne više od dvije kočione pločice.
Veličina usisnika za hlađenje kočnica striktno je kontrolirana, a momčadi veličinu i oblik prilagođavaju zahtjevima staze i uvjetima koji na njoj vladaju. Korištenje tekućine za hlađenje kočnica je zabranjeno.
Cijeli FIA F1 tehnički pravilnik za 2017. možete preuzeti ovdje.
