Najava VN Nizozemske – Povratak na Zandvoort nakon 1985.

VN Nizozemske vraća se u Formulu 1 prvi puta nakon 1985. na novoj inačici staze Zandvoort – donosimo sve o stazi, povijesti VN Nizozemske i statističke podatke uoči 13. utrke F1 prvenstva 2021.

REKORDI (nakon utrke 1985.)

SATNICA 2021.

Staza Zandvoort izgrađena je, kao i Silverstone, 1948. kada se nakon Drugoga svjetskog rata motorsport euforija širila Europom, a VN Nizozemske prvi se puta našla u F1 kalendaru 1952. kada je Alberto Ascari predvodio 1-2-3 pobjedu za Ferrari u godini osvajanja svoga prvog naslova prvaka.

Nizozemska je u svojoj F1 povijesti 30 puta bila dio kalendara, sve na stazi Zandvoort, a od 1952. do 1985. samo se triput nije vozilo u toj zemlji (1954., 1956. i 1957.). Nizozemska je sa svojih 30 utrka na 15. mjestu zemalja po broju održanih utrka, a na vrhu su Velika Britanija (73), Italija (71) i Monako (67).

Prva inačica staze, na kojoj se vozilo 17 utrka od 1952. do 1972., bila je duga 4193 metra, a na drugoj se vozilo šest utrka od 1973. do 1978. Promjene na drugoj inačici staze, koja je produljena na 4226 metara, odnose se na izbacivanje brze šikane Stalenveld i uvođenje sporije varijante Panoramabocht.

Godine 1979. staza je dodatno usporena šikanom iza zavoja Hodenvlak, a 1980. izbačen je zavoj Hodenvlak i zamijenjen šikanom Marlborobocht i na toj se inačici staze vozilo do dosad posljednje održane utrke 1985.

U odnosu na inačicu staze iz 1985. zavoji broj 3 i 14 (koji su dobili ime po bivšem direktoru staze Johnu Hugenholtzu i nizozemskom vozaču Arieu Luyendyku) sada su nagnuti i to za velikih 18 stupnjeva, dvostruko više od nagnutoga zavoja na Indianapolisu, kako bi se povećala brzina prolaska što će dovesti do većih opterećenja na gume.

Posljednji, 14. zavoj, prolazi se punim gasom uz bočno ubrzanje veće od 4g, a iako je zavoj dizajniran kako bi ga suvremeni F1 bolidi mogli proći punim gasom uz otvoreni DRS, FIA ipak nije htjela riskirati za prvo izdanje utrke na novoj stazi pa će se DRS moći aktivirati iza posljednjega zavoja.

Osim DRS zone na startno ciljnom pravcu, čija je točna detekcije uoči 13. zavoja, staza ima još jednu DRS zonu između zavoja 10 i 11, a njena točka detekcije nalazi se uoči 10. zavoja.

Dvije velike zone kočenja, na kojem će vozači usporavati intenzitetom većim od 5g, nalaze se uoči prvoga i 11. zavoja, na kraju dvaju DRS zona. Sedmi zavoj je još jedan od zavoja u kojem će vozači biti pod velikim bočnim opterećenjima (većim od 5g) pri više od 260 km/h, nakon čega slijede zavoji 8 i 9 u kojem su bočna ubrzanja također vrlo visoka.

Zbog svih tih čimbenika, a i činjenice da je ovo prva utrka na novoj konfiguraciji staze, Pirelli se za ovu utrku odlučio za tri najtvrđe komponente guma za suho (C1, C2 i C3) koje su na prvih 12 utrka ove sezone koristili samo tri puta (Portugal, Španjolska i Velika Britanija).

Staza se nalazi blizu pješčanih dina pokraj plaže pa vjetar ponekad nanosi pijesak na stazu što utječe na prianjanje što je problem s kojim se momčadi obično susreću na stazi u Bahrainu.

POVIJEST

Prva VN Nizozemske vozila se 1948. na novoj stazi Zandvoort koja se nalazi uz pješčanu plažu i koja se sastojala od kombinacije trajne trkaće staze i javnih prometnica, a slavio je Prince Bira iz Tajlanda u starom Maseratiju. Godine 1950. i 1951. slavio je Louis Rosier, a na prvoj VN Nizozemske u F1 kalendaru 1952. slavio je Alberto Ascari u trostrukoj pobjedi Ferrarija koji je pobjedu odnio i 1953., u godinama osvajanja svoja dva naslova prvaka.

Nakon što se 1954. nije vozila VN Nizozemske Juan Manuel Fangio slavio je 1955. u svojoj dominantnoj sezoni s Mercedesom kada je osvojio treći naslov prvaka, a 1956. i 1957. utrka opet nije bila u F1 kalendaru.

Moss je slavio na idućoj VN Nizozemske 1958. za Vanwall, a Jo Bonier pobijedio je 1959. vozeći za BRM. Jack Brabham slavio je 1960. u godini osvajanja svoga drugog od tri naslova prvaka za upravljačem Cooper Climaxa, a Wolfgang von Trips 1961. Ferrariju donosi treću pobjedu u Nizozemskoj nakon Ascarijevih pobjeda 1952. i 1953.

Graham Hill pobijedio je na VN Nizozemske 1962., u prvoj utrci te sezone u kojoj je osvojio prvi od dva naslova prvaka, a Jim Clark slavio je tri godine zaredom (1963., 1964. i 1965.) vozeći Lotus 25 i 33.

Brabham je i u godini osvajanja svoga trećeg naslova prvaka 1966. opet slavio na VN Nizozemske, a 1967. Clark ostvaruje četvrtu pobjedu u Nizozemskoj u posljednjih pet godina za upravljačem Lotusa 49.

Trostruki svjetski prvak Jackie Stewart pobijedio je za Matru 1968. i 1969., a posthumni prvak iz 1970. Jochen Rindt slavio je te sezone i na Zandvoortu dok je 1971. na kišnoj utrci pobijedio Jacky Ickx za Ferrari ispred Pedra Rodrigueza u BRM-u – svi ostali vozači kasnili su krug ili više.

Godine 1972. nije se vozila VN Nizozemske, a Stewart je slavio na novoj inačici staze 1973. za Tyrrell, u godini osvajanja svoga trećeg i posljednjeg naslova prvaka. Niki Lauda ostvario je drugu pobjedu u karijeri na VN Nizozemske 1974. i tome dodao trijumf na istoj stazi 1977., a njegov suparnik u borbi za naslov 1976. James Hunt pobijedio je 1975. i 1976.

Mario Andretti slavio je 1978. na posljednjoj utrci na drugoj inačici staze, u godini u kojoj je osvojio svoj jedini naslov prvaka, a Alan Jones ostvario je četvrtu pobjedu u karijeri na VN Nizozemske 1979. za Williams, jedinoj utrci koja se vozila na trećoj inačici staze Zandvoort.

Nelson Piquet pobijedio je na prvoj utrci na četvrtoj inačici staze 1980. koja se vozila sve do posljednje održane utrke u Nizozemskoj 1985., a Alain Prost pobijedio je za Renault 1981. što mu je bila druga pobjeda u karijeri i druga te sezone.

Na posljednje četiri utrke održane na Zandvoortu dvaput je slavio Ferrari (Pironi 1982. i Arnoux 1983.), a dvaput McLaren (Prost 1984. i Lauda 1985.).

Posljednji rezultati