Svakako najveća tehnička vijest na VN Brazila je Mercedesov S-duct kojeg su ugradili na oba bolida, a paralelno su testirali i otvorenu i zatvorenu inačicu kako bi usporedili ponašanje zračne struje i utjecaj koji ima na ostatak bolida.
S-duct u Formuli 1 nije ništa novo. Ferrari je još 2008. na svom F2008 na stazama s većim downforce zahtjevima koristio nešto slično (iako se tada nije zvalo S-duct), a Sauber je 2012. na svom C31 ponovno uveo tu ideju koju je ubrzo preuzeo i Red Bull, a kasnije i neke druge momčadi.
Riječ je o kanalu S-presjeka koji vodi od donjeg dijela monokoka, gdje ulazi zračna struja, a izlazi na gornjem dijelu kroz jasno vidljiv otvor.
Sauber je ideju uveo 2012. jer su se tad koristili visoki nosevi, a momčadi su u želji da maksimalno iskoriste pravilima dopuštenu visinu šasije imali nepopularne ‘stepenice’. S-duct pomaže da zračna struja ostane bolje povezana s gornjom površinom monokoka jer zrak koji izlazi iz S-ducta ubrzava zračnu struju i povećava downforce. Još važnije, povećava se kvaliteta zračne struje prema ostatku bolida koja na jače zakrivljenim površinama ima tendenciju odvajanja (eng. airflow separation).
Upravo je zato Sauber uveo S-duct 2012. kako bi zračna struja bolje pratila naglu kosinu (‘stepenicu’) nastalu zbog različitih minimalnih visina šasije na tim dijelovima monokoka. Red Bull je uspješno primjenio S-duct na svoj RB9, a u međuvremenu su koncept isprobale i mnoge druge momčadi.
>> TEHNIKA: Aerodinamika u Formuli 1
Danas S-duct koriste Red Bull, Force India i McLaren (koji ima izlaz S-ducta podjeljen na dva dijela),a sada je i Mercedes isprobao vlastitu inačicu kao dio priprema za svoj novi W07 koji će korisitti 2016.
Osim S-ducta, na Mercedesu se ističu i izbočenja kod prihvatnih mjesta prednjeg ovjesa, što također može biti dio priprema za 2016. kada će nosevi morati biti nešto viši.
McLarenov S-duct nešto je drukčiji jer postoje dva paralelna S-usisnika koji zračnu struju šalju kroz dva izlaza, ali princip rada ostaje isti.
Dolazak S-ducta na McLaren MP4-30 poklapa se s dolaskom Petera Prodromua, poznatog stručnjaka za aerodinamiku koji je krajem 2014. stigao iz Red Bulla i koji malo po malo primjenjuje svoju aerodinamičku filozofiju (o čemu bi se moglo napisati nekoliko tekstova). Glavne odrednice njegove aerodinamičke filozofije (koja postaje i trend) je fokusiranje na što iskoristiviji downforce (a ne na što veći downforce koji je manje iskoristiv i konstantan) i naglašeniji stav ‘prema dolje’ (prednji kraj što niže, stražnji što više) kako bi se povećao volumen difuzora, što s druge strane donosi problem bočnog ‘curenja’ zračne struje ispod bolida (eng. airflow leak). Peterova posvećenost detaljima vidi se na svakom dijelu MP4-30.
>> “MP4-30 je značajno aerodinamički napredovao”
Jedan od detalja koji je donio iz Red Bulla upravo je i S-duct, makar nije riječ o nečemu što donosi pola sekunde po krugu, nego malom poboljšanju koje može doprinijeti kvalitetnijem opstrujavanju zraka preko monokoka. Ali u Formuli 1 sve je u detaljima koji zajedno čine razliku.