Dan kada je Schumacher ostvario svoju najuvjerljiviju pobjedu u Monaku

Michael Schumacher na današnji je dan 1997. treći puta slavio u Monaku i time preuzeo vodstvo u poretku vozača od Jacquesa Villeneuvea, a društvo na postolju su mu pravili budući momčadski kolega Rubens Barrichello u Stewartu i trenutni momčadski kolega Eddie Irvine.

Monako je bio peta utrka prvenstva uoči koje je u poretku vodio Villeneuve (20) ispred Schumachera u Ferrariju (14), Coultharda u McLarenu (10) i Frentzena (10) u drugom Williamsu dok je Williams vodio sa šest bodova ispred Ferrarija.

Frentzen je osvojio pole position, prvi u karijeri od ukupno dva (drugi će osvojiti u Francuskoj 1999. vozeći Jordan Mugen Hondu), a Schumacher je bio samo 0.019 sekundi sporiji na drugom mjestu. Villeneuve je bio treći, Fisichella četvrti, a Coulthard peti.

Zagrijavanje se vozilo u suhim uvjetima, ali pola sata prije starta pala je kiša. Williams je odlučio startati na gumama za suho dok je Schumacher podesio bolid za kišu i nakon prvoga kruga vodio zapanjujućih 6.654 sekunde ispred Fisichelle u Jordanu i 8.512 sekundi ispred brata Ralfa u drugom Jordanu koji su također imali bolid podešen za kišu. Nakon samo pet krugova Schumacher je već vodio 22 sekunde.

Rubens Barrichello startao je 10. u Stewartu, ali se probijao kroz poredak, među ostalim zahvaljujući i Bridgestoneovim kišnim gumama koje su toga dana bile bolje od Goodyeara i već na kraju šestoga kruga bio drugi.

Williamsovi vozači su odustali nakon što su na početku utrke morali promijeniti gume za suho – Villeneuve je udario u zid u 17. krugu, a Frentzen se razbio u 39. krugu i udario u zaštitnu ogradu.

Schumacher je uvjerljivo vodio ispred Barrichella, ali je pogriješio u 53. krugu u prvome zavoju gdje je nastavio ravno i izgubio 10 sekundi, ali i dalje je zadržao vodstvo i uvjerljivo slavio. Utrka je prekinuta u 62. krugu (umjesto 78) zbog ograničenja od dva sata pa je Schumacher slavio s prednošću od 53 sekunde ispred Barrichella i 1m22s ispred Irvinea.

Ova trojica vozača prvi su put stajali zajedno na pobjedničkom postolju, a to se dogodilo još dva puta kad je Barrichello vozio za Ferrari i Irvine za Jaguar – u Monaku 2001. (Schumacher, Barrichello, Irvine) i Italiji 2002. (Barrichello, Schumacher, Irvine).

Schumacheru je to bila treća pobjeda u Monaku u posljednje četiri godine i njegova najuvjerljivija pobjeda u karijeri na toj stazi budući da je imao 53 sekunde prednosti ispred drugoplasiranoga, a na istim je ulicama slavio i 1999. i 2001. godine što znači da je slavio pet puta u osam godina.

Iako je period od 2000. do 2004. bio izuzetno uspješan za Schumachera budući da je osvojio pet uzastopnih naslova, u tom istom periodu u Monaku je slavio samo jednom (2001.) – 2000. je odustao zbog pregrijanoga stražnjeg ovjesa s vodeće pozicije, 2002. je izgubio jer Bridgestone nije imao tako dobru kvalifikacijsku gumu kao Michelin, 2003. je općenito Ferrari bio sporiji na toj stazi od Williamsa i McLarena, opet djelomično i zbog guma, a 2004. se razbio u tunelu kada je iza sigurnosnoga automobila izbjegavao Montoyu koji je zagrijavao kočnice.

Bila je to tek peta utrka za novu momčad Stewarta koja je zahvaljujući Barrichellu ostvarila prvo pobjedničko postolje, ali to su im ujedno bili i jedini bodovi te sezone koju su završili na pretposljednjem 9. mjestu ispred Tyrrella kojem je to bila posljednja sezona.

Prošlogodišnji pobjednik Olivier Panis završio je četvrti u Prostu, Mika Salo peti u Tyrrellu, a šesti Fisichella u Jordanu.

STARTNI POREDAK

REZULTATI UTRKE

Najbrži krug: Michael Schumacher – 1:53.315 (krug 26)

POREDAK VOZAČA NAKON 5/17 UTRKA

POREDAK KONSTRUKTORA