Na današnji dan 1970. u kvalifikacijama za VN Italije u Monzi poginuo je Jochen Rindt, jedini posthumno proglašeni svjetski prvak u Formuli 1.

Jochen Rindt u Lotusu doživio je tešku nesreću u kvalifikacijama 1970. Austrijanac je na kočenju za Parabolicu zaplesao i naglo skrenuo lijevo, nakon čega je izgubio kontrolu i zabio se u barijere. Rindt je od siline udara skliznuo pod pojaseve i kasnije je preminuo od teških ozljeda grla. Talijanski sud kasnije je utvrdio da je izlijetanje uzrokovao kvar na prednjoj desnoj kočnici, a da su smrt uzrokovale krivo postavljene barijere.

Rindt je posthumno proglašen svjetskim prvakom jer ga Ferrarijev vozač Jacky Ickx u preostale tri utrke nije uspio bodovno nadmašiti. Time je postao jedini posthumno proglašeni svjetski prvak Formule 1 u povijesti. Clay Regazzoni u Ferrariju slavio je u utrci u kojoj smo 28 puta vidjeli promjenu na vrhu poretka.

Karl-Jochen Rindt rođen je 18. travnja 1942. u Mainzu, ali roditelji su mu poginuli za vrijeme bombardiranja Hamburga u vrijeme Drugoga svjetskog rata pa su ga odgojili baka i djed u Grazu. Iako je odrastao u Austriji, Rindt nikad nije postao austrijski državljanin, ali je nastupao pod austrijskom licencom.

Prvu utrku odvozio je 1964. upravo u Austriji vozeći Brabham BT11, a od 1965. do 1967. nastupao je za Cooper i 1966. završava treći u poretku s tri pobjednička postolja. Godinu dana ranije, 1965., osvaja utrku 24h Le Mansa, a 1968. osvaja prva dva pole positiona u karijeri vozeći Brabham BT26. Ali pouzdanost Brabhama nije bila jača strana pa je 10 od 12 utrka odustao, a na dvije završio treći.

Rindt 1969. prelazi u Lotus gdje je njegova karijera krenula uzlaznom putanjom – bolid je bio brz i na 9 od 10 utrka se kvalificirao na neko od prva tri mjesta, ali na pet utrka je i odustao, uz prvu pobjedu u karijeru na američkom Watkins Glenu.

Rindt je 1970. krenuo s dva odustajanja na prve dvije utrke, ali uslijedila je prva pobjeda u sezoni u Monaku gdje je pobijedio s osmoga startnog mjesta nakon što je žestoko pritiskao vodećeg Jacka Brabhama koji griješi u posljednjem krugu i Rindtu prepušta vodstvo.

Na idućoj utrci u Belgiji je odustao zbog kvara na motoru, ali zatim su uslijedile četiri uzastopne pobjede u Nizozemskoj, Francuskoj, Velikoj Britaniji i Njemačkoj. U Austriji je odustao s pole positiona, opet zbog kvara na motoru, a zatim je došla Monza.

Rindt je u pokušaju da poveća maksimalnu brzinu svoga Lotusa pristao voziti bez krila jer su Ferrariji 312B na prošloj utrci bili oko 15 km/h brži od Lotusa.

U Lotusu su na VN Italije isprobavali voziti bolide bez krila kako bi dobili na brzini na pravcu, što su prvi počeli raditi Jackie Stewart u Tyrrellu i Denny Hulme u McLarenu. Rindtov momčadski kolega John Miles žalio se na upravljivost takvih bolida koje se ‘ne može voziti ravno’, ali Rindt nije imao takvih problema.

Colin Chapman izjavio je da je Rindt rekao da bolid ide ‘800 okretaja više’ u najvećoj brzini bez krila. Momčad je tako produžila prijenosne omjere pa je bolid postizao brzinu od otprilike 330 km/h.

Na kočenju za Parabolicu Rindtov bolid je zaplesao, a zatim oštro skrenuo lijevo i udario u barijeru. Njegova odluka da se ne veže kako bi lakše izašao iz gorućeg bolida stajala ga je života jer je skliznuo ispod pojasa i zadobio fatalne povrede grla.

Učitaj još iz Povijest

Odgovori

Budi prvi koji će komentirati ovu vijest!

Obavijesti me o
wpDiscuz

Pogledajte i ovo

#GraciasFernando – Pregled Alonsovih najvećih F1 suparnika

Fernando Alonso borio se s nekim od najvećih vozača svih vremena i osvojio dva naslova svj…