Mika Hakkinen na današnji je dan 1999. slavio na VN Japana i time osvojio drugi uzastopni naslov prvaka na istoj stazi gdje je godinu dana ranije osvojio prvi naslov.
Nakon kontroverzne VN Malezije na kojoj se Michael Schumacher vratio nakon šest utrka pauze zbog loma noge i na kojoj je pomogao Irvineu da pobijedi Hakkinena, Irvine je imao četiri boda više od Hakkinena uoči posljednje utrke prvenstva u Japanu, baš kao što je Ferrari imao četiri boda više od McLarena.
Hakkinenu je pobjeda u Japanu bila dovoljna za naslov prvaka čak i ako Irvine bude drugi, a u slučaju Schumacherove pobjede i Hakkinenovog drugog mjesta Irvine je mogao završiti četvrti i osvojiti naslov prvaka.
Schumacher je, kao i u Maleziji, osvojio pole position (1:37.470), 0.350 sekundi ispred Hakkinena, 0.769 sekundi ispred Coultharda, 1.226 s ispred Frentzena u Jordanu i čak 1.505 sekundi ispred momčadskog kolege Irvinea.
Ali fantastičnim startom s drugoga mjesta Hakkinen je preuzeo kontrolu nad svojom sudbinom i poveo u utrci u kojoj je vodio 50 od 53 kruga i slavio s pet sekundi ispred Schumachera i minutom i 35 sekundi ispred Irvinea.
Coulthard je odustao zbog kvara na hidraulici pa je Ferrari osvojio prvi konstruktorski naslov od 1983. dok će na prvi vozački naslov od 1979. pričekati još jednu godinu prije nego Schumacher na istoj stazi Ferrariju donese naslov prvaka.
“Briljantno! Kakva sjajna engleska riječ da izrazim kako se osjećam. Bila je to jedna od najboljih utrka koju nikad neću zaboraviti,” rekao je Hakkinen nakon pobjede u Japanu.
“Iako mislim da sam odradio sjajan posao, to ne bi bilo moguće bez svih ljudi u tvornici i ovdje u Japanu. Veliko hvala svima i naravno mom momčadskom kolegi Davidu, Westu, Mercedesu, Mobilu, Ilmoru, Bridgestoneu i svim ostalim sponzorima, Erji i mojoj majci i ocu. Hvala svima,” rekao je Hakkinen.
Bila je to vrlo čudna sezona u kojoj je McLaren imao najbrži bolid u jednom krugu (11 pole positiona na 16 utrka za Hakkinena), ali MP4-14 bio je puno zahtjevniji za vožnju od svoga prethodnika. To je jedan od razloga zašto Coulthard nije osvojio nijedan pole position (a osvajao ih je i 1998. i 2000. i 2001. i 2002.).
Također, bolid je bio nepouzdan u odnosu na Ferrari pa je Hakkinen odustao s vodeće pozicije u Australiji i Brazilu zbog kvara na motoru. U Njemačkoj mu je spektakularno pukla guma, a u Engleskoj mu je otpao kotač.
Hakkinen se u nepredvidivom bolidu razbio s vodećih pozicija u Imoli i Monzi, a u Austriji ga je izvrtio momčadski kolega Coutlhard koji ga je pobijedio u Belgiji i time mu dodatno otežao lov na drugi naslov, posve suprotno od podrške koju je Irvine imao od Sala i Schumachera.
Uz Schumacherov lom noge na Silverstoneu i spomenute Hakkinenove greške i pehove, priliku za naslov je neočekivano dobio Irvine kojem je Salo poklonio pobjedu u Njemačkoj, a Schumacher u Maleziji. Ali Irac ipak nije bio taj koji je prekinuo Ferrarijevo 20-godišnje čekanje na vozački naslov, nego je to učinio Schumacher koji je u Maranello stigao 1996. upravo s tom misijom.
Gledaj Formulu 1 ekskluzivno na Sport Klubu uz EON TV i Telemach.
REZULTATI VN JAPANA 1999.
1. | 1 | Mika Häkkinen | McLaren/Mercedes | 53 | 1:31:18.785 | |
2. | 3 | M.Schumacher | Ferrari | 53 | 1:31:23.800 | 5.015 |
3. | 4 | Eddie Irvine | Ferrari | 53 | 1:32:54.473 | 1:35.688 |
4. | 8 | H-H.Frentzen | Jordan/Mugen-Honda | 53 | 1:32:57.420 | 1:38.635 |
5. | 6 | Ralf Schumacher | Williams/Supertec | 53 | 1:32:58.279 | 1:39.494 |
6. | 11 | Jean Alesi | Sauber/Petronas | 52 | 1:31:31.101 | 1 krug |
7. | 17 | Johnny Herbert | Stewart/Ford | 52 | 1:31:33.352 | 1 krug |
8. | 16 | R.Barrichello | Stewart/Ford | 52 | 1:31:34.255 | 1 krug |
9. | 22 | J.Villeneuve | BAR/Supertec | 52 | 1:31:46.116 | 1 krug |
10. | 10 | Alexander Wurz | Benetton/Playlife | 52 | 1:31:55.310 | 1 krug |
11. | 12 | Pedro Diniz | Sauber/Petronas | 52 | 1:32:16.261 | 1 krug |
12. | 23 | Ricardo Zonta | BAR/Supertec | 52 | 1:32:44.136 | 1 krug |
13. | 14 | Pedro de la Rosa | Arrows | 51 | 1:31:39.478 | 2 kruga |
14. | 9 | G.Fisichella | Benetton/Playlife | 47 | 1:23:50.733 | Motor |
(15) | 15 | T.Takagi | Arrows | 43 | 1:18:01.322 | Mjenjač |
(16) | 20 | Luca Badoer | Minardi/Ford | 43 | 1:18:30.595 | Motor |
(11) | 2 | David Coulthard | McLaren/Mercedes | 39 | 1:09:15.879 | Hidraulika |
(15) | 21 | Marc Gené | Minardi/Ford | 31 | 55:30.367 | Mjenjač |
(17) | 7 | Damon Hill | Jordan/Mugen-Honda | 21 | 38:00.930 | Odustao |
(14) | 18 | Olivier Panis | Prost/Peugeot | 19 | 33:48.473 | Alternator |
(9) | 19 | Jarno Trulli | Prost/Peugeot | 3 | 5:22.709 | Motor |
5 | A.Zanardi | Williams/Supertec | 0 | – | Električni sustavi |
KONAČNI POREDAK VOZAČA
1 | Mika Häkkinen | 76 |
2 | Eddie Irvine | 74 |
3 | Heinz-Harald Frentzen | 54 |
4 | David Coulthard | 48 |
KONAČNI POREDAK MOMČADI
1 | Ferrari | 128 |
2 | McLaren/Mercedes | 124 |
3 | Jordan/Mugen-Honda | 61 |
4 | Stewart/Ford | 36 |