Pogonsku jedinicu u današnjoj Formuli 1 čine idući elementi:
- motor s unutarnjim izgaranjem
- turbopunjač
- MGU-K
- MGU-H
- spremnik energije
- kontrolna jedinica
Svaki vozač, ukoliko vozi za jednu momčad, smije koristiti tri V6 motora, turbo punjača, MGU-H, MGU-K te dvije baterije i dvije kontrolne elektronike tijekom sezone. Iznimno, ako koristi pogonsku jedinicu proizvođača koji je te sezone ušao u Formulu 1, vozač smije koristiti jednu pogonsku jedinicu više. Novost za 2021. je i maksimalan broj ispušnih sustava po vozaču (osam).
Korištenje dodatnoga primjerka bilo kojeg od elemenata pogonske jedinice vozaču donosi kaznu od deset mjesta na startu utrke na kojoj je došlo do promjene. Promjena svakog idućeg primjerka bilo kojeg od preostalih elemenata kažnjava se s pet mjesta na startu utrke.
Istom logikom, ukoliko dođe do prekomjernoga korištenja nekog elementa pogonske jedinice, vozač se kažnava s deset mjesta na startu utrke, a svako iduće korištenje dodatnoga primjerka nekog od preostalih elemenata rezultira kaznom od pet mjesta.
Ukoliko momčad promijeni vozača, novi vozač naslijeđuje njegov status s korištenjem elemenata pogonske jedinice.
Najveća kazna dobivena zbrajanjem pojedinačnih kazni za promjene elemenata pogonske jedinice je start s posljednjeg mjesta u utrci. Kazne se više ne prenose u samu utrku niti na iduće utrke, kao što je bilo 2014.
Kako bi se vozače spriječilo da gomilaju pogonske jedinice za daljnje korištenje tijekom sezone, za 2017. je uvedeno novo pravilo. Ako vozač tijekom vikenda koristi više od jednog novog elementa koji rezultira kaznom na startu utrke, samo posljednji element može se koristiti na idućim utrkama bez dodatnih kazni.
Novost za 2018. je to što vozač kad skupi 15 ili više kaznenih mjesta dobiva kaznu starta sa začelja, a svi ostali vozači s istom kaznom redom se smještaju na začelje poretka.
Objašnjenje pojedinih dijelova pogonske jedinice možete pročitati u rubrici Tehnika:
Tehnički pravilnik kaže da motor s unutrašnjim izgaranjem mora imati šest cilindara s kutem između redova cilindara od 90 stupnjeva, dva usisna i dva ispušna ventila po cilindru, jedan turbopunjač i izravno ubrizgavanje goriva. Broj okretaja ograničen je na 15 000 o/min, ograničenje dotoka goriva je 100 kg/h, a maksimalna količina goriva za utrku je 105 kg (2014. – 2016. iznosila je 100 kg). Bolidi moraju imati jedinstven završetak ispušnoga sustava za turbinu i jedan ili dva završetka za višak ispušnih plinova (eng. wastegate).
Ukupna težina pogonske jedinice mora biti minimalno 150 kg, a spremnik energije mora težiti između 20 i 25 kg. Kućište radilice i blok motora moraju biti načinjeni od propisanih aluminijskih legura, a korištenje kompozitnih materijala nije dopušteno.
Radilica i bregasta osovina moraju biti načinjeni od legure željeza, klipovi od legure aluminija, a ventili od legura koje se sastoje od željeza, nikla, kobalta ili titana.
MGU-H mora biti isključivo mehanički povezana sa turbinom, a MGU-K isključivo i trajno mehanički povezana s pogonom prije glavne spojke.
Iz spremnika energije (ES, eng. Energy store) u MGU-K jedinicu može se prebaciti najviše 4 MJ po krugu.
Iz jedinice MGU-K u spremnik energije može se prebaciti najviše 2 MJ energije po krugu.
Iz jedinice MGU-H može se prebaciti neograničena količina energije u spremnik energije i/ili MGU-K.
MGU-K može se koristiti na startu utrke tek kad se bolid kreće brzinom od 100 km/h ili više.
