Kimi Raikkonen odlučio je završiti svoju vrlo bogatu i uspješnu F1 karijeru na kraju 2021. godine, a mi ćemo se prisjetiti njegovih pet najboljih sezona prema mišljenju autora – u kojih pet sezona je po vašem mišljenju Raikkonen bio najbolji?
2004. – McLaren Mercedes – 7., 45 bodova (1 pobjeda, 4 postolja, 1 pole position, 2 najbrža kruga)

Nakon što je 2003. završio kao viceprvak iza Michaela Schumachera mnogi su očekivali nastavak te uzbudljive borbe i 2004., ali Ferrari je u potpunosti dominirao sezonom s 12 pobjeda na prvih 13 utrka dok je McLaren imao katastrofalan start u sporom i nepouzdanom MP4-19.
Bolid se u velikoj mjeri temeljio na nikad korištenom MP4-18 te je aerodinamičkim trendovima zaostajao za Ferrarijem i Renaultom koji su imali značajno bolje oblikovane bočne stranice za bolji protok zraka oko bolida, a uz sve to i pouzdanost nije bila na razini.
Raikkonen je na prvi bod morao čekati do četvrte utrke sezone u Imoli u kojoj je sjajnom vožnjom s 20. startnoga mjesta stigao do osmoga mjesta i jednoga boda, a na stazama s nižim downforce zahtjevima McLaren je bio konkurentniji pa je Raikkonen završio peti i šesti.
Temeljito dorađeni MP4-19B stigao je u Francuskoj gdje je brži bio Coulthard, ali Raikkonen na idućoj utrci na Silverstoneu osvaja pole position i završava drugi iza pobjednika Schumachera.
U Njemačkoj je nakon 13 krugova bio drugi i odvozio najbrži krug u potjeri za vodećim Schumacherom, ali tada mu puca stražnje krilo i Finac je morao odustati.ž
Najimpresivniji trenutak cijele sezone bila je utrka u Belgiji koju je Raikkonen startao deseti nakon kišnih kvalifikacija, ali je uspio preživjeti kaos u prvom zavoju, iako je dobio udarac u stražnji kraj koji mu je oštetio difuzor.
Raikkonen je nakon povlačenja sigurnosnoga automobila iskoristio brzo zagrijavanje Michelinovih guma i prestigao Schumachera u zavoju Eau Rouge, a ubrzo je prestigao i Coultharda i iskoristio probleme za Renaultove vozače nakon kojih je došao u vodstvo u 12. krugu.
Unatoč problemima s mjenjačem, zbog kojih je morao stalno mijenjati postavke kočenja motorom, Raikkonen je uspio privesti utrku kraju i ostvariti prvu pobjedu za McLaren od VN Malezije 2003. kada je ostvario prvu pobjedu u karijeri i nanijeti tek drugi poraz Ferrariju 2004. (do kraja sezone pobijedio ih je i Montoya u Brazilu).
2006. – McLaren Mercedes – 5., 65 bodova (6 postolja, 3 pole positiona, 3 najbrža kruga)

McLaren je nakon vrlo konkurentne 2005. dobro započeo 2006. s bolidom koji se činio prilično blizu najbržim bolidima Ferrarija i Renaulta, ali kako je sezona odmicala tako je i padala McLarenova konkurentnost osim na pojedinim utrkama u kojima su se mogli nositi s najboljima.
Raikkonen je u potpunosti zasjenio Montoyu, koji se povukao iz sporta nakon njihova sudara na VN SAD-a, a iako Finac nije ostvario nijednu pobjedu te sezone ipak je imao neke prilično impresivne nastupe.
U Bahrainu je nakon pucanja ovjesa morao startati posljednji te se impresivno probio do pobjedničkoga postolja, a u Australiji je završio drugi iza pobjednika Alonsa u tada nedodirljivom Renaultu.
Jedan od najboljih nastupa cijele sezone imao je na Nurburgringu, na kojem je 2003., 2004. i 2005. odustao, u vikendu u kojem je Bridgestone imao prednost u odnosu na Michelin. Finac je startao peti, nakon što je u kvalifikacijama bio sekundu brži od Montoye, na startu preskočio Barrichella i izgubio mjesto od Buttona kojega je prestigao u četvrtom krugu.
Iako nije imao šanse za pobjedu i postolje, Raikkonen je odvozio fantastičnu utrku u kojoj je na kraju sustigao Massu u puno bržem Ferrariju, koji je na toj utrci ostvario prvo postolje u F1 karijeri, i završio oko minutu ispred Montoye uz drugi najbrži krug utrke, sekundu brži od Montoyinog. Finac je prema svojim riječima odvozio ’60 kvalifikacijskih krugova’ i impresionirao svoju momčad s obzirom na bolid koji su tada imali.
Raikkonen je oduševio i u Monaku, gdje je držao drugo mjesto iza Alonsa do kvara na motoru, te u Kanadi gdje je također prijetio Alonsu i na kraju završio treći. Na Hockenheimu je osvojio iznenađujući pole position s vrlo laganim bolidom (deset krugova goriva manje od Schumachera) i završio treći iza dva Ferrarija, a samo tjedan dana kasnije osvojio je još jedan pole position u Mađarskoj gdje je mogao pobijediti da se nije zabio u Liuzzija kojega je prestizao za cijeli krug.
U Monzi je Raikkonen osvojio treći pole position u 2006. pobijedivši Schumachera za 0.002 s i blisko se borio s njim cijelu utrku koju je završio na drugom mjestu, a posljednju sezonu u McLarenu završio je s dva peta mjesta u Japanu i Brazilu. Raikkonen je 2006. završio peti u poretku vozača iza vozača Renaulta i Ferrarija.
2007. – Ferrari – Prvak, 110 bodova (6 pobjeda, 12 postolja, 3 pole positiona, 6 najbržih krugova)

Nakon pet godina u McLarenu, u kojem je vozio na Michelinovim gumama, Raikkonen je 2007. prešao u Ferrari i fantastično otvorio sezonu s pole positionom, pobjedom i najbržim krugom u Australiji nakon čega je završio treći u Maleziji iza dva McLarena.
Ali Massa je uzvratio udarac u Bahrainu i Španjolskoj kao brži vozač Ferrarija dok se Raikkonen mučio na Bridgestoneovim gumama koje su zahtjevale drukčiji stil vožnje, posebno na kočenju i ulasku u zavoj, što je mučilo i Alonsa koji je iz Renaulta prešao u McLaren.
Nakon četiri utrke bez postolja Raikkonen se vratio s pobjedom u Francuskoj gdje je pobijedio Massu kroz boks i još jednom pobjedom na Silverstoneu na sljedećoj utrci čime je došao na 18 bodova od vodećega Hamiltona.
Na idućoj utrci na Nurburgringu Raikkonen je osvojio drugi pole position u sezoni, ali u utrci je odustao zbog problema s hidraulikom dok je bio treći. U Mađarskoj je s trećega mjesta završio drugi i pritiskao Hamiltona u McLarenu koji mu je tada bježao 20 bodova u borbi za naslov, a u Turskoj je bio drugi iza Masse.
Raikkonen je nakon Massina odustajanja u Monzi postao Ferrarijev glavni kandidat u borbi za naslov, a na idućoj utrci u Belgiji ostvario je dominantnu pobjedu, treću na toj stazi.
Na kišnom Fujiju Raikkonen je odvozio možda i najbolju utrku te sezone kada je pao na začelje poretka zbog Ferrarijeve krive odluke da startaju na intermediate gumama, ali do kraja utrke Finac se uspio probiti do trećega mjesta koje će se pokazati ključnim u borbi za naslov.
Iako je uoči posljednje dvije utrke kasnio 17 bodova za Hamiltonom, s dvije pobjede i dvije velike Hamiltonove pogreške Raikkonen je osvojio svoj prvi i jedini naslov prvaka, a i danas je posljednji Ferrarijev svjetski prvak.
2005. – McLaren Mercedes – 2., 112 bodova, 7 pobjeda, 12 postolja, 5 pole positiona, 10 najbržih krugova

McLaren se nakon teške 2004., u kojoj je Ferrari dominirao s 15 pobjeda u 18 utrka, vratio u igru za pobjede 2005. s fantastično brzim i nepouzdanim MP4-20 koji je ima inovativan zero-keel sustav prednjega ovjesa koji su u godinama koje slijede svi kopirali, fantastičnu aerodinamiku, inovativan super brzi mjenjač i snažan motor.
Renault je bio najbrži na prve tri utrke, ali nakon što je McLaren u Imoli donio poboljšanja koja su im omogućila da otključaju kvalifikacijsku brzinu do kraja sezone bili su uglavnom najbrži. Ali na Raikkonenovu žalost, ne i najpouzdaniji bolid.
Prvu pobjedu Raikkonen je ostvario u Španjolskoj, a slavio je i na idućoj utrci u Monaku nakon fantastičnih kvalifikacija i dominantnoga nastupa u utrci. Sve je bilo spremno i za treću uzastopnu pobjedu na idućoj utrci na Nurburgringu, ali Finac je, unatoč komfornoj situaciji u utrci, oštetio svoju prednju lijevu gumu i vibracije su dovele do pucanja ovjesa u posljednjem krugu.
U godini u kojoj su motori prvi puta morali trajati dva vikenda i u kojoj nije bilo promjene guma, Raikkonen je u Francuskoj, Velikoj Britaniji i Italiji dobio 10 sekundi kazne zbog kvara na motoru na treninzima, ali se svaki puta uspješno vraćao u vrh poretka i držao se u borbi za naslov prvaka.
Ali Alonso i Renault stalno su bili drugi najbrži i osvajali pobjede kad bi Raikkonen i McLaren imali probleme s pouzdanošću pa je Alonso osvojio naslov u Brazilu, dvije utrke prije kraja.
Nakon toga je slijedila Suzuka, vjerojatno najbolja utrka u Raikkonenovoj F1 karijeri koju je startao sa 17. mjesta zbog promjenjivih uvjeta u kvalifikacijama, ali se sjajnom vožnjom probio do pobjede prestigavši Fisichellu za vodstvo u posljednjem krugu.
2003 – McLaren Mercedes – 2., 91 bod, 1 pobjeda, 10 postolja, 2 pole positiona, 3 najbrža kruga)

U drugoj sezoni u McLarenu Raikkonen je neočekivano postao njihov glavni kandidat za naslov nakon što je 2002. zasjenio puno iskusnijega Coultharda, a McLaren je sezonu započeo s dorađenim prošlogodišnjim bolidom MP4-17D.
Raikkonen je sezonu otvorio s trećim mjestom u Australiji, nakon što je morao odraditi kaznu za prebrzu vožnju u boksu, a prvu pobjedu u F1 karijeri ostvario je već na idućoj utrci u Maleziji gdje je slavio sa sedmoga mjesta i pobijedio s 39 sekundi prednosti ispred Barrichella.
Finac je skoro pobijedio i na idućoj utrci u Brazilu, ali pobjeda mu je (opravdano) oduzeta nakon utrke jer je pobjednik trebao biti Fisichella u Jordanu koji je bio vodeći u krugu u kojem se uzimala konačna klasifikacija.
Nakon prve tri utrke McLaren više nije bio tako konkurentan te su paralelno pokušavali osposobiti problematični MP4-18 koji se na kraju nije ni pojavio na utrci, a Williams se od VN Monaka nametnuo kao kandidat za naslov.
Raikkonen je prvi od dva pole positiona te sezone osvojio na Nurburgringu, bez da je postavio ijedno najbrže vrijeme u sektorima, ali u utrci odustaje zbog kvara na motoru što će njega i McLaren skupo koštati na kraju sezone.

Veći dio sezone McLaren je bio tek treći najbrži bolid iza Williamsa i Ferrarija, a Raikkonen se držao u borbi za naslov zahvaljujući izuzetno konstantnim performansama i skupljanju pobjedničkih postolja, pobijedivši pritom često vozače u bržim bolidima.
Finac je u Imoli i Austriji impresivno zadržao Barrichella u bržem Ferrariju te završio drugi, a nakon Mađarske, gdje je također završio drugi, Schumacher, Montoya i Raikkonen bili su unutar dva boda.
Ali McLaren s prošlogodišnjim MP4-17D nije mogao držati korak za Ferrarijem i Williamsom na superbrzoj Monzi gdje je završio četvrti dok je unatoč osvajanju pole positiona na Indianapolisu završio drugi iza Schumachera koji je iskoristio superiorne Bridgestoneove gume u kišnim uvjetima.
Uoči posljednje utrke sezone Raikkonen je kasnio devet bodova za Schumacherom i trebao je pobjedu i Schumacherovo odustajanje na Suzuki za naslov prvaka što se nije dogodilo te je na kraju završio drugi i smanjio Schumacherovu prednost na dva boda.
U svojoj tek trećoj F1 sezoni Raikkonen se držao u borbi za naslov prvaka u bolidu koji je u prosjeku bio tek treći najbrži i koji nije imao besprijekornu pouzdanost što je, prema mišljenju autora, njegova najimpresivnija sezona u Formuli 1.
A najimpresivnija opcija za praćenje Formule 1 svakako je EON TV koji ima sve Sportklub programe na kojima možete ekskluzivno pratiti F1 sadržaj, ali i ostale utrke poput F2, F3, Porsche Supercupa, MotoGP-a i NASCAR-a dok je tu i bogata ponuda ostalih sportova poput tenisa i nogometa.
EON TV u ponudi ima tri paketa, EON Start TV, EON Full TV i EON Premium TV, a sportski kanali u HD rezoluciji su uključeni u ponudu sva tri paketa i ne zahtjevaju dodatnu nadoplatu tako da koji god odabrali možete pratiti sve sesije Formule 1 i ostale sportove.
Telemach trenutno ima sjajne akcije EON Trio Paketa koji uključuju brzi internet, TV (koji uključuje i bogat Video Klub) i neograničene pozive prema hrvatskim mobilnim i fiksnim mrežama, a za samo 1€ mjesečno možete uživati i do devet mjeseci u ovoj sjajnoj trostrukoj ponudi.
Ono što je meni kao komentatoru posebno korisno je vraćanje sadržaja i do sedam dana unatrag pa mogu naknadno pogledati neku sesiju ili pogledati F1 Studio emisiju kad god i gdje god mi to odgovara.
Odlična stvar je što EON TV možete isprobati potpuno besplatno tijekom 30 dana, a EON Sports Mode pomoći će vam u praćenju Formule 1 s brojnim podacima sa staze koje nudi EON Sports mode.
Gledaj Formulu 1 ekskluzivno na Sport Klubu uz EON TV i Telemach.
