Povijest na Vettelovoj strani – Pobjednik prve dvije utrke u 76% slučajeva postaje prvak

Pobjednik prve dvije utrke nove sezone Formule 1 Sebastian Vettel ima velike šanse postati svjetski prvak, barem ako je vjerovati F1 povijesti koja nas uči da su vozači u njegovoj situaciji najčešće postajali svjetski prvaci te godine.

Vettel je kao i prošle godine slavio na prvoj utrci sezone u Australiji, ali ove godine pobijedio je i na drugoj utrci sezone u Bahrainu (na kojoj je, doduše, slavio i prošle godine, ali tada je to bila treća utrka sezone).

Od ukupno 17 situacija u kojoj je neki vozač pobijedio na prve dvije utrke sezone (ne računajući 2018. jer ne znamo ishod), 13 puta taj je vozač postao prvak te sezone dok četiri puta to nije bio slučaj.

Zanimljivo, u posljednjih 11 slučajeva u kojima je netko pobijedio prve dvije utrke sezone taj je vozač i postao prvak te sezone, što još više ide u prilog Vettelu.

Mercedes je posljednje četiri sezone, u kojima su osvajali dvostruke naslove prvaka, uvijek pobijedio na jednoj od prve dvije utrke, ali Vettel je pobjedom u Bahrainu prekinuo i tu seriju.

Također, druga pobjeda zaredom za Ferrari posljednji puta se dogodila prije gotovo osam godina (2010.) kada su za njih vozili Fernando Alonso i Felipe Massa – tada je Alonso slavio u Italiji (12.9.) i na idućoj utrci u Singapuru (26.9.).

Vozači koji su postali prvaci nakon pobjede na prve dvije utrke

Juan Manuel Fangio (1957.)

Fangio je 1957. pobijedio na prve dvije utrke u Argentini i Monaku u Maseratiju i u sezoni od devet utrka postao uvjerljivi prvak ispred Stirlinga Mossa. Fangiju je ovo bio četvrti uzastopni naslov i peti ukupno nakon što je prethodno slavio 1951., 1954., 1955. i 1956.

Jackie Stewart (1969.)

Škot je na putu prema svom prvom od tri naslova prvaka slavio na prve dvije utrke u Južnoj Africi i Španjolskoj vozeći Matru Ford, a do kraja sezone slavio je još četiri puta i naslov osvojio s 26 bodova prednosti ispred Jackyja Ickxa.

Ayrton Senna (1991.)

Senna je 1991. kao dvostruki svjetski prvak pobijedio na prve četiri utrke sezone u McLaren Hondi i na kraju osvojio naslov prvaka utrku prije kraja kada je nakon Mansellova izlijetanja na Suzuki potvrdio treći naslov prvaka.

Nigel Mansell (1992.)

Nakon što je 1986., 1987. i 1991. završio kao viceprvak, Mansell je zahvaljujući dominantnom Williams Renaultu FW14B postao uvjerljivi prvak nakon slavlja na prvih pet utrka sezone. Taj je rekord izjednačio Michael Schumacher 2004., ali ga nije popravio nakon što se razbio u Monaku.

Michael Schumacher (1994.)

Schumacher je 1994. pobijedio na prve četiri utrke sezone u kojoj je Senna tragično preminuo na trećoj utrci u Imoli, ali tek je u posljednjoj utrci sezone u Adelaideu osvojio naslov s bodom prednosti ispred Hilla s kojim se sudario u kontroverznom incidentu nakon kojega su oba vozača odustala, a Nijemac zadržao ključni bod prednosti.

Damon Hill (1996.)

Williams je 1996. dominirao sa svojim FW18 i Renaultovim V10 motorom, a Hill je slavio na prve tri utrke te ga je tek momčadski kolega Villeneuve pobijedio na četvrtoj utrci na Nurburgringu. Naslov prvaka Hill je osvojio pobjedom na posljednjoj utrci sezone u Japanu.

Mika Hakkinen (1998.)

McLaren, Mercedes i Bridgestone bili su najbrža kombinacija 1998. kada su bolidi postali uži, a gume dobile po tri kanala u gaznoj površini, a Hakkinen je iskoristio ranu premoć McLarena i slavio na prve dvije utrke sezone. Naslov je osvojio na posljednoj utrci sezone u Japanu s okruglih 100 bodova.

Michael Schumacher (2000.)

Dvostruki svjetski prvak Schumacher vozio je petu sezonu za Ferrari u kojoj su napokon imali bolid s kojim kontinuirano mogu parirati McLarenu, a Nijemac je iskoristio njihove probleme s pouzdanošću i slavio na prve tri utrke sezone. Naslov je osvojio utrku prije kraja u Japanu gdje u izravnom dvoboju pobijedio Hakkinena kroz boks i Ferrariju donio prvi vozački naslov nakon 21 godine.

Michael Schumacher (2001.)

Nakon osvajanja trećega naslova prvaka, Schumacher i Ferrari uzeli su zamah i 2001. bez problema osvojili naslov nakon što je Nijemac slavio na prve dvije utrke sezone u Australiji i Maleziji. Naslov je osvojio već u Mađarskoj, četiri utrke prije kraja.

Michael Schumacher (2004.)

Schumacher je kao šesterostruki svjetski prvak 2004. pobijedio na prvih pet utrka sezone i ponovio Mansellov uspjeh iz 1992., a naslov prvaka potvrdio je drugim mjestom u Belgiji, četiri utrke prije kraja.

Jenson Button (2009.)

Button i Brawn šokirali su svijet Formule 1 i opravdali status favorita s predsezonskih testiranja nakon što se Honda povukla na kraju 2008., a momčad kupio Ross Brawn i osigurao im Mercedesove V8 motore bez KERS-a. Button je slavio na prve dvije utrke u Australiji i Maleziji, a nakon Red Bullove 1-2 pobjede u kišnoj Kini Button je slavio na iduće četiri utrke i položio temelje za naslov prvaka.

Sebastian Vettel (2011.)

Vettel je u potpunosti dominirao 2011. nakon što je u posljednjoj utrci 2010. osvojio prvi naslov prvaka, a pobijedio je i na prve dvije utrke sezone u Australiji i Maleziji prije nego ga je pobijedio Hamilton u Kini.

Nico Rosberg (2016.)

Rosberg je nakon dva uzastopna poraza od Hamiltona u borbi za naslov prvaka u novu sezonu krenuo odlučnije nego ikad i iskoristio sve što mu je Hamilton ponudio, uključujući probleme s pouzdanošću. Nijemac je pobijedio na prve četiri utrke sezone prije nego se sudario s Hamiltonom u Španjolskoj, a naslov je osvojio s četiri uzastopna druga mjesta u posljednje četiri utrke.

Vozači koji nisu postali prvaci nakon pobjede na prve dvije utrke

Emerson Fittipaldi (1973.)

Fittipaldi je kao aktualni svjetski prvak iz 1972. sjajno krenuo u obranu naslova i u Lotusu slavio na prve dvije utrke u Argentini i Brazilu. Ali do kraja sezone Fittipaldi je slavio još samo jednom dok je Stewart u Tyrrell Fordu s pet pobjeda uvjerljivo osvojio naslov s 16 bodova više od Fittipaldija.

Niki Lauda (1976.)

Lauda je uvjerljivo krenuo u obranu naslova kojega je 1975. osvojio s Ferrarijem i slavio na prve dvije utrke u Brazilu i Južnoj Africi te je nakon prvih devet utrka imao više od dvostruko veći broj bodova od drugoga Schecktera (60 naspram 31, Hunt je imao tek 26 bodova). Ali na domaćoj utrci na Nurburgringu Lauda je doživio tešku nesreću koja ga je udaljila od utrkivanja, propustio dvije utrke i vratio se četvrtim mjestom u Monzi. Na kraju je izgubio od Hunta za jedan bod jer nije htio riskirati nastupom na izuzetno teškim kišnim uvjetima na posljednjoj utrci na Fujiju.

Jacques Laffitte (1979.)

Laffitte je pobijedio na prve dvije utrke 1979. u Ligier Fordu, ali do kraja sezone samo je još četiri puta osvojio bodove i završio četvrti u poretku vozača. Prvak je postao Jod Scheckter u Ferrariju, a na idući vozački naslov Ferrari će čekati do 2000.

Alain Prost (1982.)

U izuzetno čudnoj sezoni koju su obilježili sukobi na relaciji FOCA – FISA i u kojoj smo vidjeli čak 11 različitih pobjednika u 16 utrka, Prost je u Renaultu slavio na prve dvije utrke sezone, no to su mu bile jedine pobjede te godine. Nijedan vozač nije pobijedio više od dva puta (ali zato ih je pet pobijedilo po dva puta), a prvak je postao Rosberg s jednom pobjedom.

PREGLED – VOZAČI KOJI SU POBIJEDILI NA PRVE DVIJE UTRKE SEZONE

(Boldani vozači nisu postali svjetski prvaci te sezone)