Sauber je predstavio jubilarni 25. bolid u svojoj F1 povijesti koji je ujedno i prvi nove generacije tehničkoga pravilnika za 2017. koji će bolide učiniti i do pet sekundi bržima po krugu od prethodnika.
Nakon što smo vidjeli fotografije Manorova bolida za 2017. koji se, nažalost, nikad neće utrkivati, Williams je iznenadio fotografijama novoga Williamsa FW40 uoči pravoga predstavljanja 25. veljače. Ali Sauber je prva momčad koja je pokazala fotografije pravoga bolida budući da je Williams objavio tek fotografije renderiranog modela.
Novi Sauber C36 dizajniran je za staru specifikaciju Ferrarijeve pogonske jedinice iz 2016. za što se momčad odlučila kako bi se što prije mogli usredotočiti na razvoj šasije i aerodinamike uz poznatu arhitekturu pogonske jedinice.
Momčad zbog te odluke neće profitirati od dodatne snage i učinkovitosti nove specifikacije Ferrarijeve pogonske jedinice za 2017. koju će koristiti Ferrari i Haas, a kako za staru specifikaciju neće dobivati nikakva poboljšanja njihov će zaostatak za konkurencijom tijekom godine rasti kako oni budu dobivali nove specifikacije Mercedesa, Ferrarija, Honde i Renaulta.
Cijeli bolid je primjetno duži s dužim međuosovinskim razmakom kako bi se smjestio 5% veći spremnik goriva i kako bi prostor namijenjen za aerodinamičke usmjerivače iza prednjih kotača bio veći. Bočni usmjerivači zraka smiju se nalaziti najmanje 430 mm iza linije prednjih kotača pa oni mogu biti veći što je međuosovinski razmak veći, zbog čega ćemo trend duljih međuosovinskih razmaka vjerojatno viđati na svim novim bolidima za 2017.
Prednje krilo i nos
Prednja krila na novim bolidima mogu biti široka do 1800 mm umjesto 1650 mm koliko su krila bila široka od 2014. do kraja 2016. Novost je i zakrenutost krila prema iza za 12.5 stupnjeva gledano odozgo, a središnja, 500 mm široka neutralna sekcija i dalje se nalazi u sredini svakoga prednjeg krila u Formuli 1 i svojom zakrivljenošću prati zakrivljenost prednjega krila.
Nos na novom C36 sličnoga je oblika kao i prošlogodišnji, ali sada je kraći i završava iznad stražnjega dijela neutralne sekcije. Ali za razliku od Williamsa i Red Bulla Sauberov je nos primjetno deblji čime se smanjuje protok zraka u ovom ključnom području. Razlog su sigurnosni testovi koje je lakše proći s dužim i čvršćim nosom pa se najbolje momčadi ističu u pronalasku načina da s aerodinamički povoljnijim dizajnom uspješno prođu FIA-ine testove.
Profili su blizu rubova krila zakrivljeni na rubu i čine tunel rastućeg radijusa koji stvara snažne vrtloge i usmjerava zračnu struju oko turbulentnih rotirajućih prednjih kotača, baš kao i prethodnih godina. Zbog dodatne širine prednjega krila i 60 mm širih prednjih guma taj je koncept dorađen i prilagođen pa tako profil najdonjeg elementa, gledano sprijeda, više ne čini mali tunel nego se ravno nastavlja na plavi završetak prednjega krila, baš kao na McLarenovom prototipu prednjeg krila za 2017. kojega su testirali 2016.
Trostruke kaskade na rubovima krila sada su zakrivljenijeg profila, posebno vodeći profil, a na nju se naslanja manja, dvostruka kaskada po uzoru na Red Bull.
Između kaskada i nosa nalazi se i crni, vertikalni usmjerivač zraka koji svojom zakrivljenošću prati zakrivljenost zlatnih kaskada i pomaže usmjeriti zračnu struju oko prednjih kotača.
Gornja tri elementa (zlatne boje) više ne završavaju na rubu središnje sekcije zbog dodatne širine prednjega krila i širine cijeloga bolida koja traži drukčiji oblik i usmjerenje vrtloga koje njihovi završeci stvaraju.
Prijelaz iz neutralne sekcije u ostatak prednjega krila sada je nešto uglađeniji nego prošle godine, a primjetite i otvor za balast u sredini neutralne sekcije (ispod natpisa FIA Action for Road Safety).
Područje iza prednjih kotača
Područje iza prednjih kotača postalo je jedno od ključnih područja razvoja novih bolida za 2017. zbog novoga tehničkog pravilnika koji inženjerima omogućuje korištenje aerodinamičkih dodataka u puno većem području nego u periodu od 2009. do 2016.
Gledano s boka, to područje počinje 430 mm iza linije koja spaja središta prednjih kotača i tu možete vidjeti početak plavih bočnih usmjerivača na Sauberu C36.
Logično, ako bolid ima veći međuosovinski razmak onda će i opisano područje biti veće pa je to jedan od razloga što će većina, ako ne i svi bolidi u 2017. imati duže međuosovinske razmake od svojih prethodnika.
Ispod prednjega dijela šasije vidimo trostruke usmjerivače zraka sa svake strane (slika gore) koji su slični onima koje su momčadi koristile prošlih godina, a oni usmjeravaju zračnu struju ispod nosa prema bočnim usmjerivačima zraka i oko bočnih stranica.
Osim zbog povećane slobode u pravilniku, ovo je područje izuzetno bitno jer uvelike utječe na kvalitetu zračne struje koja putuje prema stražnjem kraju, posebno oko bočnih stranica i prema difuzoru.
Prednji ovjes je uobičajeni push-rod na koji se 2016. vratio i Ferrari nakon četverogodišnjeg eksperimenta s prednjim pull-rod ovjesom.
Sauber je na pokazanoj specifikaciji, koja se razlikuje od onih koje ćemo vidjeti na testiranjima i prvoj utrci, pokazao relativno jednostavne usmjerivače zraka u ovome području, ali u području ispred bočnih stranica složenost je primjetno veća.
Ovo je izuzetno osjetljivo područje na bolidima Formule 1 jer se turbulencije s rotirajućih prednjih kotača nastoje odvojiti od laminarnije struje između prednjh kotača i usmjeriti ju oko bočnih stranica, dizajneri će s novim pravilima moći biti učinkovitiji u tome.
Bočne stranice
Maksimalna širina bočnih stranica povećana je s 1400 mm na 1600 mm, a minimalna širina povećana je s 1300 mm na 1400 mm. Na primjeru Williamsa i Saubera čini se da momčadi nisu odlučile iskoristiti mogućnost povećanja širine, ali zato vertikalni usmjerivači na početku bočnih stranica koriste dodatnu širinu i sada se nalaze dalje od otvora za hladnjake.
Vertikalni usmjerivači zraka u donjem dijelu svojom zakrivljenošću prate oblik donjega dijela bočnih stranica, a gornji dio nastavlja se na horizontalni usmjerivač paralelan s gornjom plohom bočnih stranica.
Također, bočni usmjerivač i vrh otvora za hladnjake povezuju dva tanka horizontalna elementa koji konstrukciji daju čvrstoću, a zračnoj struji pomažu ispratiti oblik bočnih stranica.
Ovo područje je od velike važnosti u aerodinamici F1 bolida jer je potrebno što više zraka skrenuti oko bočnih stranica za učinkovitiji rad difuzora pa je uvučenost donjega dijela bočnih stranica ključna za volumen zraka koji tu prolazi.
Gledano odozgo, bočne stranice zakrenute su za 25 stupnjeva, a horizontalni usmjerivači zraka prate njihov oblik.
Usisnik iznad vozačeve glave neobična je oblika i podsjeća na rješenje koje smo vidjeli na Mercedesu W01 iz 2010. i Force Indiji VJM04 iz 2011. Središnji dio čini širi vertikalni nosač strukture za zaštitu od prevrtanja koji ujedno služi i kao razdjelnik koji usisnik dijeli na dva glavna dijela. Svaki od njih podjeljen je na još dva dijela tankim nakošenim vertikalnim profilima. Vanjski rub je zakrivljen, slično kao i na prošlogodišnjem Mercedesu W07 koji je imao široki usisnik podjeljen na tri dijela.
Stražnje krilo i stražnji kraj
Stražnje krilo je, prema novom tehničkom pravilniku, šire (950 mm umjesto 750 mm) i niže (800 mm umjesto 950 mm), a vertikalne bočne ploče zakrivljene su na donjem dijelu.
Gledano bočno, bočne ploče nakošene su prema iza za 25 stupnjeva, također po pravilima, a Sauber se odlučio i za produženi pokrov motora koji je zapravo tanka ploča koja se proteže maksimalno dopuštenom visinom od 950 mm.
Ovu su ‘peraju’ prozvali shark fin jer podsjećan na karakterističnu peraju morskoga psa, a njezina je svrha smanjiti turbulencije prema stražnjem krilu koje je sada 150 mm niže, a time i bliži turblencijama stražnjih kotača i cijeloga stražnjeg kraja.
Ovaj produženi pokrov motora ne završava na stražnjem krilu, nego završava na pravilima propisanom mjestu kako momčadi ne bi pokušavale nešto slično McLarenovom F-ductu iz 2010. Također, propisana je i maksimalna površina ovakve peraje kao i minimalni radijusi zakrivljenosti kako bi se izbjegle potencijalno opasne preoštre linije.
Sauberovo stražnje krilo drži jedan središnji nosač na koji se nastavlja i DRS mehanizam koji pokreće gornji od dva elementa stražnjega krila, a bočne ploče na gornjem dijelu imaju horizontalne proreze koji se protežu sasvim naprijed, što je prvi prošle godine koristio Toro Rosso, a kasnije su to rješenje kopirale gotovo sve momčadi.
Zbog manjka fotografija stražnjega kraja, ne vidimo puno od novoga difuzora koji će imati oko 2.2 puta veći volumen nego prošle godine. Difuzor će ove godine počinjati 175 mm ispred linije koja spaja središte stražnjih kotača (dosad upravo na toj liniji), a bit će visok 175 mm (dosad 125 mm) i širok 1050 mm (dosad 1000 mm).
Upravo u značajnom povećanju dimenzija difuzora leži najveće povećanje downforcea novih bolida pa će svaki detalj u ovom području biti od velike važnosti za aerodinamičku učinkovitost.
Ilustracija: Darjan Petrić
