VN Kine 2005. – Zbogom V10 motorima

Velika Nagrada Kine 2005. bila je posljednja utrka prvenstva, a Fernando Alonso je na pretprošloj utrci u Brazilu trećim mjestom osigurao svoj prvi naslov prvaka i postao najmlađi svjetski prvak u povijesti Formule 1.

Prvenstvo konstruktora još uvijek nije bilo odlučeno, a Renault je u Kinu stigao s dva boda prednosti ispred McLarena. Preostao nam je izravni dvoboj Alonsa i Fisichelle protiv Raikkonena i Montoye.

Nakon što je Alonso osigurao vozački naslov, Renault je mogao donijeti poboljšanja na svom motoru bez da toliko pazi na pouzdanost kao cijele sezone te su u Kinu donijeli novu specifikaciju motora s 15 KS više i boljim voznim karakteristikama.

Još važnije, taj motor morao je trajati samo jednu utrku, za razliku od motora Kimija Raikkonena koji je imao motor iz Japana gdje je sa 17. mjesta došao do pobjede. Kimi je cijelu utrku pritiskao i vozio na maksimalnim okretajima u sedmoj brzini pa motor sigurno nije bio u najboljem stanju.

Na četvrtom slobodnom treningu (a Hulkenberg kaže da danas imamo previše slobodnih treninga) najbrža su bila dva McLarena, ispred dva Renaulta, kao i na trećem treningu.

U utrci Alonso stiže do uvjerljivog slavlja nakon što u ranoj fazi utrke McLareni nisu uspjeli prestići Fisichellu, a kamoli zaprijetiti Alonsu. Drugi je bio Raikkonen koji je u posljednjem, 56. krugu odvozio najbrži krug utrke 1:33.242 s, a treći Fisichella.

Da, bolidi su tih godina u utrci znali biti i brži nego u kvalifikacijama, iako su cijelu utrku morali voziti na istom setu guma. Iako treba napomenuti da su u kvalifikacijama Alonso, Raikkonen i Fisichella imali goriva za 18 krugova pa su time bili oko 1.5 s sporiji od vremena koje bi odvozili s minimalnom količinom goriva, ali bolidi su svejedno bili impresivno brzi u odnosu na kvalifikacije.

Renault je tako nakon vozačkog naslova za Alonsa osvojio i konstruktorski naslov s devet bodova prednosti ispred McLarena. Francuski proizvođač je tako osvojio oba naslova u posljednjoj sezoni za V10 motore i osvojio posljednju utrku s tim motorima.

VN Kine 2005. bila je i 100. utrka za Jensona Buttona koji još uvijek nije imao nijednu pobjedu.

ZBOGOM NAKON 17 GODINA

Legendarni V10 motori tako su nakon 17 godina otišli u povijest, nakon što su od 1989. stalno u uporabi. Turbo motori su zabranjeni nakon 1988. te su Honda i Renault prvi uveli V10 motore koji su pružali kompromis između potrošnje goriva, kompaktnosti i težine s jedne (V8) i snage (V12) s druge strane.

Hondin RA109E V10 u McLarenu MP4-5 s kutem među redovima cilindara od 72 stupnja razvijao oko 675 KS na 13 000 o/min, a Renault RS01 V10 (65 stupnjeva) u Williamsu FW12C oko 650 KS na 14 300 o/min

McLaren je s Hondinim V10 motorom dominirao gotovo kao i 1988. kada su imali Hondine 1.5-litrene V6 turbo motore te se borba za naslov prvaka vodila između njihovih vozača Alaina Prosta i Ayrtona Senne. Senna se s Hondinim V10 motorom na svim utrkama kvalificirao u prvi startni red čime je postao prvi vozač u povijesti kojem je to uspjelo (kasnije su još Prost 1993. i Hill 1996. ponovili taj uspjeh).

Ferrari se 1996. također okrenuo V10 motorima koji su bili kompaktniji, lakši i manje potrošnje od V12 motora koje su koristili proteklih sezona, a od 1998. u Formuli 1 se koriste isključivo V10 motori

Tada posljednja pobjeda za V8 motore bila je 1994. kada je Schumacher slavio na VN Europe na Jerezu u Benettonu B195 s Ford Zetec-R 3.5 V8 motorom. Posljednja pobjeda za V12 motor bila je u Kanadi 1995. kada je slavio Jean Alesi u Ferrariju 412T2 s 3,0-litrenim V12 motorom.

POSLJEDNJI POLE POSITION V10 ERE – FERNANDO ALONSO, RENAULT R25