Statistika i profil momčadi Williams: počeci i Cosworth era

STATISTIKA (nakon VN Singapura 2015.)

Biografija

Frank Williams najprije se okušao u karijeri trkaćeg vozača te je u kasnim šezdesetim godinama prošloga stoljeća vozio u Formuli 3. Kako bi financirao utrkivanje, bavio se rabljenim trkaćim automobilima.

Franku je kasnije postalo jasno da njegova karijera trkaćeg vozača ne ide u pravome smjeru, ali je zbog velike ljubavi prema utrkivanju htio ostati dio toga svijeta. Tako je 1968. osnovao momčad u Formuli 2 u kojoj je nastupao s Brabhamovim BT23C, a za njega je vozio i njegov bliski prijatelj Piers Courage.

Nova je uloga savršeno odgovarala Franku Williamsu, a 1969. je nastupio u Formuli 1, ponovno s Piersom Courageom u Brabhamu. Njegova momčad Frank Wiliams Racing Cars, koja je nastupila samo s jednim vozačem, ostvarila je dva druga i dva peta mjesta što je bilo dovoljno da Courage završi osmi u poretku vozača sa 16 bodova.

Nastupi iz 1969. istaknuli su momčad Franka Williamsa koja je 1970. osigurala status gotovo tvorničke momčadi suradnjom s de Tomasom. Bolid nije bio posebno brz, ali dugoročno su stvari izgledale bolje. Ali tada se dogodila tragedija na VN Nizozemske gdje je poginuo Piers Courage, nakon čega je de Tomaso izgubio interes.

Za Franka Williamsa Piersova smrt bila je velik udarac. Bio mu je najbolji prijatelj koji je poginuo vozeći za njegovu momčad, a upravo je to obilježilo Frankove odnose s budućim vozačima

Na kraju sezone de Tomaso se povukao, a Williams je 1971. nastupao kao privatna momčad s Marchovim 711 bolidom. Frank je tijekom sezone razmišljao o tome da njegova momčad postane konstruktor, a između 1972. i 1975. momčadi su mu nosili imena sponzora. Novac je bio stalna nepoznanica, a navodno je Frank morao prodati tepihe iz vlastite kuće i još gore, svoj voljeni Porsche 911.

Williams je u te četiri sezone osvojio samo 12 bodova od čega pola zahvaljujući drugome mjestu Jacquesa Lafittea na VN Njemačke 1975.

Krajem 1975. Walter Wolf kupuje dio momčadi Hesketh i 60% momčadi Williams. Nova momčad Wolf-Williams koristila je Hesketove bolide 308C koje su preimenovali u FW05, a koji su se pokazali katastrofalnim. Williams je prekinuo suradnju prije kraja sezone i sa sobom poveo dizajnera Patricka Heada.

Williams Ford/Cosworth (1977. – 1983.)

Tijekom 1977. Patrick Head se okrenuo dizajniranju novoga bolida, a Frank se natjecao sa starim Marchovim 761 bolidima. Prva utrka za novu momčad Williams Grand Prix Engineering bila je peta utrka prvenstva, VN Španjolske na kojoj je Williams nastupio s Patrick Nèveom u March Fordu. Nève je za Williams 1977. nastupio na osam utrka, a najbolji plasman mu je sedmo mjesto na VN Italije. Zatim je Frank Williams izvukao asa iz rukava i osigurao sponzorstvo iz Saudijske Arabije.

Prva utrka za novu momčad Williams Grand Prix Engineering bila je peta utrka prvenstva, VN Španjolske na kojoj je Williams nastupio s Patrick Nèveom u March Fordu

Tako je nastala nova Williamsova momčad koja sama proizvodi svoje bolide. Godine 1978. nastupaju kao konstruktor, ali samo s jednim bolidom kojeg je vozio Australac Alan Jones. Njega su odabrali jer je bio jeftin i dostupan, ali Australac se pokazao boljim nego što je momčad očekivala. Iako je samo triput osvajao bodove, Jones se 1978. većinu sezone borio pri vrhu poretka. U godini kad su momčadi koristile ground effect za stvaranje downforcea, Williams je često bio najbolji bolid s Cosworthovim DFV motorima, iza Lotusa.

Williams je odabrao Alana Jonesa jer je bio jeftin i dostupan – Frank je mislio da je Australac vozač sredine poretka

Williams Ford FW07, novi bolid za 1979., ispočetka nije bio tako brz, ali je s vremenom postao najbrži. Bio je to prvi Williamsov bolid s ground effect tehnologijom koja se temelji na stvaranju downforcea pomoću interakcije karoserije i tla, a koju su uveli Colin Chapman i Lotus.

Prve bodove u 1979. momačad je morala čekati do četvrte utrke u Long Beachu gdje je Jones bio treći. Uslijedile su dvije utrke bez bodova, nakon čega je u Monaku Regazzoni bio drugi, manje od sekunde iza pobjednika Jodyja Schecktera. Uslijedilo je još sedam uzastopnih utrka u kojima je momčad osvajala bodove.

Prva pobjeda za momčad stigla je na devetoj utrci sezone, na domaćoj utrci u Silverstoneu gdje je slavio Clay Regazzoni, dok je prvi pole position na istoj utrci ostvario Alan Jones

Williams je nakon prve pobjede pokazao dobru formu te su slavili na tri od preostalih šest utrka sezone, što je bio sjajan znak za iduću sezonu.

Momčad je 1980. nosila puni naziv Albilad-Williams Racing Team, a svjetski prvak s pet pobjeda i deset pobjedničkih postolja u 14 utrka postao je Alan Jones, ispred Nelsona Piqueta i momčadskog kolege Carlosa Reutemanna. Momčad Williamsa postala je konstruktorski prvak sa 120 bodova, gotovo dvostruko više od Ligiera (66).

Williams je i 1981. zadržao vozačku postavu Jones/Reutemann, ali ovoga puta svjetski prvak postao je Nelson Piquet u Brabhamu, bod ispred Reutemanna i četiri ispred Jonesa. Zato je momčad uvjerljivo osvojila konstruktorski naslov s 95 bodova, 34 više od Brabhama.

Finac Keke Rosberg vodio je glavnu riječ u WIlliamsu 1982. kada je osvojio 44 boda od ukupno 58 koliko je osvojila cijela momčad. Na prve dvije utrke momčadski kolega mu je bio Carlos Reutemann, na trećoj Mario Andretti, a ostatak sezone Derek Daly. Rosberg je postao prvak s pet bodova više od Didiera Pironija u Ferrariju, a jedini je svjetski prvak koji je to uspio postati sa samo jednom pobjedom u sezoni (na 13. utrci sezone u Švicarskoj). Konstruktorski pobjednik postao je Ferrari, ispred McLarena, Renaulta i Williamsa.

U sezoni u kojoj je prva četiri vozača u poretku dijelilo samo deset bodova, Rosberg je bio najkonstantniji i osvojio naslov prvaka s jednom pobjedom

Frank Williams shvatio je da mu je za daljnje natjecanje i borbu za naslov prvaka potrebna potpora velikoga proizvođača motora. Momčad se tako okrenula Hondi koja je razvijala vlastiti V6 turbo motor s momčadi Spirit i s kojom je Williams početkom 1983. potpisao ugovor o suradnji za 1984.