Novozelanđanin Bruce McLaren rođen je 30. kolovoza 1937. u Goodwoodu, Surreyu u Velikoj Britaniji, a prvi nastup u Formuli 1 ubilježio je 1958. za Cooper kada je odvozio dvije utrke u Njemačkoj i Maroku.
S Cooperom je nastavio i 1959. kada završava šesti u prvenstvu s jednom pobjedom i dva pobjednička postolja, a 1961. završava osmi s 11 bodova i jednim postoljem.
Nakon što je Brabham na kraju 1961. napustio momčad Coopera i osnovao vlastitu momčad, Brabham Racing Organisation, Bruce McLaren imao je priliku značajno doprinijeti dizajnu Cooperovih bolida. Ali, Charles Cooper bio je toliko zgrožen Brabhamovom nezahvalnošću da je Brucea držao na distanci.
Novozelanđanin Bruce Leslie McLaren prvi je put nastupio u Formuli 1 1958. za momčad Coopera i to na dvije utrke – u osmoj utrci prvenstva u Njemačkoj i posljednjoj, jedanaestoj utrci u Maroku. Zato je 1959. postao stalni vozač Cooperove momčadi gdje je bio savršen partner Jacku Brabhamu. Njih dvoje nisu samo vozili trkaće automobile, nego su aktivno sudjelovali u njihovu dizajnu i razvoju, što je tada bilo gotovo neviđeno.
Bruce McLaren je 1959. pobijedio na posljednjoj utrci prvenstva na Velikoj Nagradi SAD-a održanoj na Sebringu, čime je s 22 godine i 104 dana postao najmlađi pobjednik utrke Formule 1. Jack Brabham u Cooperu T51 proslavio je svoj prvi naslov prvaka
Također, 1960. je pobijedio na prvoj utrci sezone u Argentini, a u poretku je završio drugi, iza momčadskog kolege Brabhama koji je obranio naslov.
Bruce je zato, baš kao i Jack, odlučio osnovati svoju momčad i voziti utrke gdje Cooper nije nastupao. Prvi znakovi takvih planova vidjeli su se u zimi između sezona 1963./’64. Cooperov dugogodišnji dizajner trkaćih automobila napustio je momčad kako bi radio u slobodnim angažmanima, a prvi posao bio mu je dizajnirati pravi sportski automobil za McLaren.
McLaren M1 bio je prvi u nizu uspješnih trkaćih automobila. Kako nije imao vlastite pogone za konstrukciju automobila, Bruce je proizvodnju povjerio Elvi čiji je vlasnik bio Trojan.
Na kraju 1965., McLaren je napustio momčad Coopera kako bi osnovao vlastitu momčad u Formuli 1, Bruce McLaren Motor Racing. Doveo je Robina Herda koji je radio na sustavima Concordeovih zrakoplova i koji je predstavio radikalan dizajn sa šasijom od Mallita, materijala sačinjenog od aluminija i balsa drveta.
Bruce je 1966. sa suvozačem Chrisom Amonom osvojio i legendarnu utrku 24 sata Le Mansa u Fordu GT 40, a 1967. pobijedio je i na 12 sati Sebringa, također vozeći za Ford.
Prve dvije sezone u Formuli 1 (’66. i ’67.) McLaren nije imao pravi motor, ali su 1968. osigurali Cosworthov DFV motor s kojim su se mogli natjecati u vrhu poretka. Prvi bod za McLaren Bruce je osvojio na VN Velike Britanije 1966., a te sezone momčad je skupila samo četiri nastupa.
McLaren je ostvarivao velike uspjehe u sjevernoameričkom Can-Am prvenstvu sportskih automobila, što im je omogućilo financijsku stabilnost, kao i uspjehe u Formuli 5000 i Indycaru.
Bruce McLaren je 1968. ostvario prvu pobjedu u svojoj momčadi u četvrtoj utrci prvenstva na belgijskom Spa Francorchampsu (tada je krug bio dug 14.1 km). Utrka je bila povijesno važna iz više razloga. Prvi puta smo vidjeli bolide s krilima kao aerodinamičkim dodacima koji stvaraju aerodinamički potisak tj. downforce (koji je zapravo negativni uzgon) i tako pritišću bolid na stazu.
Nažalost, utrku je obilježila još jedna velika nesreća. Britanac Brian Redman pri velikoj se brzini zabio svojim tvorničkim Cooperom u parkiranu Ford Cortinu kod zavoja Burnenville nakon čega je bolid planuo. Redman je zadobio ozbiljne opekline, slomio desnu ruku te se veći dio godine više nije utrkivao.
Bruce je 1968. završio peti u poretku vozača. Momčadski kolega, aktualni prvak i također Novozelanđanin Denis Clive Hulme prešao je iz Brabhama i završio treći u poretku, a ostvario je dvije pobjede u devetoj i desetoj utrci prvenstva. Iduće sezone Bruce nije ostvario nijednu pobjedu, tek tri pobjednička postolja, ali je na kraju sezone završio treći. Denny Hulme završio je šesti.
Legendarni Bruce poginuo je 2. lipnja 1970. u svom Can-Am trkaćem automobilu na engleskom Goodwoodu. Testirao je novi automobil M8D s kojeg je pri velikoj brzini otpao komad stražnjeg dijela karoserije. Gubitak aerodinamičkog potiska destabilizirao je automobil, nakon čega se Bruce izvrtio, izletio sa staze i udario u kućicu za čuvanje zastava.
U knjizi koju je izdao 1964. Bruce McLaren se osvrnuo na smrt momčadskog kolege iz Can-Am serije Timmyja Mayera, čime je ostavio snažnu poruku koja se može primijeniti i na njegovu preranu smrt:
“Vijest da je umro bila je užasan šok za sve, ali tko kaže da nije vidio više, učinio više i naučio više u nekoliko godina, nego što mnogi uspiju za cijeloga života? Učiniti nešto dobro je tako vrijedno da umrijeti pokušavajući ne može biti uzaludno. Život je potraćen ako ne učinite ništa sa sposobnostima koje su vam dane. Život se mjeri u postignućima, a ne u godinama”
