Lando Norris osigurao je deseti pole position u F1 karijeri pobijedivši momčadskoga kolegu Piastrija za 0.084 sekunde – donosimo analizu gdje je Britanac uspio pronaći vrijeme u odnosu na Australca i kako se razvijao odnos snaga tijekom kruga.
Norris i Piastri ostavili su sav posao za završnici Q3 budući da su obojica jako podbacila u prvim pokušajima, pogotovo Norris koji je izašao van granica staze u četvrtom zavoju.
Ali u posljednjim pokušajima obojica su odradila dobar posao i odvozila vremenski vrlo slične krugove iako su bili jaki na različitim dijelovima staze.
Na početku kruga, Norris je na startno ciljni pravac stigao s malo većom brzinom i vodio s 0.019 s do kočenja za prvi zavoj, a zahvaljujući većoj minimalnoj brzini u prvom zavoju dobio još 0.068 s nakon čega je razlika gotovo stagnirala do kočenja za treći zavoj.
U trećem zavoju Norris uspijeva prenijeti malo veću brzinu u vrh zavoja i dobiva još 0.032 s, ali Piastri je marginalno prije na punom gasu na izlasku iz četvrtoga zavoja, gdje je Norris pogriješio u prvom pokušaju, i zato je malo brži na potezu punoga gasa kroz peti zavoj, na putu prema zavojima 6 i 7 gdje je Piastri bio nešto brži i dobiva 0.042 s.
Na putu prema brzim zavojima 9 i 10 brzina im je gotovo identična, ali u toj brzoj kombinaciji Norris je bio konzervativniji i Piastri vraća čak 0.078 s prednosti, čime prvi puta u krugu vodi ispred Norrisa.
Uoči kočenja za spori zavoj 11 Piastri ima najveću prednost u cijelom krugu (oko 0.03 s), ali ju u potpunosti gubi već u tom zavoju gdje Norris uspijeva prenijeti više brzine i dobiti 0.069 s, drži tu prednost do zavoja 13 gdje je Piastri pogriješio u prvom krugu i dodatno povećava prednost za dodatnih 0.059 s.
Piastri je imao malo bolje ubrzanje kroz posljednji zavoj, ali to mu je pomoglo da samo smanji Norrisovu prednost na konačnih 0.084 s.
