Statistika i povijest momčadi Williams: Hondina era

STATISTIKA (nakon VN Meksika 2015.)

Williams Honda (1983. – 1987.)

Momčad je do kraja 1983. vozila s Fordovim motorima, osim na posljednjoj utrci gdje su prvi puta nastupili s Hondinim 1,5-litrenim V6 turbo motorima. Keke Rosberg završio je peti, što je bilo ohrabrujuće za početak suradnje s japanskim proizvođačem. Williams je 1983. završio na četvrtom mjestu s 36 bodova, a najbolji rezultat sezone bila je Rosbergova pobjeda na VN Monaka.

Williams je 1984. završio šesti u poretku konstruktora, u prvoj cijeloj sezoni s Hondom. Keke Rosberg slavio je na VN Dallasa, a bio je i drugi na prvoj utrci sezone u Brazilu. Finac je završio osmi u poretku vozača, a momčadski kolega Jacques Laffite tek 14.

Patrick Head je 1985. dizajnirao FW10, prvu Williamsovu šasiju načinjenu od karbonskih vlakana. Prvi bolid sa šasijom od karbonskih vlakana bio je McLaren MP4/1 iz 1981. kojeg je dizajnirao John Barnard. Momčadi se priključio Nigel Mansell kojem je momčadski kolega bio Keke Rosberg. Nijemac je slavio u Detroitu i Adelaideu, a Britanac na VN Europe i Južne Afrike. Momčad je završila treća u poretku konstruktora sa 71 bodom, iza McLarena (90) i Ferrarija (82). Rosberg je završio treći u poretku vozača, iza prvaka Alaina Prosta i Michele Alboreta, a Mansell je bio šesti.

Za vrijeme kvalifikacija za VN Velike Britanije, Keke Rosberg odvozio je krug na 4719 m dugom Silverstoneu za 1:05.591 što daje prosječnu brzinu od 259.005 km/h. Tada je to bio najbrži krug u povijesti Formule 1. Nadmašen je 2002. kada je Juan Pablo Montoya u Williams BMW-u FW-22 odvozio kvalifikacijski krug na Monzi u vremenu 1:20.264, prosječnom brzinom od 259.827 km/h. Rekord je ponovno nadmašen 2004. kada je Juan Pablo Montoya u prvim kvalifikacijama 2004. odvozio 1:19.525, prosječnom brzinom od 262.242 km/h.

Keke Rosberg odvozio je 1985. na Silverstoneu najbrži krug u povijesti Formule 1 koji je tek 2002. i ponovno 2004. nadmašio isti vozač – Juan Pablo Montoya

Williams je od 1985. imao novi vizualni identitet u kojem dominiraju bijela, plava i žuta boja te natpisi glavnoga sponzora Canon. Zadržat će ga do kraja 1993. kada postaju plavo – bijeli, s Rothmansom kao glavnim sponzorom.

U ožujku 1986. Frank Williams se suočio s najvećim izazovom u životu. Dok se vraćao u zračnu luku u Nici nakon predsezonskih testiranja na stazi Paul Ricard, Frank je teško stradao u prometnoj nesreći koja ga je paralizirala i prisilila na život u invalidskim kolicima. Na utrke se Frank nije vraćao gotovo godinu dana.

Unatoč odsustvu šefa momčadi, Williams je 1986. slavio na devet utrka i osvojio naslov najboljeg konstruktora, a Mansell je bio iznimno blizu vozačkom naslovu. Britancu je pukla guma na VN Australije na Adelaideu dok je bio treći, što mu je bilo dovoljno za naslov prvaka. Momčad je nakon pucanja gume na Mansellovu bolidu iz opreza u boks pozvala i svog drugog vozača Nelsona Piqueta pa je naslov obranio Alain Prost u McLarenu, iako je vozio tehnički inferiorniji bolid.

Kombinacija Williams Honda osvojila je 1987. prvi i jedini vozački naslov kada je prvak postao Brazilac Nelson Piquet, a drugi je bio njegov momčadski kolega Nigel Mansell. Pobjednički bolid zvao se Fw11B. Momčad je time osvojila i naslov konstruktora, drugu godinu u nizu, sa 137 bodova, 61 bod ispred McLarena. Unatoč velikom uspjehu, Honda je okončala svoju suradnju s Williamsom i prešla u McLaren, dok je istovremeno nastavila suradnju s Camel Team Lotusom.

Williams Judd (1988.)

Williams je tako bio prisiljen koristiti atmosferske Juddove 3,5-litrene V8 motore koji su znatno zaostajali u snazi za turbo motorima. Nelson Piquet otišao je u Lotus koji je zadržao Hondine motore (djelomično i zato jer su zadržali Satorua Nakajimu), a u Williamsu ga je zamijenio Talijan Riccardo Patrese.

Momčad je 1988. samo šest puta osvajala bodove, a najbolji rezultati bila su druga mjesta Nigela Mansella na VN Velike Britanije i Španjolske. Britanca su na dvije utrke zbog bolesti mijenjali Martin Brundle i Jean-Louis Schlesser.