Red Bull je predstavio svoj prvi hiperautomobil imena RB17 koji je najavljen prije skoro dvije godine, a kojega potpisuje dizajnerska legenda Formule 1 Adrian Newey koji će iduće godine napustiti kompaniju u potrazi za novim izazovima.
Automobil je ime dobio prema Red Bullovoj obitelji F1 bolida budući da se naziv RB17 nikada nije koristio u F1 jer su 2021. momčadi morale koristiti prošlogodišnje šasije pa je Red Bull bolid u kojem je Verstappen osvojio prvi naslov nazvao RB16B, a bolid za 2022. RB18.
RB17 se značajno promijenio otkako je projekt prvi put javno predstavljen u lipnju 2022., a glavna promjena odnosi se na motor koji je sada 4,5-litreni V10 umjesto V8 turbo inspiriran trenutnim F1 motorima dok je pogon na sva četiri kotača ipak odbačen.
“Taj posljednji izazov bio je temeljna promjena u odnosu na moj početni dizajn jer sam želio pogonsku jedinicu koja može razviti 1000 KS, ali s maksimalnom težinom od 150 kg što se tiče motora s unutarnjim izgaranjem,” rekao je Newey.
“Tada smo imali druge stvari koje smo trebali ugraditi jer smo bili zabrinuti da to bude u skladu sa svim sigurnosnim propisima LMH kategorije [WEC prvenstva čiji je dio i utrka za 24h Le Mansa].”
Newey je rekao da je moguće da se RB17 jednog dana utrkuje u WEC-u, ali bi zahtijevao prilično veliki redizajn, posebno aerodinamike i drugačiji motor budući da su pravila u toj trkaćoj seriji prilično restriktivna kako bi se troškovi držali pod kontrolom.
Red Bull je najavio ekskluzivnu seriju od samo 50 automobila RB17, a Newey se obvezao završiti projekt prije nego što napusti Red Bull u ožujku 2025. Još uvijek se ne zna hoće li i gdje nastaviti svoju impresivnu karijeru u Formuli 1.
Što donosi RB17?
Newey je sa svojom najnovijom kreacijom dao mašti na volju, slično kao i s Aston Martinom Valkyrie na kojem je radio u vrijeme kad je Red Bull imao sponzorski ugovor s Aston Martinom.
Automobil koristi karbonski monokok koji je izuzetno kompaktan iako pruža mjesta dvojici putnika, a posebno je podignut i sužen na svom prednjem dijelu kako bi se ostavilo dovoljno prostora za rad ogromnoga prednjeg krila i prednjih difuzora koji se ventiliraju s unutarnje strane prednjih kotača, slično kao nekad u DTM-u ili današnjoj generaciji WEC prototipa.
Motor V10 konfiguracije i podignute ispušne grane omogućuju da Venturijevi tuneli ispod automobila budu vrlo veliki i počinju vrlo rano, a postoji i vrlo jasan kanal za strujanje zraka između pokrova stražnjih kotača i prostora prema stražnjem ovjesu.
Stražnje krilo vrlo je nisko za što bolju interakciju s podnicom i stražnjim difuzorom, što si ovaj automobil može dozvoliti zbog vrlo niskoga profila i uglađenih linija putničke kabine tako da će krilo i dalje dobivati dovoljno kvalitetnu zračnu struju bez obzira na nisku poziciju, a bočne ploče postoje samo s donje strane i spuštaju se gotovo do poda, uz horizontalne proreze na vodećem rubu.
Za što bolju kontrolu turbulencija od rotirajućih kotača i miniziranje aerodinamičkih gubitaka tu su i pokrovi kotača i trapezoidni generatori vrtloga koji se nalaze ispred prednjih i stražnjih kotača.
