Sigurnost u Formuli 1 nije bila pri vrhu liste prioriteta u prvom desetljeću njezina postojanja, ali sve se promijenilo nakon krvavog vikenda u Belgiji 1960. koji je zauvijek promijenio svijet motorsporta, baš kao i tragedija na 24h Le Mansa 1955.

Nove i neovisne britanske momčadi poput Coopera i Lotusa osmislili su bolide sa središnje smještenim motorom, poput GP automobila Auto Uniona iz 1930-ih.

Bolidi su bili značajno lakši, brži i lakši za vožnju od svojih prethodnika s motorima sprijeda. Ali novi tip bolida još nije testiran na superbrzoj Spa i nitko nije znao kako će se ponašati.

U to vrijeme nitko nije razmišljao o sigurnosti bolida ili staza, a karoserije su bile načinjene od tankog i izuzetno zapaljivog magnezijskog lima ili stakloplastike. Bolidi nisu bili testirani na sudare niti su imali zaštitu kod prevrtanja.

Vozači su nosili kacige, ali su bile tanke poput papira i načinjene od lakih i slabih materijala. Njihov oblik nije bio u službi sigurnosti i nisu bile testirane. Nije bilo ni vezanja pojasevima jer su u slučaju sudara radije htjeli odletjeti iz automobila nego ostati u gorućem automobilu.

Tijekom slobodnog treninga Stirling Moss izletio je i teško razbio bolid u desnom zavoju Burnenville nakon što mu je pukao stražnji desni ovjes. Moss je izletio iz automobila i u nesvijesti pao nasred staze. Englez je slomio obje noge, tri kralješka i nekoliko rebara, a zadobio je i brojne posjekotine. Preživio je, ali se veći dio godine više nije utrkivao.

Mike Taylor, također u Lotusu, imao je kvar na upravljačkom mehanizmu i zabio se u drveće pokraj staze bluzu zavoja Stavelot. Ostao je zaglavljen u bolidu s ozbiljnim ozljedama glave i vrata. Taj mu je incident zapečatio karijeru, a kasnije je na britanskom sudu uspješno tužio osnivača Lotusa Colina Chapmana za neispravan bolid.

Chris Bristow u akciji na VN Belgije 1960. Tragično je preminuo nakon nesreće u 19. krugu nakon dodira s Willyjem Mairesseom. (19.6.1950.) Foto: f1-history
Chris Bristow u akciji na VN Belgije 1960. Tragično je preminuo nakon nesreće u 19. krugu nakon dodira s Willyjem Mairesseom. (19.6.1950.) Foto: f1-history

Nažalost, prava katastrofa dogodila se tek na samoj utrci. U 17. krugu 22-godišnji Britanac Chris Bristow u bolidu Coopera borio se za šesto mjesto s Belgijancem Willyjem Mairesseom.

Bristow je bio poznat po svom agresivnom stilu vožnje i brojnim incidentima, a Mairesse je bio jednako agresivan i htio je pobijediti po svaku cijenu. Također, bilo ga je teško prestići, pogotovo na njegovoj domaćoj utrci.

Utrkivanje dvojice agresivnih vozača u novim, krhkim bolidima na ovako brzoj stazi imalo je tragične posljedice. Bristow i Mairesse dotaknuli su se kotačima u 19. krugu, a Englez je izgubio kontrolu na Malmedyju, prevrnuo se i razbio se u nasip pokraj staze.

Bolid se nekoliko puta prevrtao u zraku nakon čega je Bristow ispao iz bolida, a bodljikava žičana ograda pokraj staze odrubila mu je glavu. Njegovo je beživotno tijelo palo na stazu gdje je još neko vrijeme i ostalo.

Alan Stacey u Lotusu na VN Belgije 1960. Pri velikoj brzini ptica se zabila Staceyu u kacigu nakon čega je izgubio kontrolu i poginuo u gorućem bolidu. (19.6.1960.) Foto: socialphy.com
Alan Stacey u Lotusu na VN Belgije 1960. Pri velikoj brzini ptica se zabila Staceyu u kacigu nakon čega je izgubio kontrolu i poginuo u gorućem bolidu. (19.6.1960.) Foto: socialphy.com

Mairesse je nastavio, ali je kasnije odustao zbog kvara na mjenjaču. Pet krugova kasnije, 26-godišnji Britanac Alan Stacey u tvorničkom Lotusu bio je šesti kad je doživio bizarnu nesreću.

Staceyu se na Masta ravnini ptica zabila u glavu i Britanac je izgubio kontrolu pri 220 km/h, popeo se po nasipu uz stazu koji ga je lansirao u zrak. Nakon što je probio tri metra drveća, bolid je sletio na mjesto desetak metara niže od staze.

Prilikom slijetanja bolid je eksplodirao i izgorio, a nesretni Englez je poginuo. Ne zna se je li mu udar slomio vrat ili ga je vatra spalila živog dok je bio u nesvijesti.

Pobijedio je Australac Jack Brabham, a budući britanski velikan Jim Clark petim je mjestom osvojio prve bodove u karijeri. Ipak, Clarku se, kao i većini vozača, staza zgadila nakon što su pri velikim brzinama morali izbjegavati Bristowovo obezglavljeno tijelo. Ova katastrofalna utrka bila je do VN San Marina 1994. najmračniji vikend u povijesti Formule 1.

Osim crnih uspomena, ovaj vikend značajan je i po tome jer je već spomenuti dvostruki svjetski prvak Jim Clark osvojio prve bodove u Formuli 1 petim mjestom, a čak trojica vozača odvozila su isto vrijeme najbržeg kruga (3:51.9) – Jack Brabham, Innes Ireland i Phil Hill.

Prve bodove osvojio je i Lucien Bianchi, a prvo postolje Olivier Gendebien.

Učitaj još iz Povijest

Odgovori

2 Komentari na "VN Belgije 1960. – Jedan od najmračnijih vikenda F1 povijesti"

Obavijesti me o
Sortiraj od:   najnovijeg | najstarijeg | s najviše glasova
FerrariHR
Pretplatnik

Ovde je bilo više mrtvih nego na ratištu?

F12013
Pretplatnik

Nisam znao za ovo, jako, jako tužno… Kako uopće nastaviti voziti kada pola utrke zaobilaziš obezglavljeno tijelo… Heroji.

wpDiscuz

Pogledajte i ovo

Na današnji dan 2009. – Jenson Button osvaja naslov prvaka

Jenson Button je na današnji dan 2009. osvojio svoj prvi i jedini naslov prvaka u Brawn GP…