Mercedes

merc_logo_750

Puno ime momčadiMercedes AMG Petronas F1 Team
Službena web stranicawww.mercedes-gp.com
SjedišteBrackley, UK
Neizvršni predsjednikNiki Lauda
Šef momčadiToto Wolff
Tehnički direktorPaddy Lowe
VozačiLewis Hamilton (trkaći inženjer Pete Bonnington)
Valtteri Bottas (trkaći inženjer Tony Ross)
ŠasijaF1 W08 EQ Power +
Pogonska jedinicaMercedes M08 EQ Power +
GumePirelli
NaplaciAdvanti
Gorivo i mazivaPetronas

 

STATISTIKA (nakon 2016.)

Prva sezona1954.
Broj utrka127
Vozački naslovi5 (1954. 1955. 2014. 2015. 2016.)
Konstruktorski naslovi3 (2014. 2015. 2016.)
Pobjede64
Najbolje startne pozicije73
Najbrži krugovi47
Mjesta na pobjedničkom postolju128
Mjesta u prvom startnom redu138
Krugova u vodstvu 3812
Bodovi (svih vozača)3189.14
Rezultati2014.  2015. 2016.

Biografija momčadi

Do kraja 1930. ekonomska pozicija Njemačke bila je takva da je Mercedes morao gotovo do kraja srezati svoj natjecateljski program. Kad je Hitler došao na vlast, shvatio je da utrkivanje može biti jako oružje propagande te je njegova vlada ponudila oblik financiranja. Dvije su tvrtke, Mercedes-Benz i Auto Union, bile izuzetno uspješne. Izravna potpora vlade nije iznosila više od 10% budžete ijedne momčadi, ali se ostatak i više nego kompenzirao izdašnim vojnim ugovorima.

Gottlieb Daimler (1834. – 1900.) i Karl Benz (1844. – 1929.) bili su prvi proizvođači automobila s motorima s unutarnjim izgaranjem. Nacistička propaganda svijetu ih je predstavljala kao prve proizvođače automobila, ali to nije bio slučaj. Preduhitrili su ih razni proizvođači automobila s parnim strojevima jer automobil nije definiran motorom s unutarnjim izgaranjem.

Od 1900. godine Mercedes je bilo ime pod kojim je Daimler prodavao automobile. Tek su se 1926. neovisne tvrtke Daimler i Benz spojile u jednu i nastala je marka Mercedes-Benz. Prije toga svaka od tih marki ima svoju povijest u motorsportu, veoma poznatu ako govorimo o Mercedesu.

Nova je tvrtka imala velike uspjehe u utrkivanju zahvaljujući seriji sjajnih sportskih automobila (S, SS, SSK, SSKL) koje je dizajnirao Dr. Ferdinand Porsche, a u inačicama bez blatobrana i svjetala bili su uspješni, kako u brdskim utrkama. tako i utrkama Velikih Nagrada.

Mercedes-Benz bio je uspješniji iako su 1936. krivo dizajnirali svoj automobil i povukli se prije kraja sezone. Zato su obje njemačke momčadi bile zaslužne za zlatno (ili bolje rečeno srebrno) doba tehničkog razvoja.

Mercedesovi i Auto Unionovi trkaći automobili bili su izuzetno uspješni između 1934. i 1939., a tada su ih mediji prozvali Srebrnim strijelama (njem. Silberpfeil, eng. Silver Arrows). Kasnije se isto ime koristilo i za Mercedesove F1 i sportske automobile iz 1954. i 1955.

U to vrijeme, dok još nije bilo sponzorskih ugovora, svaka je zemlja imala svoje tradicionalne boje. Talijanski automobili i danas su poznati po svojoj Rosso Corsa crvenoj, britanski po British racing green zelenoj, a francuski po Bleu de France plavoj boji.

Mercedes-Benz W25 Silver Arrow (Foto: autoevolution.com)
Mercedes-Benz W25 Silver Arrow (Foto: autoevolution.com)

Njemački automobili poput Blitzen Benza bili su bijeli, kao i tri Mercedesa koja su 1914. osvojila prva tri mjesta na VN Francuske. S druge strane, Mercedes je osvojio Targa Florio s crvenim automobilima 1922. (Giulio Masetti) i 1924. (Christian Werner) čime su se uklopili među domaćim natjecateljima. Mercedes SSK (njem. Super Sport Kurz) s kojim je Rudolf Caracciola osvojio Mille Migliju 1931. zvali su Bijeli Slon.

Ime Srebne strijele potiče iz slijedeće priče. Međunarodna motorsport organizacija je 1934. propisala najveću težinu bez guma i goriva od 750 kg, a Mercedes-Benz W25 je uoči utrke Eifelrennen na Nurburgringu težio 751 kg. Trkaći menadžer Alfred Neubauer i njegov vozač Manfred von Brauchitsch sjetili su se ostrugati svu boju pa su dan kasnije automobili osvanuli u srebrnoj boji aluminija. Nakon što je Von Brauchitschov automobil s 350 KS slavio na utrci, rodio se nadimak Srebrne strijele.

Mercedes-Benz W125 Rekordwagen u Mercedesovom muzeju (Foto: wiki)
Mercedes-Benz W125 Rekordwagen u Mercedesovom muzeju (Foto: wiki)

Mercedes-Benz W125 imao je redni motor s osam cilindara obujma 5662.85 ccm i kompresorom koji je tijekom utrke imao oko 595 KS, a najviše mu je izmjereno 646 KS na 5800 o/min. Na 2000 o/min imao je 248 KS. Bio je to najjači automobil koji je dotad nastupao na Velikim Nagradama, a nadmašili su ga tek bolidi Formule 1 u ranim osamdesetim kada je počelo korištenje turbo motora.

Srebrne strijele Mercedesa i Auto Uniona 1937. su s lakoćom su postizale brzine znatno veće od 300 km/h, a tijekom rušenja brzinskog rekorda i preko 400 km/h.

Nakon što su za sezonu 1938. ograničili obujam na 3000 ccm, W125 zamijenio je W154 koji je imao V12 motor s kompresorom i 425-480 KS. Novi Mercedes-Benz W154 potpuno je novoga dizajna, a ne na temelju prethodnika W125 jer su procijenili da je zbog novih pravila to bolje rješenje nego modificiranje starog automobila.

Mercedes-Benz_W154 Record Wagen iz 1939. (Foto: taringa)
Mercedes-Benz_W154 Record Wagen iz 1939.

Iako je dizajn šasije ostao isti i za 1939., karoserija je drukčija, kao i novi M163 motor koji je zamijenio stari M154 iz 1938.

Nakon drugog svjetskog rata Njemačka je isključena iz međunarodnog motorsporta do 1950. Osim toga, Daimler-Benz i Auto Union imali su i drugih problema poput podijeljene Njemačke i ponovne izgradnje uništenih tvornica. Ipak, uprava Daimler-Benza smatrala je da je vrijednost utrkivanja kao razvojne vježbe bila ključna u strategiji oporavka. Nije bilo pitanje hoće li se vratiti utrkivanju, nego kad će se vratiti, što je ovisilo o stanju tvrtke i međunarodnoj politici.

Nije bilo pitanje hoće li se Mercedes nakon Drugoga svjetskog rata vratiti utrkivanju, nego kad će se to dogoditi

Početkom 1951. Mercedes-Benz je diskretno ispitivao teren tako da su poslali dva W163 iz 1939. s 3-litrenim V12 motorom u Argentinu kako bi se natjecali na dvije utrke Formule Libre. Karl Kling i Hermann Lang završili su drugi i treći na obje utrke, iza Gonzalesova 2-litrenog Ferrarija. To je Mercedes-Benzu dalo naslutiti gdje su u odnosu na konkurenciju, ali još važnije, nije bilo negativnih reakcija na njihovo sudjelovanje.

Ubrzo je uprava Daimler-Benza odlučila da će se iduće godine vratiti utrkivanju sa sportskim automobilom temeljenom na serijskim komponentama. Pod vodstvom sjajnog inženjera Rudolfa Uhlenhauta 1952. su načinjena dva Mercedes-Benza 300 SL kupea koja su završila na prva dva mjesta na Le Mansu i Carrera Panamericani. Nakon toga su odustali od njih, načinili serijsku inačicu i posvetili se novom F1 dizajnu za početak nove 2-litrene formule.

Dizajnerski tim vođen Uhlenhautom i Hans Scherenbergom načinio je automobil koji je više izazivao poštovanje, nego uzbuđenje. Koliko god novca neka momčad imala to ne jamči nužno i uspjeh, stoga treba poštovati sve što je ostvario Daimler-Benz W196. Zanimljivo, nisu ga kopirali. Razlog je što je riječ o cijelom paketu koji može složiti samo veliki proizvođač.

Mercedes-Benz se 4. srpnja 1954. vratio utrkama Velikih Nagrada u Reimsu i to s tri automobila koje su vozili Fangio, Karl Kling i Hans Herrmann. Automobili su izgledali spektakularno jer su bili pokriveni prekrasnom aerodinamičkom karoserijom koja je savršeno odgovarala stazi u Reimsu

Staza je praktički bila trokut na čijim su vrhovima bili zahtjevni spori zavoji, s dva vrlo duga pravca i trećim koji je presječen s dva vrlo brza zavoja.

Mercedes-Benz ostvario je dvostruku pobjedu u svojoj povratničkoj utrci, ali neki su primijetili da su automobili izgledali loše u sporijim zavojima, što je potaknulo rasprave koliko je aerodinamika zapravo doprinijela njihovoj pobjedi.

Juan Manuel Fangio u Mercedesu W196 na VN Francuske u Reimsu. (4. 7. 1954.) Foto: Seriouswheels
Juan Manuel Fangio u Mercedesu W196 na VN Francuske u Reimsu. (4. 7. 1954.) Foto: Seriouswheels

Ako im je aerodinamički oblikovana karoserija bila prednost na Reimsu, na Silverstoneu se pokazala nedostatkom gdje su pokriveni kotači otežavali pozicioniranje automobila u zavojima, a problematično je bilo i upravljanje. Fangio nije mogao bolje od četvrtog mjesta, uz krug zaostatka, a njegova oštećena karoserija govorila je sama za sebe. U srednje brzim zavojima na Silverstoneu, automobil je prelazio iz podupravljanja u preupravljanje.

Fangio je osvojio svjetsko prvenstvo 1954. (prve dvije utrke pobijedio je u Maseratiju 250F), a iduće godine pridružio mu se Stirling Moss. Osim neočekivanih kvarova na VN Monaca, Mercedes-Benz dominirao je sezonom, a osvojili su i Svjetsko prvenstvo sportskih automobila gdje je Moss pobijedio na Mille Migliji, Tourist Trophyju i Targa Floriju.

Moss i Fangio zajedno su se natjecali na Le Mansu i s lakoćom su vodili u utrci u trenutku kada se momčad odlučila povući. Jedan od njihovih vozača, Pierre Bouillon, koji se utrkivao pod pseudonimom ‘Pierre Levegh’, sudjelovao je u incidentu kojeg nije uzrokovao. Zajedno s automobilom lansiran je u publiku, što je ubilo njega i više od 80 gledatelja.

juan-manuel-fangio-stirling-moss-mercedes-w196-monza-1955
Juan Manuel Fangio vodi ispred momčadskog kolege Stirlinga Mossa u Mercedesu W196, Monza 1955. (Foto: itsawheelthing.tumblr.com)

Nesreću je pogrešnom procjenom uzrokovao Mike Hawthorn, a posljedice nesreće bile su velike prije svega zbog konfiguracije staze. Ni Mercedes-Benz ni ‘Levegh’ nisu bili krivi za nesreću, ali se Mercedes-Benz odlučio povući dijelom zbog užasavajućeg prizora nesreće, a dijelom i zbog toga jer nisu željeli pobijediti u takvim okolnostima.

Mercedes se povukao s vodeće pozicije na Le Mansu 1955. nakon što je njihov vozač Pierre Bouillon poginuo u jednoj od najvećih nesreća u povijesti motorsporta

Momčad je nastavila raditi na bolidima za 1956., ali su 22. listopada objavili da se povlače iz utrkivanja. Među poboljšanjima koje su spremali bio je i pogon na sva četiri kotača.

Glasine o Mercedesovom povratku nakon tragedije u Le Mansu 1955. pojavljivale su se svakih nekoliko godina, a u kasnim 80-ima vratili su se utrkama sportskih automobila financijskom i tehnološkom potporom Sauberu.

Sauber je 1983. u Grupi C vozio s BMW-ovim motorom koji se pokazao mnogo boljim, a zatim su se okrenuli automobilima s Mercedesovim turbo motorom. To je privuklo pažnju Mercedesa koji im je počeo nuditi svoju potporu.

Potpora je došla do te mjere da je Sauber 1988. postao tvornička Mercedesova momčad, a Sauber Mercedes C9 bio je drugi u Svjetskom prvenstvu Prototipa, iza Jaguara XJR-9.

Team Sauber Mercedes je 1989. sa Sauberom C9 osvojio 24 sata Le Mansa i Svjetsko prvenstvo prototipa, a 1990. su sa Mercedes-Benzom C11 osvojili Svjetsko prvenstvo prototipa.

Prekrasni Mercedes-Benz C11 s kojim je Team Sauber Mercedes osvojio Svjetsko prvenstvo prototipa 1990. sa sedam pobjeda u dvanaest utrka. C11 je imao Mercedesov V8 motor s dva turba i 730 KS, težio je 905 kg i jurio 400 km/h. Foto: auto.samondeo
Prekrasni Mercedes-Benz C11 s kojim je Team Sauber Mercedes osvojio Svjetsko prvenstvo prototipa 1990. sa sedam pobjeda u dvanaest utrka. C11 je imao Mercedesov V8 motor s dva turba i 730 KS, težio je 905 kg i jurio 400 km/h. Foto: auto.samondeo

Za njih su tih godina, među ostalim, vozili i Heinz-Harald Frentzen, Michael Schumacher, Karl Wendlinger, Jochen Mass, Jean-Louis Schlesser i Mauro Baldi.

U Mercedesu su već 1990. shvatili da bi se mogli prestati skrivati i početi nastupati s automobilima pod svojim imenom (Mercedes-Benz C11), iako je Sauber i dalje bio bitan čimbenik u momčadi.

Mercedes je također počeo razmišljati o ulasku u Formulu 1, a kada su ipak odlučili da neće, Sauber je odlučio ući sam. Imao je ljude, opremljenu tvornicu i ako je htio ostati u utrkivanju na visokoj razini nije bilo druge nego se okušati u Formuli 1. Kako Mercedes nije tvrtka koja će iznevjeriti svoje vjerne partnere, Sauberu su u prve dvije godine u Formuli 1 pružali značajnu financijsku i tehničku pomoć.

Sauber se prvi puta natjecao u Formuli 1 1993. s bolidom C12 koji je imao Ilmorove V10 motore, a vozili su ih JJ Lehto i Karl Wendlinger. Već na prvoj utrci u Južnoj Africi Finac JJ Lehto osvaja peto mjesto i dva boda. Do kraja sezone bodove su osvajali još pet puta i završili sedmi s 12 bodova. Boljeg plasmana koštala sui h brojna odustajanja zbog kvarova i incidenata.

Sauberov prvi F1 bolid zvao se C11, a imao je uspješan prvi nastup na VN Južne Afrike 1993. gdje je JJ Lehto završio sjajan peti. Foto: reddit
Sauberov prvi F1 bolid zvao se C11, a imao je uspješan prvi nastup na VN Južne Afrike 1993. gdje je JJ Lehto završio sjajan peti. Foto: reddit

Momčad se 1994. zvala Sauber Mercedes i bila je i službeno Mercedesova tvornička momčad. Bolid se zvao Sauber C13 koji je koristio 3,5-litrene Ilmorove V10 motore koji su preimenovani u Mercedesove. Nova momčad Pacific Grand Prix Ltd. kupovala je starije Ilmorove motore.

Forma s početka sezone bila je razočaravajuća jer rezultati nisu bili puno bolji nego 1993. Samo dva tjedna nakon što je osvojio četvrto mjesto na VN San Marina 1994. (na kojoj su poginuli Ratzenberger i Senna), Karl Wendlinger razbio se na treningu za VN Monaka. Nijemac je izgubio kontrolu nad bolidom na kočenju iza tunela i zadobio teške ozljede glave koje su ga tjednima držale u komi.

Mercedes nije bio zadovoljan napretkom u Formuli 1 te su napustili momčad na kraju 1994.

Nijemci su zato odlučili prihvatiti McLarenovu ponudu koji su tražili novu tvorničku momčad nakon što se Honda povukla krajem 1992. i tako je nastao Team McLaren Mercedes. Sauber je 1995. morao prijeći na Fordove motore.

U prve dvije godine (1995. i 1996.) McLaren Mercedes je završio četvrti u poretku konstruktora, a prvu pobjedu ostvarili su 1997. (Coulthard u Monzi). Te su godine ostvarili još i pobjedu na posljednjoj utrci sezone u Jerezu (Hakkinen ispred Coultharda), čime su nagovijestili pobjedničke dane.

Mercedes je 1995. htio uspostaviti odnos s nekom od dokazanih momčadi te je započela njihova duga i plodonosna suradnja s McLarenom

Motore je zapravo izrađivao Ilmor Engineering, britanska tvrtka koju su u Northamptonshireu 1984. osnovali Mario Illien i Paul Morgan, ali je Daimler Chrysler davao tehničku i financijsku podršku.

Hakkinen_suzuka_1998Mika Hakkinen slavi pobjedu na VN Japana i svoj prvi naslov svjetskog prvaka koji je osvojio s okruglih 100 bodova. (1. 11. 1998.) Foto: McLaren
Mika Hakkinen slavi pobjedu na VN Japana i svoj prvi naslov svjetskog prvaka koji je osvojio s okruglih 100 bodova. (1. 11. 1998.) Foto: McLaren

Već su 1997. pobijedili na utrci, a 1998. su osvojili vozački i konstruktorski naslov. Godinu dana kasnije Mika Hakkinen osvojio je još jedan vozački naslov, ali konstruktorski je uzeo Ferrari.

McLaren je 1998. od samog početka pokazao da ima najbrži bolid, ali pouzdanost nije uvijek bila sjajna. Sezonu su započeli pomalo kontroverznom dvostrukom pobjedom u Australiji (Coulthard je propustio Hakkinena zbog dogovora da vozač koji prvi prođe prvi zavoj ima prednost u toj utrci), a Hakkinen je nastavio juriti prema naslovu prvaka.

Finac je 1998. nakon velike borbe sa Schumacherom s okruglih 100 bodova došao do svog prvog naslova prvaka, a McLaren je osvojio osmi konstruktorski naslov u svojoj povijesti, prvi nakon 1991.

I godinu kasnije McLaren je ponovno imao vrlo brz bolid, ali je bio pomalo nepredvidiv i težak za podešavanje. Hakkinenu je posao olakšan nakon VN Velike Britanije gdje je Schumacher slomio nogu i propustio skoro cijelu sezonu, ali je nekarakterističnim greškama u uvjerljivom vodstvu u Imoli i Monzi ispustio sigurne pobjede i dao šansu Irvineu.

Na kraju je Eddie Irvine, druga Ferrarijeva uzdanica, došao u priliku osvojiti naslov prvaka, ali je u posljednjoj utrci Hakkinen s drugog startnog mjesta prešao Schumachera prije prvoga zavoja i uvjerljivo slavio, čime je došao do drugog uzastopnog naslova prvaka. Ferrari je osvojio naslov pobjednika konstruktora s četiri boda ispred McLarena što im je prvi naslov nakon 1983. kada su za njih vozili Patrick Tambay i Rene Arnoux.

Mercedes-Benz FO110G-V10 u McLarenu MP4-13 bio je najsnažniji motor u F1 1998. i pomogao je Hakkinenu da dođe do naslova prvaka
Mercedes-Benz FO110G-V10 u McLarenu MP4-13 bio je najsnažniji motor u F1 1998. i pomogao je Hakkinenu da dođe do naslova prvaka

Uslijedila je dominacija Ferrarija, posebno 2002. i 2004., a McLaren Mercedes zaprijetio je 2003. s Kimijem Raikkonenom koji je naslov izgubio za samo dva boda u odnosu na Michaela Schumachera.

Nakon što je 2001. u avionskoj nesreći poginuo suosnivač Ilmora Paul Morgan, DaimlerChrysler je 2002. povećao udio u tvrtki na 55% i preimenovao ju u Mercedes-Ilmor. Tri godine kasnije DaimlerChrysler postao je jedini vlasnik i preimenovao tvrtku u Mercedes-Benz HighPerfomanceEngines.

Osim kupnje Ilmora, Daimler je kupio i 40% udjela u McLarenu, a nakon što se činilo da u njihovom odnosu cvjetaju ruže, 2008. počele su kružiti glasine o ne tako dobrim odnosima između dvije strane.

Lewis Hamilton je u Mađarskoj 2009. ostvario prvu pobjedu u sezoni i prvu pobjedu za bolid s hibridnim pogonom u povijesti Formule 1 (26.7.2009.) Foto: Mercedes
Lewis Hamilton je u Mađarskoj 2009. ostvario prvu pobjedu u sezoni i prvu pobjedu za bolid s hibridnim pogonom u povijesti Formule 1 (26.7.2009.) Foto: Mercedes

Lewis Hamilton je u svojoj drugoj sezoni 2008. uspio osvojiti naslov prvaka, treći za McLaren Mercedes i prvi nakon Hakkinena 1999. Konstruktorski je ponovno uzeo Ferrari.

Prvi puta od 1995. Mercedes je 2009. isporučivao motore i drugim momčadima, ovoga puta Force Indiji i Brawn GP-u koji su bili itekako zainteresirani za najbolji motor u Formuli 1. Na njihovu frustraciju, Brawn je osvojio i vozački i konstruktorski naslov, dok je je McLaren Mercedes završio treći, iza Brawna i Red Bulla.

Dva tjedna nakon završetka sezone i tri mjeseca nakon što su McLaren i Mercedes proslavili 250. zajedničku utrku, Daimler i McLaren su 16. studenog 2009. objavili da je njihovoj suradnji došao kraj te je McLaren grupa otkupila je Daimlerov 40 postotni udio.

Istovremeno je Daimler AG objavio da će u suradnji s Aabar Investments PJSC grupom preuzeti 75.1 postotni udio u momčadi Brawn GP. Preostalih 24.9% Brawn GP-a drže izvorni vlasnici Ross Brawn i Nick Fry.

U Mercedesu su odluku objasnili novim uvjetima natjecanja u Formuli 1 i ograničenju troškova koje su donijeli FOTA i FIA, kao i značajno višim dohotkom koje momčad može ostvariti od komercijalnih prava zahvaljujući potpisivanju novog konkordskog ugovora (eng. Concorde Agreement).

Ubrzo nakon kupnje Brawn GP-a, Mercedes je objavio da će njihov vozač u 2010. biti Nijemac Nico Rosberg, što je momčadi dalo još više njemačkog duha. Ipak, najbolje je tek slijedilo.

Momčad je 23. prosinca 2010. objavila da će Rosbergov momčadski kolega biti legendarni Michael Schumacher koji će se tako vratiti iz mirovine i ponovno ujediniti s tvrtkom koja ga je dovela u Formulu 1

Mercedes je platio Jordanu za njegov premijerni nastup, dok je ostalo povijest), kao i s Rossom Brawnom, čovjekom s kojim je osvojio svih sedam naslova svjetskog prvaka.

Tako smo uoči sezone 2010. imali izuzetno uzbudljiv projekt koji je uključivao Mercedes, Rossa Brawna, Michaela Schumachera i Nicu Rosberga, pogotovo nakon čarobne sezone za Brawn GP u kojoj su osvojili oba naslova prvaka. Ipak, stvari se nisu odvijale kako su mnogi priželjkivali.

Iako je Brawn 2009. osvojio oba naslova, u drugom dijelu sezone bolid je bio značajno manje kompetitivan. Kako je nestalo novca, i tempo razvoja bolida značajno je pao, da ne spominjemo činjenicu da je momčad morala ‘izgubiti’ oko 40% zaposlenih zbog smanjenja troškova. Brawn je početkom 2009. bio vodeća momčad (pobijedili na 6 od prvih 7 utrka), ali je pad u drugom dijelu sezone Mercedes 2010. doveo u poziciju da lovi zaostatak za konkurencijom.

Bolid je isprve bio brz, iako ne poput Red Bulla i McLarena, a sredinom sezone prestigao ih je i Ferrari te su se našli pod sve većim pritiskom Renaulta. Mercedes W01 bio je brz u sporim i srednje brzim zavojima, ali se mučio na brzim zavojima zbog nedostatka downforcea

Rosberg je, pomalo neočekivano, u potpunosti zasjenio povratnika Schumachera koji nas je navikao da gazi svoje momčadske kolege. Rosberg je Schumachera 14 puta nadmašio u kvalifikacijama, a u ukupnom poretku završio je 7. sa 142 boda, dok je Michael bio deveti sa 72 boda. Mercedes je završio četvrti u poretku konstruktora s 214 bodova, iza Red Bulla, McLarena i Ferrarija.

Michael Schumacher u Mercedesu W03 na stazi Sepang International Circuit. (10. 4. 2011.) Foto: f1-site.com
Michael Schumacher u Mercedesu W03 na stazi Sepang International Circuit. (10. 4. 2011.) Foto: f1-site.com

Ni 2011. Mercedes nije učinio očekivani korak prema vrhu, ali nisu ni skliznuli prema sredini poretka. Ponovno su završili četvrti, ovoga puta sa 165 bodova, ali bez ijednog pobjedničkog postolja (2010. je Rosberg tri puta bio među najboljom trojicom).

Ross Brawn se 2011. odlučio za kratki međuosovinski razmak, što je prema njegovom kasnijem priznanju bio pogrešan potez. Bolid nije koristio ispušne plinove u aerodinamičke svrhe poput svojih najvećih konkurenata te je previše trošio gume.

Iako je Rosberg i 2011. bio uspješniji u kvalifikacijama, Schumacher je u trkama ostavio mnogo bolji dojam nego 2010. U Belgiji je Schumacher proslavio 20. godišnjicu od prvoga nastupa u Formuli 1, ali je zbog incidenta u kvalifikacijama morao startati posljednji. Zato je utrci fantastičnom vožnjom na svojoj omiljenoj stazi došao do sjajnoj petog mjesta.

Pouzdanost je bila odlična te su Mercedesovi bolidi imali samo dva odustajanja u sezoni zbog kvara (oba na Schumacherovom bolidu). Najveće brzine koje su postizali bile su među najvećima, a ekipa u boksu među najbržima. Tijekom sezone su oba vozača osvajala bodove na osam utrka, a iako su bili daleko bolji od svih iza sebe, nisu bili prijetnja vodećem trojcu – Red Bullu, McLarenu i Ferrariju.

Dovođenjem Boba Bella, Alde Coste i Geoffa Willisa Mercedes je pokazao da uoči 2012. misli ozbiljno

Nico Rosberg na putu prema prvoj pobjedi u karijeri i prvoj pobjedi za Mercedes od 11.9.1955. kada je Juan Manuel Fangio slavio u Monzi (15.4.2012.) Foto: hoch-zwei.net
Nico Rosberg na putu prema prvoj pobjedi u karijeri i prvoj pobjedi za Mercedes od 11.9.1955. kada je Juan Manuel Fangio slavio u Monzi (15.4.2012.) Foto: hoch-zwei.net

Bivši Ferrarijev inženjer Aldo Costa postao je šef aerodinamičkog odjela dok je bivši član Red Bulla i Hispanije Geoff Willis bio zadužen za mehanički dio bolida. Oboje su odgovarali novom tehničkom direktoru, bivšem Renaultovom inženjeru Bobu Bellu.

Sezona 2012. može se gledati i kao uspješna i kao neuspješna za Mercedes. S jedne strane, Nico Rosberg im je u Kini donio prvu pobjedu nakon Monze 1955., ali s druge strane momčad je znatno pala u formi u drugom dijelu sezone (nisu osvojili ni boda u pet uzastopnih utrka).

Vrijedi istaknuti i prvo pobjedničko postolje Michaela Schumachera u njegovom povratku u Formulu 1 koje je ostvario u Valenciji gdje je sjajnom vožnjom s 12. mjesta došao do trećeg. Michael je poboljšao i svoje kvalifikacijske nastupe te je nadmašio Rosberga 10 puta, uključujući i fantastični pole position u Monacu.

Michael Schumacher ostvario je svoj posljednji pole position u Monacu 2012., ali ga je izgubio zbog kazne iz prethodne utrke te je startao šesti

U svojoj posljednjoj F1 sezoni Michael je oduševio najbržim kvalifikacijskim krugom na VN Monaka (27.5.2012.) Foto: Pirelli
U svojoj posljednjoj F1 sezoni Michael je oduševio najbržim kvalifikacijskim krugom na VN Monaka (27.5.2012.) Foto: Pirelli

Krajem rujna, nakon mnogo glasina i nagađanja, Mercedes je potvrdio da će 2013. za njih voziti svjetski prvak iz 2008. Lewis Hamilton, umjesto Michaela Schumachera koji je tako drugi put otišao u mirovinu. Također, momčadi se pridružio i Toto Wolff kao suvlasnik i izvršni direktor, dok je Niki Lauda postao šef Mercedes-Benz Grand-Prix Ltd. Kako je Wolff zadržao svoj financijski udio u Williamsu, dio Formule 1 ostao je zbunjen takvim razvojem događaja.

Otpočetka je bilo jasno da je bolid brz, ali se mučio s potrošnjom guma. Osvojili su osam pole positiona između Kine i Belgije, ali su samo tri pretvorili u pobjede. Nije prvi puta da im je potrošnja guma bila najveća slabost.

Kako su se mučili s potrošnjom guma i njihovim pregrijavanjem, momčad se našla u središtu skandala koji gotovo redovito potresaju Formulu 1. Tijekom VN Monaca procurila je vijest da je Mercedes tajno testirao gume s Pirellijem u Barceloni, skandal koji će postati poznat kao ‘Testgate’.

Unatoč velikoj pozornosti koju je izazvao ‘Testgate’ skandal, Mercedes je prošao gotovo nekažnjeno jer im je samo zabranjen nastup na testiranju mladih vozača sredinom ljeta

Osim na stazi, momčad je nastavila privlačiti pozornost i izvan nje nakon što su doveli Paddyja Lowea iz McLarena, što je odmah dovelo u pitanje budućnost Rossa Brawna.

Lewis Hamilton ostvario je jedinu pobjedu u 2013. na VN Mađarske. Bila je to prva od mnogih pobjeda koje će ostvariti za momčad Mercedesa. (28. 7. 2013.) Foto: metrouk
Lewis Hamilton ostvario je jedinu pobjedu u 2013. na VN Mađarske. Bila je to prva od mnogih pobjeda koje će ostvariti za momčad Mercedesa. (28. 7. 2013.) Foto: metrouk

Vozački par bio je prilično izjednačen – Hamilton je završio četvrti sa 189 bodova (treći puta u karijeri), a Rosberg šesti sa 171 bodom. Zato je Rosberg osvojio dvije pobjede (Monaco i Velika Britanija), a Hamilton jednu (Mađarska).

Kao što se i očekivalo, krajem godine Brawn napušta momčad, a njegovu ulogu podijelili su Wolff (izvršni poslovni direktor) i Lowe (izvršni tehnički direktor). I dok je Hamilton govorio da Brawnov odlazak neće naštetiti momčadi, Lauda je vjerovao da će ostaviti veliku prazninu.

Nekoliko tjedana kasnije momčad je potpisala još dva tehnička pojačanja – Mark Ellis je u lipnju 2014. došao na mjesto šefa performansi, a Gilles Wood na mjesto glavnog inženjera, simulacije i razvoja. Oba su stručnjaka stigla iz Red Bullove momčadi.

Od samoga početka 2014. bilo je jasno da je Mercedes odradio najbolji posao, pogotovo po pitanju kompleksne pogonske jedinice. Promjena pravila bila je najveća u povijesti Formule 1 te je Mercedes vodio ne samo po pitanju brzine, nego i pouzdanosti

Osvojili su 16 pobjeda u 19 utrka, a prvi su startali na svim utrkama osim na VN Austrije, iako je i tamo najbrži bio Williams s Mercedesovom pogonskom jedinicom.

nico_win_aus_2014
Več je u Australiji bilo jasno da će Mercedes dominirati novom sezonom (16.3.2014.) Foto: Mercedes

Iako je već u Australiji postalo jasno da Mercedesov W05 nije savršen (Hamilton odustao već nakon tri kruga), po pitanju brzine bili su nedodirljivi. Jedina nepoznanica bila je pouzdanost i borba između Hamiltona i Rosberga.

Hamilton je nakon Rosbergove pobjede u Australiji uzvratio s četiri uzastopne pobjede u Maleziji, Bahrainu, Kini i Španjolskoj, čime je preuzeo vodstvo u ukupnome poretku. Rosberg je uzvratio kontroverznim pole positionom u Monacu kojeg je pretvorio u pobjedu, a u Kanadi su oba vozača imala probleme s pogonskim jedinicama.

>> Analiza: Kako je Mercedes osvojio konstruktorski naslov

Kulminacija napetosti između Mercedesova dvojca dogodila se na VN Belgije kada je u drugom krugu došlo do kontakta desnog kraja Rosbergova prednjeg krila i stražnje lijeve Hamiltonove gume. Hamilton je kasnije odustao, a Rosberg osvojio drugo mjesto, iza Ricciarda.

Hamilton je uzvratio pobjedom na šest od idućih sedam utrka te osvojio svoj drugi naslov svjetskog prvaka. Mercedes je uvjerljivo osvojio naslov konstruktorskog pobjednika pritom postavivši brojne rekorde – najviše pole positiona, najviše pobjeda, najviše prvih startnih redova u jednoj sezoni, što W05 stavlja u društvo najboljih bolida u povijesti Formule 1.

Mercedes je sezonu 2016. započeo jednako dominantno kako je završio i prethodnu, a Hamilton je bio na pole positionu prvih pet utrka. Hamilton je bio uvjerljiv prvak tri utrke prije kraja, a Rosberg se probudio u posljednjem dijelu sezone kada je na posljednjih šest utrka bio na pole positionu, a slavio na posljednje tri.

Ferrari je bio glavna prijetnja s tri pobjede Sebastiana Vettela, a baš kao i 2014. izgubili su samo jedan pole position, ovoga puta od Vettela u Singapuru gdje su bili tek peti i šesti na startu. S obzirom na dominantnu formu svjetskih prvaka i relativno malo promjena u tehničkom pravilniku, Mercedes je i dalje favorit za obranu naslova.

Aktualni svjetski prvaci apsolutno su opravdali status favorita 2016. i uvjerljivo osvojili oba naslova svjetskog prvaka uz rekordnih 19 pobjeda i 20 pole positiona u najdužoj sezoni u F1 povijesti. Rosberg je sezonu započeo s četiri pobjede na prve četiri utrke nakon čega je uslijedio sudar dvaju Mercedesa u Španjolskoj i prva Hamiltonova pobjeda u Monaku.

Hamilton je uoči ljetne pauze vodio s 19 bodova prednosti ispred Rosberga koji je nakon toga slavio na četiri od idućih pet utrka i uoči posljednje četiri utrke sezone trebao tri druga i jedno treće mjesto za naslov prvaka. Nijemac je svoj zadatak odradio bez greške i postao svjetski prvak, a samo pet dana nakon toga šokirao je svijet Formule 1 prekidom karijere i Mercedes doveo u situaciju da u prosincu traži njegova nasljednika.