Najava VN Brazila – Verstappen želi zadati odlučujući udarac Hamiltonu

Max Verstappen vraća se na stazu na kojoj je pobijedio na posljednjem izdanju utrke u kojoj je dvaput prestigao Lewisa Hamiltona, a ove godine želi mu zadati ključan udarac u borbi za naslov prvaka dok će Mercedes učiniti sve da prekinu Red Bullov niz – donosimo pregled povijesti VN Brazila, satnicu i sve informacije o stazi.

REKORDI (nakon utrke 2019.)

NAPOMENA: Podaci o broju krugova, duljini kruga, utrke i rekordima kruga odnose se na aktualnu konfiguraciju staze, a ostali podaci na sve održane VN Brazila.

SATNICA 2021.

Kada je sedamdesetih godina prošloga stoljeća Emerson Fittipaldi krenuo stazama uspjeha, Brazilci su htjeli vlastitu utrku Formule 1. To se i dogodilo 1973., a idućih godina brazilski vozači su imali mnogo uspjeha na vlastitom tlu – Fittipaldi, Carlos Pace i Carlos Reutemann uspjeli su trijumfirati na ovome trkalištu.

Interlagos je bio poprište prve i jedine utrke Carlosa Pacea, a nakon što je poginuo u zrakoplovnoj nesreći staza je preimenovana njemu u čast. Nakon Sennine smrti Brazil nije imao svjetskog prvaka, no strast među brazilskim fanovima drži ovdje Formulu 1 na životu.

Sama staza je prilično kratka i zahtijeva pravi kompromis po pitanju postavki bolida jer je središnji dio posve drukčiji u odnosu na prvi i treći koji sadrže jedan od najdužih dijelova koji se prolaze pod punim gasom. Kada tome dodamo da se staza nalazi na 700m nadmorske visine, jasno je da su motori pod velikim opterećenjem. Potrebno je dovoljno prijanjanja za spore zavoje u središnjem sektoru, no opet dovoljno maksimalne brzine kako ne biste postali lak plijen na dugome pravcu.

Unatoč vrlo grbavoj površini, malim garažama i ostalim objektima uz stazu, Interlagos je omiljen među vozačima i navijačima. Novi asfalt 2009. donekle je popravio situaciju, ali u usporedbi s nekim novim stazama Interlagos je vrlo neravna staza.

Dugi uspon prema startno ciljnoj ravnini nudi priliku za pretjecanje u prvom zavoju, slavnom Senna S koji je dobio ime po trostrukom svjetskom prvaku, Brazilcu Ayrtonu Senni. Četvrti je zavoj također dobro mjesto za pretjecanje, pogotovo jer mu prethodi DRS zona.

Utrku je prije nekoliko godina pohvalio i Charlie Whiting: “Kakva sjajna staza i atmosfera – navijači su divlji i uvijek je sve puno, tako da je atmosfera jedinstvena. Zadovoljstvo je raditi ovdje, dijelom i zbog staze koja je tako dobra i gotovo uvijek nam pruži zanimljive utrke.”

Ipak, unatoč svemu dobrom što nudi VN Brazila, promjene su bile nužne. Za 2012. promjenjen je ulazak u boks koji je dotad bio jedan od najopasnijih u kalendaru, a pomaknute su i tribine uz brze zavoje 14 i 15 kako bi se povećala sigurnost.

POVIJEST

Utrkivanje u Brazilu započelo je prije Drugoga svjetskog rata, a prve utrke počele su se održavati 1934. na 11 km dugoj stazi Gavea u Rio de Janeiru. Godine 1936. započinje konstrukcija prvog brazilskog trajnog trkališta u predgrađu Sao Paola, Interlagosu, a staza je bila gotova 1940. Brazil je bio domaćin utrkama Velikih Nagrada u prvim godinama Drugoga svjetskog rata na Gavei i Interlagosu, a utrke cestovnih automobila nastavile su se održavati i nakon toga. Interlagos je ubrzo stekao reputaciju vrlo teške i zahtjevne staze s mnogo izazovnih zavoja, promjena visine i grubom površinom, što ostavlja vrlo malo prostora za pogreške.

Utrke Velikih Nagrada u Brazilu bile su rijetkost dok se u Formuli 1 nije pojavio Brazilac rođen u Sao Paolu, Emerson Fittipaldi. Kad je 1970. Fittipaldi prvi puta pobijedio na utrci Formule 1 u Watkins Glenu (SAD), vodeći ljudi Sao Paola vidjeli su ga kao sportskog heroja koji stoji uz bok legendarnom Peleu. Tako je i započela nadogradnja trkališta Interlagos kako bi zadovoljavao suvremene standarde utrkivanja u Formuli 1.

Velika Nagrada Brazila prvi put se održala na tada 7.96 km dugom Interlagosu 30. ožujka 1972. Iako nije bila dio kalendara Formule 1, bila je važan test koji je trebao pokazati je li staza spremna za održavanje službene F1 utrke. Emerson Fittipaldi startao je s pole positiona, ali je odustao u 32. krugu (od ukupno 37) zbog kvara na ovjesu. Slavio je Argentinac Carlos Reutemann u Brabham Fordu ispred Šveđanina Ronnie Petersona u March Fordu. Treći je bio Wilson Fittipaldi u Brabham Fordu, stariji brat Emersona Fittipaldija, a četvrti Austrijanac Helmut Marko u BRM-u, danas savjetnik i vodeći čovjek Red Bullove vozačke akademije.

Prva Velika Nagrada Brazila koja je bila dio Svjetskog prvenstva Formule 1 održala se 11. veljače 1973., a slavio je lokalni heroj i aktualni svjetski prvak Emerson Fittipaldi u Lotusu. Brazilac je startao drugi, iza Šveđanina Petersona, također u Lotusu, koji je na toj utrci ostvario prvi pole position u karijeri.  Drugi je u utrci završio Jackie Stewart u Tyrrellu, a Denny Hulme u McLarenu bio je treći.

Emerson Fittipaldi slavio je i 1974., ovoga puta po kišnim uvjetima, a 1975. slavio je još jedan Brazilac iz Sao Paola, Carlos Pace u Brabhamu, ispred Emersona Fittipaldija. Niki Lauda slavio je 1976. u Ferrariju u prvoj utrci prvenstva, a godinu dana kasnije pobijedio je Argentinac Carlos Reutemann u Ferrariju.

Vozači su se počeli žaliti na vrlo grubu podlogu na Interlagosu pa je VN Brazila premještena na 5.031 km dugu stazu Jacerapagua. Uvjerljivi pobjednik bio je Argentinac Carlos Reutemann u Ferrariju 312T2, a njegova pobjeda ujedno je i prva pobjeda za Michelin u Formuli 1. Emerson Fittipaldi bio je drugi u vlastitoj momčadi Fittipaldi Automotive, s Fordovim motorima, što je bilo prvo pobjedničko postolje za tu momčad. Treći je bio Austrijanac Niki Lauda u Brabhamu. Prve bodove u F1 karijeri šestim mjestom osvojio je Francuz Didier Pironi.

Nakon godine dana izbivanja, VN Brazila vratila se 1979. na Interlagos koji je sada imao novu, dorađenu infrastrukturu.  Na utrci je slavio Jacques Laffite u Ligier Fordu koji je osvojio i pole position i najbrži krug utrke.

Populacija Sao Paola narasla je s 5 na 8 milijuna stanovnika u razmaku od 10 godina, a područje oko staze izgledom se nije uklapalo u glamuroznu sliku Formule 1. Staza je 1979. bila u nešto boljem stanju, nakon obećanih dorada, ali već iduće godine vozači su se ponovno žalili na sigurnosne uvjete ove vrlo neravne, 8 km duge staze.

Bolidi s ‘ground effect’ aerodinamikom te su godine jako poskakivali zahvaljujući potisku koje su stvarali njihove podnice u obliku krila, a njihov je ovjes bio vrlo tvrdo podešen kako bi se stvorila što konstantnija udaljenost od tla. Takvi bolidi bili su izuzetno teški za vožnju na tako neravnoj stazi, a neravnine su često uzrokovale mehaničke kvarove na bolidima. Također, barijere i ograde oko staze nisu bile prikladne za utrke Formule 1. Jody Scheckter pokušao je bojkotirati utrku, ali se na kraju održala i na njoj je slavio Rene Arnoux.

Zbog svih navedenih razloga Formula 1 se 1981. ponovno vratila na stazu Jacarepagua u Rio de Janeiru. Kao i Interlagos, staza Jacarepagua pokazala se vrlo zahtjevnom jer su zavoji bili pretežno brzi i vrlo dugi, a neki i nagnuti, dok je površina bila vrlo gruba. Kako se utrka održavala početkom sezone, temperature su bile izuzetno visoke pa je zbog svih navedenih razloga VN Brazila u Rio de Janeiru bila vrlo zahtjevna, a vozači su na kraju utrke bili potpuno iscrpljeni.

Carlos Reutemann je 1981. na Jacarepaguai odbio poslušati momčadske odredbe i propustiti Alana Jonesa te je pobijedio u utrci ispred svog momčadskog kolege i Riccarda Patresea u Arrows Fordu. Godinu dana kasnije VN Brazila protekla je u znaku FISA-FOCA sukoba.

FOCA (Formula 1 Constructor Association) momčadi bile su frustrirane nedostatkom snage svojih Cosworth DFV motora (čiji dizajn potječe iz 1967.) u odnosu na turbo motore koji su postali sve jači, pouzdaniji i lakši za vožnju pa su počeli tražiti rupe u pravilima kako bi kompenzirali manjak snage.

Uoči VN Brazila 1982. FOCA momčadi našli su rupu u proceduri vaganja bolida koja kaže da se bolidi važu sa svim tekućinama i mazivima, a ništa se ne govori trebaju li te tekućine biti u bolidu nakon završetka utrke. FOCA momčadi su to interpretirale na način da se tekućine i maziva mogu ‘dopuniti’ nakon završetka utrke. To je bilo zabranjeno u svim drugim utrkama FIA-e, ali nije izričiti zabranjeno u Formuli 1.

Tako su se momčadi FOCA-e na VN Brazila 1982. pojavile s velikim spremnicima vode koji su, prema njihovim riječima, trebali služiti hlađenju kočnica, a zapravo bi ih ispustili iz bolida u prvih nekoliko krugova utrke. Tako su bolidi većinu utrke bili značajno lakši od minimalne težine propisane pravilima, a momčadi bi spremnike napunili nakon utrke ili tijekom kasnog zaustavljanja u boksu.

Na utrci je slavio Nelson Piquet u Brabham-Fordu ispred Kekea Rosberga u Williams Fordu, dok je treći bio Alain Prost u Renaultu s turbo motorom (bez spremnika vode za hlađenje kočnica). Renault je odmah protestirao protiv dva prvoplasirana bolida koji su diskvalificirani zbog nedovoljne težine. FISA momčadi optužile su momčadi FOCA-e da namjerno krivo interpretiraju pravila, a FOCA momčadi tvrdile su da nešto što nije ilegalno mora biti legalno.

Brabham i Williams žalili su se na odluku sudaca, a dok se čekala presuda održana je još jedna Velika Nagrada (SAD-a, Zapad). Ferrari je kao član FISA-e htio pokazati gdje bi stvari otišle kada bi momčadi krenule koristiti rupe u tehničkom pravilniku te su se pojavili s dva stražnja krila na oba bolida. Krila su se nalazila jedno pokraj drugoga, gdje je jedno krilo bilo malo ispred drugoga. U Ferrariju su tvrdili da ne postoji pravilo da se može koristiti samo jedno stražnje krilo pa je njihov bolid posve legalan. FIA se s tim nije složila pa je Gilles Villeneuve diskvalificiran nakon što je završio treći.

Bez obzira je li ovaj slučaj utjecao na odluku suda ili ne, žalbe Brabhama i Williamsa su odbijene i pobjeda na VN Brazila 1982. pripala je Alainu Prostu u Renaultu. Ironično, ostale momčadi FOCA-e nisu diskvalificirane iako su neki osvojili bodove. Razlog je jednostavan – Renault je protestirao samo na bolide koji su završili ispred njihova vozača (Prosta), a ostali bolidi koji su koristili sustav sa spremnicima vode nisu diskvalificirani i zadržali su osvojene bodove.

Alain Prost je, osim sporne 1982., na Jacarepagui slavio još četiri puta – 1984. i 1985. te 1987. i 1988. čime je dobio nadimak ‘Kralj Rija’ (‘The King of Rio’). Piquet je na VN Brazila slavio 1983. i 1986., a utrka 1988. bila je značajna jer je nadolazeća zvijezda Ayrton Senna u prvoj utrci za McLaren startao iz boksa i započeo jurnjavu prema vrhu poretka. Brazilac je stigao do drugoga mjesta, iza momčadskog kolege Alaina Prosta, ali je diskvalificiran jer je ušao u rezervni bolid nakon što je počeo krug zagrijavanja.

Posljednju utrku na Jacarepagui 1989. osvojio je Nigel Mansell u Ferrariju, što je bila prva utrka na kojoj je pobijedio bolid s poluautomatskim mjenjačem.

Uspjeh Ayrtona Senne natjerao je čelnike Sao Paola da ulože 15 milijuna dolara u Interlagos, skrate ga i stave novi asfalt. VN Brazila vratila se na Interlagos 1990. koji je sada skraćen sa 7960 na 4325 metara i tamo se i danas održava. Utrke na toj stazi redovito su među najuzbudljivijima u sezoni, posebno ako je riječ o posljednjoj utrci sezone.

Prvu utrku na novome Interlagosu osvojio je Alain Prost u McLarenu kojem je to bila 40. pobjeda u karijeri (tada je to bio rekord svih vremena) i ukupno šesta pobjeda na VN Brazila. Brazilci nisu bili previše sretni jer su posljedice prošlogodišnje VN Japana još uvijek bile svježe – po njima je Prostu 1989. poklonjen naslov prvaka jer je predsjednik FIA-e Jean-Marie Balestre diskvalificirao Sennu zbog nepropisno odvožene šikane i time utrku prije kraja riješio pitanje prvaka.

Senna je 1990. svoju domaću utrku završio na trećem mjestu nakon što je vodio većinu utrke, ali se zabio u bivšeg momčadskog kolegu Satorua Nakajimu u Tyrrellu koji je zaostajao za cijeli krug.

Ayrton je prvu pobjedu na VN Brazila ostvario 1991. i to na dramatičan način. Njegovom McLarenu su postupno otkazivale brzine te je ostao sa samo šestim stupnjem prijenosa, zbog čega je bolid bilo izuzetno teško voziti. Brazilac je uspio zadržati vodstvo ispred Riccarda Patresea u Williamsu, a nakon utrke je bio toliko iscrpljen da su ga morali izvaditi iz bolida.

Mansell je 1992. dominirao u Williamsu FW14B. Britanac je u kvalifikacijama ostavio momčadskog kolegu Ricarda Patresea za čak 1.191 sekundu, a trećeplasiranog Sennu za 2.199 s. Mansell je stigao do uvjerljive pobjede ispred momčadskog kolege Patresea i Michaela Schumachera u Bennetonu koji je kasnio cijeli krug. VN Brazila 1992. bila je i posljednja utrka na kojoj je nastupila vozačica. Giovanna Amati nastupala je na prve tri utrke prvenstva za momčad Brabhama, a nijednom se nije uspjela kvalificirati za utrku. U Brazilu je za Mansellom kasnila 10.942 sekunde, a 4.875 sekundi za momčadskim kolegom Eric van de Poeleom.

Alain Prost 1993. u Williamsu starta s pole positiona, ali odustaje nakon incidenta na startno ciljnoj ravnini. Pobjeđuje Senna u McLarenu ispred Prostovog momčadskog kolege Damona Hilla. Bilo je to jedino Prostovo odustajanje u sezoni i prvo pobjedničko postolje u karijeri za Damona Hilla. Alessandro Zanardi šestim je mjestom osvojio prvi i jedini bod u F1 karijeri.

Senna je 1994. u Williamsu jurio Schumachera u Benettonu te se izvrtio u zavoju Juncao, a Nijemac je pobijedio na utrci. Brazilac je na idućoj utrci u San Marinu izgubio život u vjerojatno najcrnjem vikendu u povijesti Formule 1.

Utrka 1995. bila je vrlo kontroverzna jer su bolidi pobjednika Schumachera i drugoplasiranoga Davida Coultharda isprve diskvalificirani zbog ilegalnog goriva, ali su im kasnije vraćene pozicije i bodovi.

Damon Hill je 1996. u Brazilu ostvario prvu od ukupno osam pobjeda te sezone na putu prema naslovu prvaka. Jacques Villeneuve izletio je u prvome zavoju 1997. i izazvao prekid utrke, ali je uskočio u rezervni bolid i pobijedio na utrci.

Godine 1998. Ferrari je protestirao zbog McLarenovog kočionog sustav koji je zabranjen nakon te utrke, iako ga je već četiri puta odobrio FIA-in tehnički delegat Charlie Whiting. Nije puno značilo jer je Mika Hakkinen pobijedio na utrci i osvojio naslov prvaka te godine.

Rubens Barrichello vodio je 1999. 23 kruga u Stewart Fordu nakon starta s trećeg mjesta i Hakkinenovih problema s mjenjačem, ali je odustao  u 42. krugu zbog kvara na motoru. Slavio je Hakkinen ispred Schumachera u Ferrariju i Frentzena u Jordanu.

Kvalifikacije na VN Brazila 2000. triput su prekidane zbog istoga razloga – otpadanja reklame koja se nalazila iznad staze koja je treći puta umalo pala na Jeana Alesija u Prost Peugeotu. Organizatori su zbog tih propusta kažnjeni sa 100 000 dolara. U utrci je slavio Michael Schumacher nakon Hakkinenova odustajanja sredinom utrke, dok je Coulthard isprve završio drugi, manje od četiri sekunde iza Schumachera, ali je diskvalificiran zbog 7 mm preniskog završetka prednjeg krila. Tako je drugi završio Fisichella u Benettonu, a treći Frentzen u Jordanu.

Juan Pablo Montoya oduševio je svijet Formule 1 spektakularnim pretjecanjem Michaela Schumachera na VN Brazila 2001., ali je kasnije odustao s vodeće pozicije nakon što se u njega zabio Jos Verstappen u Arrowsu. Utrka je bila značajna i po tome što su prvi puta u povijesti Formule 1 dva brata startala iz prvoga startnog reda (Michael ispred Ralfa).

Slavio je Coulthard nakon što je prestigao Michaela Schumachera u izravnom okršaju na stazi. Nijemac je završio drugi ispred još jednog Nijemca, Nicka Heidfelda u Sauberu kojem je to bilo prvo pobjedničko postolje u karijeri.

Godinu dana kasnije, na trećoj utrci F1 prvenstva 2002., Ferrari je prvi puta utrkivao s novim F2002 koji je bio spreman samo za Schumachera. Nijemac je slavio nakon dodira s Montoyom u prvome krugu, drugi je bio Ralf Schumacher, a treći David Coulthard. Montoya je završio peti, nakon što je osvojio pole position i odvozio najbrži krug utrke.

Spektakularna je bila utrka 2003. koja je imala sve – teške uvjete, spektakularna izlijetanja, pretjecanja, četiri izlaska sigurnosnog automobila, četiri vozača u vodstvu i neočekivanog pobjednika koji je tek naknadno utvrđen zbog prekida utrke.

Teški uvjeti na stazi doveli su do brojnih izlijetanja, uključujući i aktualnog svjetskog prvaka Michaela Schumachera koji je time prekinuo niz završenih utrka koji je počeo na VN Mađarske 2001. (ukupno 24 završene utrke u nizu). Rubens Barrichello je nakon tijesnog pole positiona (prva četiri bolida u 0.059 s) odustao s prve pozicije u 47. krugu, desetak krugova prije prekida utrke.

U vodstvu su bili Coulthard (24 kruga), Raikkonen (17 krugova), Barrichello (10 krugova) i Fisichella (1 krug). Coulthard je trebao slaviti, ali je neposredno prije neočekivanog prekida utrke obavio svoje posljednje zaustavljanje u boksu i pao na četvrto mjesto, dok su Fisichella, Raikkonen i Alonso tek trebali u boks.

Alonso je imao veliku nesreću u posljednjem sektoru zbog čega je utrka prekinuta. Tada je nastala konfuzija oko pobjednika. U tom trenutku vodeći je bio Fisichella koji je upravo pretekao Raikkonena, ali je pobjednikom proglašen Finac jer se u slučaju prekida utrke uzima poredak od dva kruga ranije.

Odluka je promijenjena nekoliko dana kasnije na sudu u Parizu nakon novih dokaza koji su pokazali da je Fisichella dvaput prešao ciljnu crtu u vodstvu prije Alonsove nesreće, čime je zasluženi pobjednik. Talijanu je trofej uručen u San Marinu koja je bila iduća utrka prvenstva.

Tako na pobjedničkom postolju VN Brazila 2003. nitko nije stajao na svom mjestu – Raikkonen i Fisichella stajali su na obrnutim pozicijama, a Fernando Alonso je nakon sudara zbog kojeg je prekinuta utrka trebao medicinsku pomoć pa nije mogao prisustvovati na pobjedničkom postolju.

Juan Pablo Montoya slavio je 2004. u posljednjoj utrci za Williams, a bilo je to prvi puta da VN Brazila nije jedna od prve tri utrke prvenstva. Williams će na iduću pobjedu čekati gotovo osam godina. Drugi je bio Montoyin budući momčadski kolega, Kimi Raikkonen u McLarenu, a treći Rubens Barrichello u Ferrariju koji ni nakon još jednog pole positiona u jednom od najuspješnijih bolida u povijesti Formule 1 nije uspio pobijediti na domaćoj utrci.

Fernando Alonso postao je najmlađi prvak u povijesti Formule 1 i to dvije utrke prije kraja prvenstva kada je na VN Brazila 2005. završio treći, iza dva McLarena Montoye i Raikkonena. Tako su prva dvojica na pobjedničkom postolju bila ista kao i 2004. s tim što je Montoya ove godine vozio za McLaren. Zanimljivo, bila je ovo prva i jedina dvostruka pobjeda za McLaren u 2005. – nevjerojatno s obzirom na činjenicu koliko je brz bio MP4-20 i koju su vozačku postavu imali.

VN Brazila 2006. je, kao i 2004., bila posljednja utrka prvenstva i ujedno posljednja utrka Michaela Schumachera (prije povratka 2010. godine s Mercedesom). Michael je zbog problema s bolidom u kvalifikacijama startao 10., a u utrci je ubrzo pao na 19. mjesto zbog malog kontakta s Fisichellom.

Michael se nakon promjene puknute gume vratio ispred vodećeg Masse, a nakon brojnih sjajnih pretjecanja uspio je završiti četvrti, samo 24 sekunde iza pobjednika Masse koji je emotivno proslavio prvu pobjedu na domaćoj utrci. Schumacher je u posljednjoj utrci za Ferrari odvozio najbrži krug utrke.

Nažalost po Michaela, četvrto mjesto u utrci nije mu bilo dovoljno za osmi naslov prvaka jer je zbog zaostatka od deset bodova za Alonsom trebao pobjedu, a da Alonso ne osvoji ni bod. Španjolac je završio drugi i osvojio drugi uzastopni naslov prvaka, a Renault drugi uzastopni naslov pobjednika konstruktora.

Godine 2007. vidjeli smo dramatičan preokret u vozačkom prvenstvu. Lewis Hamilton stigao je na posljednju utrku u Brazilu sa sedam bodova prednosti ispred Kimija Raikkonena i četiri boda prednosti ispred momčadskog kolege Fernanda Alonsa. Sve što je Lewis trebao bilo je peto mjesto u slučaju Kimijeve pobjede i treće mjesto u slučaju da pobijedi Alonso.

Ferrariji su bili brži i osigurali su prvo (Massa) i treće (Raikkonen) mjesto na startu, dok su Lewis i Alonso bili drugi i četvrti. Raikkonen na startu prelazi Lewisa, a kroz seriju prva tri zavoja Alonso i Hamilton su jedan pokraj drugoga. I umjesto da popusti i zadrži četvrto mjesto koje mu osigurava naslov prvaka, Hamilton uoči četvrtog zavoja s vanjske strane koči maksimalno kasno i izlijeće sa staze, nakon čega pada na osmo mjesto.

U drugome krugu Hamilton prelazi Trullija u Toyoti, a u šestom krugu prelazi Heidfelda u BMW Sauberu i nalazi se na šestom mjestu. Nakon toga ima probleme s mjenjačem, ali uspijeva resetirati softver i nastaviti utrku. Izgubio je oko 30 sekundi i pao na 18. mjesto. Do kraja utrke Lewis je uspio doći do sedmoga mjesta, Alonso je završio treći, a Raikkonen je kroz boks ‘prestigao’ Massu i došao do pobjede, a time i do naslova svjetskoga prvaka. Ferrari je već ranije osigurao konstruktorski naslov jer su McLarenu oduzeti svi bodovi zbog posjedovanja Ferrarijevih tehničkih dokumenata. Kažnjeni su i novčanom kaznom od 100 milijuna američkih dolara.

U ožujku 2008. gradonačelnik Sao Paola objavio je da je potpisan novi ugovor s Bernie Ecclestoneom koji Interlagosu jamči mjesto u kalendaru do 2015. Također, staza će dobiti značajno bolju infrastrukturu oko bokseva, novi asfalt i unaprijeđene izletne zone.

Lewis Hamilton i 2008. je na posljednju utrku prvenstva u Brazilu došao kao vodeći, ovoga puta sa sedam bodova prednosti ispred Felipea Masse u Ferrariju. U slučaju Brazilčeve pobjede, Britancu bi bilo dovoljno peto mjesto. Massa je vodio cijelu utrku, a Hamilton je do pretkraj utrke imao poziciju koja mu je trebala za naslov prvaka. Tada je pala kiša, a neki su vozači, uključujući Timu Glocka u Toyoti, riskirali i ostali na gumama za suho.

Hamilton je bio peti, ali ga tri kruga prije kraja prestiže Sebastian Vettel u Toro Rossu. Massa prolazi ciljem, Hamilton je šesti i u tom trenutku prvak je Brazilac. Ali na početku trećega sektora Hamilton prelazi Glocka na gumama za suho koji se borio ostati na stazi i osvaja peto mjesto koje mu je bilo potrebno za naslov prvaka.

Tako je Hamilton postao najmlađi svjetski prvak u povijesti Formule 1 (koji će trajati dvije godine, kada će tu titulu preuzeti Vettel). Dosadašnji najmlađi prvak Fernando Alonso završio je drugi u Renaultu, treći je bio Kimi Raikkonen u Ferrariju, a četvrti Sebastian Vettel.

Bila je to ujedno i posljednja, 246. utrka za Davida Coutharda u Red Bullu. Škot je u 15 godina u Formuli 1 pobijedio 13 puta, a u posljednjoj utrci je odustao u prvome krugu nakon što ga je udario Nico Rosberg u Williamsu i poslao u putanju momčadskom kolegi Kazukiju Nakajimi, nakon čega je Škot zbog oštećenog ovjesa morao odustati.

Jenson Button stigao je 2009. na pretposljednju utrku prvenstva kao vodeći, a za osvajanje naslova njegov momčadski kolega Rubens Barrichello nije smio osvojiti pet ili više bodova od njega. Sebastian Vettel morao je završiti prvi ili drugi kako bi ostao u igri za naslov prvaka. U konstruktorskom poretku, Brawn GP-u trebalo je pola boda kako bi potvrdili naslov. Drugoplasirani Red Bull za naslov prvaka morao je i u Brazilu i Abu Dhabiju ostvariti dvostruke pobjede, a da Brawn GP ne osvoji ni bod.

Kvalifikacije su više puta prekidane tropskom olujom zbog čega su kvalifikacije ukupno trajale 2 sata i 41 minutu, čime su postale najduže kvalifikacije u povijesti Formule 1. U prvom dijelu eliminirani su Fisichella, Kovalainen, Hamilton, Vettel i Heidfeld, a u drugom je, među ostalim, eliminiran i vodeći u prvenstvu Jenson Button koji će startati 14.

Prvi puta otkako je uveden trodijelni kvalifikacijski format, u posljednjem dijelu sudjelovalo je devet različitih momčadi. Samo McLaren nije imao svoga predstavnika, a oba bolida u najbržih deset imao je Williams. Pole position osvojio je Rubens Barrichello ispred Marka Webbera u Red Bullu i Adriana Sutila u Force Indiji.

Webber je uvjerljivo slavio ispred Roberta Kubice u BMW Sauberu, a treći je završio Lewis Hamilton nakon starta sa 17. mjesta, čime je McLaren za bod prestigao Ferrari u borbi za treće mjesto. Uspješno se oporavio i Vettel koji je s 15. stigao na četvrto mjesto, a Jenson Button je s 14. stigao na peto mjesto i osvojio naslov prvaka, utrku prije kraja. Rubens Barrichello je nakon starta s pole positiona završio tek osmi, čime je treće mjesto iz 2004. ostalo njegov najbolji plasman na domaćoj Velikoj Nagradi.

Jenson Button postao je deseti britanski prvak u Formuli 1 i prvi koji je naslijedio britanskog prvaka (Hamiltona) nakon 1969. kada je Jackie Stewart naslijedio Grahama Hilla. Ujedno je postao i drugi uzastopni vozač koji je petim mjestom u Brazilu osvojio naslov prvaka, u bolidu s Mercedesovim motorom i brojem 22. Button je cijelu sezonu koristio jednu šasiju s kojom je vozio svaki trening, kvalifikacije i utrku, čime je naslov osvojio u najstarijem bolidu od svih 2009.  Primjerice, BMW je koristio osam šasija, Toyota šest, a Red Bull pet.

Mercedesov motor FO108W također je srušio mnoge rekorde kao najuspješniji motor u suvremenoj Formuli 1. Osvojio je tri uzastopne utrke, uključujući VN Monaka, a pritom su mu samo mijenjali ulje. FO108W bio je najsnažniji na gridu, najmanje mu je opadala snaga s prijeđenim kilometrima i imao je najmanje zahtjeve za hlađenjem.

Kockastom zastavom mahao je Felipe Massa koji je doživio nesreću na VN Mađarske iste godine kada ga je u kacigu pogodila opruga otpala s bolida Rubensa Barrichella. Pobjednički trofeji bili su plave boje u obliku trozupca, načinjeni od recikliranih čepova skupljenih tijekom vikenda, a dizajnirao ih je arhitekt Oscar Niemeyer. Cilj je bio naglasiti ekološku osviještenost glavnog sponzora, naftne kompanije Petrobras.

Fernando Alonso je 2010., kao i 2005. i 2006., stigao u Brazil kao vodeći u poretku, 11 bodova ispred Webbera i 25 ispred Vettela. VN Brazila bila je 18. i pretposljednja utrka prvenstva, uoči finala u Abu Dhabiju.

U kvalifikacijama je na stazi koja se suši Hulkenberg rano prešao na gume za suho, u nekoliko uzastopnih krugova dobro ih zagrijao i osvojio iznenađujući pole position, s više od sekunde ispred Vettela i Webbera. Bio je to prvi Williamsov pole position nakon VN Europe 2005. kada je Heidfeld na Nurburgringu bio najbrži ispred Raikkonena.

U utrci je bilo suho i većih iznenađenja na vrhu nije bilo. Vettel je slavio ispred Webbera, a Alonso je bio treći, čime je je poredak prve trojice ostao isti, ali su se razmaci smanjili. Alonso je ostao vodeći s 246 bodova, Webber je bio drugi s 238, a Vettel treći s 231 bodom. Red Bull je s nova 43 boda utrku prije kraja osigurao konstruktorski naslov (468 naspram McLarenovih 421).

Vettel je na posljednjoj utrci sezone 2011. u svom Red Bullu RB7 ostvario rekordni 15. pole position u sezoni, čime je nadmašio Mansellov rekord iz 1992. koji je u Williamsu FW14B osvojio 14 pole positiona. Rubens Barrichello vozio je svoju 326. i posljednju utrku u Formuli 1 čime je postao vozač s najviše utrka u povijesti Formule 1.

Vettel je poveo, ali je zbog problema s mjenjačem pao na drugo mjesto iza Webbera. Nitko nije uspio ugroziti dominantne Red Bullove vozače koji su ostvarili dvostruku pobjedu, a Webber je ostvario prvu pobjedu u sezoni kojom je prestigao Alonsa i završio treći u poretku vozača. Treći je završio Jenson Button u McLarenu, čime je potvrdio drugo mjesto u ukupnome poretku. Četvrti je bio Alonso, ispred momčadskog kolege Masse koji je tako postao prvi Ferrarijev vozač od Ivana Capellija 1992. koji je sezonu završio bez pobjedničkog postolja.

VN Brazila 2012. bila je posljednja utrka Michaela Schumachera, a ujedno i Bruna Senne i momčadi HRT koja se povukla zbog financijskih razloga. Sebastian Vettel morao je obraniti 13 bodova prednosti ispred Fernanda Alonsa, što znači da je u slučaju Alonsove pobjede trebao četvrto mjesto.

McLareni su dominirali kvalifikacijama, a Lewis Hamilton osvojio je pole position u posljednjoj utrci za McLaren, s desetinku bržim vremenom od Jensona Buttona. Treći je bio Webber, četvrti Vettel, peti Massa, a Alonso je bio tek osmi.

Momčadi su utrku započeli na gumama za suho jer je deset minuta prije početka utrke pala tek lagana kiša. Na startu Vettel pada na sedmo mjesto, a Alonso napreduje na peto. Vettel i Bruno Senna dodirnuli su se na kočenju u 4. zavoj, nakon čega se Vettel izvrtio, a Senna se zabio u Pereza. Vettel je imao oštećenu lijevu bočnu stranu, ali je uspio nastaviti na posljednjem mjestu. Alonso se u međuvremenu probio na treće mjesto koje mu je u tom trenutku donosilo naslov prvaka.

Zatim je počela padati kiša, a Button i Hulkenberg su ostali na gumama za suho, što se pokazalo ispravnom odlukom. Ubrzo su se i ostali vratili na gume za suho, a Hulkenberg u 19. krugu prestiže Buttona i prelazi u vodstvo. Vodeći dvojac bio je više od minute ispred ostalih, ali je sigurnosni automobil u 23. krugu poništio njihovu prednost. Massa prestiže Vettela, a Hamilton Buttona. Lewis uskoro prestiže i Hulkenberga koji se ne predaje i u 54. krugu pokušava vratiti vodstvo, ali se zabija u stražnji kraj Hamiltonova McLarena koji nakon toga odustaje. Hulkenberg je zaradio kaznu prolaska kroz boks, a Button prelazi u vodstvo koje ne ispušta do kraja utrke.

Alonso je završio drugi, Massa treći, Webber četvrti, Hulkenberg peti, a Vettel šesti, što mu je bilo dovoljno za treći uzastopni naslov prvaka. Michael Schumacher je u svojoj posljednjoj utrci završio sedmi, nakon što je propustio Vettela u posljednjim krugovima utrke (iako Vettelu to nije ni trebalo).

Vitaly Petrov je 11. mjestom Caterhamu omogućio da završi sezonu ispred Marussije. Budući da ni Caterham ni Marussija nisu osvojili ni bod, presudio je najbolji plasman u pojedinačnoj utrci.

Vettel je s 25 godina postao najmlađi trostruki svjetski prvak u povijesti Formule 1, čime je nadmašio dosad najmlađeg trostrukog prvaka Ayrtona Sennu koji je u trenutku osvajanja svog trećeg naslova 1991. bio šest godina stariji.

Sebastian Vettel je pobjedom na posljednjoj utrci 2013. u Brazilu osvojio devetu uzastopnu pobjedu, čime je izjednačio rekord Alberta Ascarija koji je slavio na posljednjih šest utrka 1952. i prve tri utrke 1953. Bila je to i posljednja utrka za Marka Webbera koji će od 2014. voziti Svjetsko prvenstvo izdržljivosti (WEC) u najvišoj, LMP1 kategoriji za tvorničku momčad Porschea. Bila je ovo i posljednja utrka za 2,4-litrene V8 motore koji su u Formuli 1 od 2006.

Drugi iza Vettela bio je njegov momčadski kolega Mark Webber, a treći je bio Fernando Alonso. Jenson Button bio je četvrti u McLarenu, peti Nico Rosberg u Mercedesu, a šesti Sergio Perez u McLarenu. Valja napomenuti da je ovo bila prva sezona od 1980. da momčad McLarena nije osvojila nijedno pobjedničko postolje u sezoni.

Staza je 2014. dobila u potpunosti novi asfalt čime je podloga postala mnogo glađa. Promijenjen je i opasni ulazak u boks kojem je dodana šikana koja je dodatno usporila bolide prije kočenja.

Pirelli je isprve planirao donijeti hard i medium komponente guma, ali su nakon VN Rusije vozači izrazili zabrinutost tvrdoćom guma i njihovim premalim trošenjem pa su momčadi jednoglasno odlučile da Pirelli u Brazil donese medium i soft komponente.

Kao i na prethodnoj utrci u Austinu, nisu nastupile momčadi Caterhama i Marussije, a drugu utrku zaredom isproban je virtualni sigurnosni automobil (VSC) koji je uveden nakon Bianchijeve nesreće u Japanu iste godine.

Nakon bolnog poraza u Austinu, Nico Rosberg morao je pobijediti ako je htio prvenstvo održati živim. Pod velikim pritiskom Nijemac je bio najbrži na sva tri slobodna treninga i u sva tri dijela kvalifikacija, nakon čega je pobijedio i u utrci.

Rosberg je desetim pole positionom u sezoni osvojio i FIA Pole Trophy koji se dodjeljuje vozaču s najviše osvojenih pole positiona. Jedino što je Lewis uspio oteti bio je najbrži krug utrke. Tako je nakon VN Brazila Hamilton, koji je završio drugi u utrci, uoči posljednje utrke prvenstva imao 17 bodova ispred Rosberga, a kako su se u Abu Dabiju dodjeljivali dvostruki bodovi, sve je još bilo otvoreno.

Četvrti je završio Jenson Button u McLaren Mercedesu, peti je bio Sebastian Vettel u Red Bullu, a šesti Fernando Alonso nakon borbe s momčadskim kolegom Raikkonenom koji je završio sedmi.

Kao i prošle godine, Rosberg je 2015. osvojio pole position u Brazilu s manje od desetinke prednosti ispred Hamiltona (+0.078 s), a treći Vettel kasnio je više od pola sekunde. Mercedesi su dominirali utrkom u kojoj se Hamilton tek na kratko uspio približiti Rosbergu na ispod sekunde zaostatka, a nakog toga je uništio svoje gume pa su oba vozača morala ići tri puta u boks.

Hamilton se nakon utrke žalio da se na ovoj stazi ne može pretjecati i pozvao na promjene koje će omogućiti bolje praćenje bolida ispred sebe, bez tolikog gubitka prijanjanja. Vettel se također složio s Hamiltonom, a Rosberg se nakon petog uzastopnog pole positiona i druge pobjede u nizu mogao samo zadovoljno nasmiješiti. Lewis tako ni nakon devet nastupa u Brazilu s vrlo konkurentnim bolidima nije uspio doći do pobjede u zemlji iz koje potječe njegov idol Ayrton Senna.

Lewis Hamilton iz desetog je pokušaja napokon uspio doći do pobjede u Brazilu – Britanac je u subotu osvojio pole position s jednom desetinkom prednosti ispred momčadskog kolege Rosberga, a na kišnoj utrci bio je klasa za sebe i vodio u svim krugovima.

Utrku je obilježio fantastični Max Verstappen koji je prijanjanje na mokrom Interlagosu pronalazio na mjestima gdje drugi nisu, a oduševio je u posljednjih 15 krugova kad se s 14. mjesta probio na treće, uz nekoliko sjajnih pretjecanja. Njegovo je pretjecanje Rosberga u Mercedesu s vanjske strane trećega zavoja proglašeno pretjecanjem godine.

Bottas je na VN Brazila 2017. osvojio treći pole position sezone, ali na startu gubi od Vettela koji ga prestiže kasnim kočenjem s unutarnje strane prvoga zavoja. Iako je Finac pratio Nijemca do kraja utrke, nije ga uspio ugroziti i Ferrari dolazi do prve pobjede nakon VN Mađarske. Oba prvenstva već su bila riješena uoči posljednje utrke sezone u Abu Dhabiju.

Lewis Hamilton pobjedio je VN Brazila 2018. nakon što se Max Verstappen izvrtio u vodstvu nakon kontakta s Estebanom Oconom, a Mercedes je utrku prije kraja sezone osvojio konstruktorski naslov.

Verstappen je prestigao Hamiltona nakon što je svoje jedino zaustavljanje u boksu odradio kasnije od njega i na stazu se vratio na mekšim soft gumama, ali se izvrtio dok je prestizao Ocona za cijeli krug koji ga je udario s unutarnje strane drugoga zavoja.

Hamilton je preuzeo vodstvo s pet sekundi prednosti ispred Verstappena i izdržao do kraja unatoč problemima s gumama i motorom i prvi puta pobijedio nakon osvajanja naslova prvaka, nešto što mu nije pošlo za rukom u pet utrka 2015. i 2017.

Raikkonen je iskoristio Vettelovu pogrešku u ranoj fazi utrke, ali je pao iza Nijemca zbog kasnije promjene guma. Ali Vettel je pustio bržeg Raikkonena da pokuša napasti Bottasa pa je Kimi uspio završiti treći za Ferrari, tri mjesta ispred Vettela.

Ricciardo se nakon kazne zbog novoga turba i starta s 11. mjesta probio do četvrtoga mjesta nakon što je u posljednjim krugovima neuspješno pokušavao napasti Raikkonena i završio samo 0.4 sekundi iza Finca.

Max Verstappen pobjednik je uzbudljive VN Brazila na današnji dan 2019. u kojoj je dvaput prestigao Lewisa Hamiltona, a Pierre Gasly završio je drugi za Toro Rosso nakon sudara Ferrarijevih vozača Sebastiana Vettela i Charlesa Leclerca.

Verstappen je u šokantnoj završnici prestigao Hamiltona nakon povlačenja prvoga sigurnosnog automobila, Vettel i Ferrari sudarili su se u četvrtom zavoju, a Hamilton je izvrtio Albona koji je držao drugo mjesto i završio stotinku iza Toro Rossovog vozača Gaslyja koji je ostvario prvo postolje u F1 karijeri.

Hamilton je bio pod istragom sudaca zbog incidenta s Albonom pa je naknadno izgubio pobjedničko postolje, a time je Sainz završio treći i McLarenu donio prvo postolje od VN Australije 2014. Hamilton se nakon utrke ispričao za incident s Albonom i priznao da je krivnja isključivo njegova.

Posljednji rezultati