Na današnji dan 1969., legendarni Austrijanac Jochen Rindt u Lotusu 49B dolazi do prve pobjede u Formuli 1 na VN SAD-a u Watkins Glenu. Rindtu je to bio 50. nastup u F1, a osim pobjede ostvario je i pole position, peti u karijeri i najbrži krug, drugi u karijeri.

Rindt će godinu dana kasnije postati jedini posthumno proglašeni svjetski prvak u Formuli 1 nakon fatalne nesreće za vrijeme kvalifikacija za VN Italije u Monzi.

Jochen Rindt dominirao je sezonom 1970. s pet pobjeda, od kojih je četiri ostvario u nizu u revolucionarnom Lotusu 72C. Nažalost, Rindt je doživio fatalnu nesreću u kvalifikacijama za VN Italije.

U Lotusu su na VN Italije isprobavali voziti bolide bez krila kako bi dobili na brzini na pravcu, što su prvi počeli raditi Jackie Stewart u Tyrrellu i Denny Hulme u McLarenu. Rindtov momčadski kolega John Miles žalio se na upravljivost takvih bolida koje se ‘ne može voziti ravno’, ali Rindt nije imao takvih problema. Colin Chapman izjavio je da je Rindt rekao da bolid ide ‘800 okretaja više’ u najvećoj brzini bez krila. Momčad je tako produžila prijenosne omjere pa je bolid postizao brzinu od otprilike 330 km/h.

Austrijanac je na kočenju za Parabolicu zaplesao i naglo skrenuo lijevo, nakon čega je izgubio kontrolu i zabio se u barijere. Rindt je od siline udara skliznuo pod pojaseve i kasnije je preminuo od teških ozljeda grla. Talijanski sud kasnije je utvrdio da je izlijetanje uzrokovao kvar na prednjoj desnoj kočnici, a da su smrt uzrokovale krivo postavljene barijere.

Momčad je bila potresena, povukla se iz te i iduće utrke u Kanadi. S dva nova vozača u momčadi za posljednje dvije utrke, momčad je bila odlučna osigurati naslov prvaka za svog poginulog vođu.

Da tragedija bude veća, na Watkins Glenu nije bilo ni Brucea McLarena ni Piersa Couragea jer su oboje poginuli u lipnju. Bruce McLaren poginuo je testirajući vlastiti bolid CanAm serije na britanskom Goodwodu, a Courage, najbolji prijatelj Franka Williamsa, poginuo je na Velikoj Nagradi Nizozemske vozeći bolid Williamsa.

Fittipaldijeva pobjeda na VN SAD-a 1970. na Watkins Glenu bila je melem na ranu potresenoj momčadi, a Rindt je tako posthumno proglašen svjetskim prvakom jer ga Jacky Ickx u Ferrariju uoči posljednje utrke prvenstva nije mogao bodovno sustići.

Jochen Rindt ostvario je veliki uspjeh i na 24h Le Mansa koji je i osvojio 1965. Rindt je vozio za North American Racing Team (NART), suvozači su mu bili Masten Gregory i Ed Hugus, a vozili su Ferrari 250 LM s 3,3-litrenim V12 motorom.

Jochen Rindt u Lotus Fordu 72C na VN Italije 1970. Austrijanac je izletio na kočenju u Parabolicu i preminuo od posljedica nesreće u dobi od samo 28 godina. Rindt je jedini posthumno proglašeni prvak u povijesti Formule 1. (5.9.1970.) Foto: gvmracing.blogspot.com

Učitaj još iz Aktualno

Odgovori

Budi prvi koji će komentirati ovu vijest!

wpDiscuz

Pogledajte i ovo

Red Bull planira koristiti Hondine motore i 2022.

Red Bull želi nastaviti koristiti Hondine pogonske jedinice i nakon što se japanski proizv…