Renault

renaultsport-logof1-team-2016-maxf1-net

Puno ime momčadiRenault Sport F1 Team
Službena web stranicawww.renaultsport.com
SjedišteEnstone, UK
Upravljački direktorCyril Abiteboul
Tehnički direktoriBob Bell (glavni), Nick Chester (šasija), Remi Taffin (motor)
VozačiNico Hulkenberg (trkaći inženjer Mark Slade)
Jolyon Palmer (trkaći inženjer Chris Richards)
ŠasijaR.S. 17
Pogonska jedinicaR.E. 17
GumePirelli
NaplaciOZ Racing
Gorivo i mazivaBP/Castrol
Puno ime momčadiRenault Sport F1 Team

STATISTIKA (nakon 2016.)

Prva sezona1977.
Broj utrka321
Vozački naslovi2 (2005. 2006.)
Konstruktorski naslovi2 (2005. 2006.)
Pobjede35
Najbolje startne pozicije51
Najbrži krugovi31
Mjesta na pobjedničkom postolju100
Mjesta u prvom startnom redu91
Krugova u vodstvu 2515
Bodovi (svih vozača)1326
RezultatiRezultati 2016.

Biografija

Renault je svoju F1 avanturu započeo 1977. kao konstruktor i proizvođač motora, a u svom prvom F1 bolidu RS01 iz 1977. prvi su koristili turbo motor. Riječ je o 1,5-litrenom V6 motoru kojeg su prvi puta testirali 1976., a prva utrka na kojoj su ga koristili bila je VN Velike Britanije 1977. kad je za upravljačem bolida bio Jean-Pierre Jabouille.

Jabouille se kvalificirao na 21. mjesto s 1.62 sekunde zaostatka za najbržim Huntom u McLarenu, a utrci je odustao nakon 16 krugova zbog problema s turbinom. Renault je nastavio s testiranjem turbo motora, a Jabouille je prvi bod za Renault (i turbo motore općenito) osvojio na pretposljednjoj utrci 1978. u SAD-u (Watkins Glen) gdje je završio četvrti, što je Renaultu bilo dovoljno da sezonu završi na 12. mjestu s tri boda, ispred privatnih momčadi Surteesa i Ensigna.

Renault je za VN Monaka 1979. za svoj RS10 pripremio inačicu svoga V6 motora s dva turba čime su napravili velik korak naprijed prema rješavanju problema turbo rupe, a na idućoj utrci na francuskom Dijonu Jabouille je pobijedio s pole positiona i francuskom konstruktoru i proizvođaču motora donio prvu pobjedu u Formuli 1, što je ujedno i prva pobjeda za turbo motor.

Jean Pierre Jabouille Renault RS01 Silverstone F1 1977
Jean Pierre Jabouille u Renaultu RS01 na Silverstoneu1977. ubilježio je prvi nastup za F1 bolid s turbo motorom (Foto: reddit)

Nakon prve pobjede, Rene Arnoux Renaultu je na idućoj utrci na Silverstoneu drugim mjestom donio još jedno pobjedničko postolje, a Francuz je isti uspjeh ponovio i na posljednjoj utrci prvenstva na Watkins Glenu. Zahvaljujući trima pobjedničkim postoljima Renault je sezonu završio na šestom mjestu, dva boda iza petoplasiranog Tyrrella.

Arnoux i Jabouille Renaultu su 1980. donijeli još tri pobjede i jedno drugo mjesto pa su završili četvrti u poretku konstruktora, ali na 8 od 14 utrka nisu osvojili ni boda. Trend rasta nastavio se i 1981. kada je Alain Prost zamijenio Jabouillea i zajedno s Arnouxom pomogao Renaultu osvojiti treće mjesto u poretku konstruktora iza nedodirljivog Williamsa i drugoplasiranog Brabhama. Prost je završio treći na trećoj utrci prvenstva u Argentini, ali na iduće bodove Renault je morao pričekati domaću utrku na francuskom Dijonu gdje je Arnoux osvojio pole position, a Prost pobjedu i najbrži krug.

Prost je do kraja 1981. pobijedio još i u Nizozemskoj i Italiji i završio na petom mjestu u poretku vozača iza Piqueta, Reutemanna, Jonesa i Laffitea.

renault-team-brazil-1982
Renaultova F1 momčad na VN Brazila 1982. (Foto: Renault)

Renault je i 1982. završio treći (62 boda), ali za razliku od 1981. bili su puno bliže vodećim momčadima, u ovom slučaju Ferrariju (74) i McLarenu (69). Sezona je započela sjajno s pobjedom za Prosta i trećim mjestom za Arnouxa na prvoj utrci sezone u Južnoj Africi, a Francuz je pobjednički niz nastavio i na idućoj utrci na brazilskoj Jacarepagui.

Ali u izuzetno čudnoj sezoni obilježenoj ratom između FISA-e (današnja FIA) i FOCA-e (udruženje momčadi predvođenih Bernie Ecclestoneom) vidjeli smo devet pobjednika na devet uzastopnih utrka, ukupno 11 različitih pobjednika na 16 utrka i prvaka s jednom pobjedom u sezoni (Keke Rosberg). Prost je završio četvrti dok je Renault ponovno završio treći.

Zato su Prost i Renault 1983. skoro osvojili naslove prvaka i završili drugi u obje konkurencije – Francuz je završio samo dva boda iza Nelsona Piqueta iako je imao jednu pobjedu više od njega (Prost tri, Piquet dvije) dok je Renault završio deset bodova iza Ferrarija.

Iste godine Renault je prvi puta isporučio svoje motore drugoj momčadi (Lotusu), a isporuku su idućih godina proširili i na momčadi Ligiera i Tyrrella.

Prost je 1984. prešao u McLaren gdje završava drugi, pola boda iza momčadskog kolege Laude, a Renault je završio peti u poretku konstruktora s pet postolja na 16 utrka. Situacija je 1985. za tvorničku momčad Renaulta bila još teža budući da su završili na tek sedmom mjestu u poretku, a na kraju sezone odlučili su zaustaviti konstruktorski program i usredotočiti se na isporuku motora drugim momčadima.

Ayrton Senna je 1992. u svojoj McLaren Hondi MP4-7A uspio zadržati bitno bržeg Nigela Mansella u Williams Renaultu FW14-B. Brazilac je tako došao do svoje pete pobjede u Monaku.

Ayrton Senna prvu pobjedu u karijeri ostvario je 1985. u Portugalu upravo s Renaultovim motorom, a u istoj sezoni ostvario je još jednu pobjedu u Belgiji i čak sedam pole positiona. Senna je u Lotus Renaultu bio najbrži i 1986. osvojivši osam pole positiona, ali samo dvije pobjede i još šest postolja što mu je bilo dovoljno tek za četvrto mjesto u poretku vozača.

Renault se u Formulu 1 vratio kao proizvođač motora 1989. s Williamsom kojima isporučuju svoj 3,5-litreni RS1 V10 motor i završavaju drugi u poretku iza nedodirljive McLaren Honde uz dvije pobjede Thierryja Boutsena, a 1990. Mansell im donosi još dvije pobjede što je bilo dovoljno za četvrto mjesto u poretku konstruktora.

Bio je to početak vrlo uspješnog razdoblja za Renaultove motore jer je Mansell 1991. završio drugi u poretku vozača iza Ayrtona Senne, a Williams Renault završio je drugi, 14 bodova iza McLaren Honde. Ali zato je Williams Renault 1992. bio nedodirljiv, a Mansell je vozački naslov osvojio već u kolovozu.

Williams Renault ponovio je uspjeh i 1993. kada je povratnik na stazu Alain Prost uvjerljivo osvojio četvrti naslov u karijeri, a 1994. su osvojili konstruktorski naslov nakon tragične pogibelji Ayrtona Senne u Imoli dok je Schumacher osvojio vozački naslov nakon kontroverznog sudara s Hillom na posljednjoj utrci sezone u Adelaideu.

Renault je s Williamsom osvojio naslove u obje konkurencije i 1996. (Damon Hill) i 1997. (Jacques Villeneuve), a njhove motore 1995. koristio je i Benetton koji je te godine osvojio oba naslova prvaka.

Jacques-Villeneuve-Heinz-Harald-Frentzen-Williams-Renault-FW19-and-Michael-Schumacher-Ferrari-F310B-San-Marino-GP-Imola-F1-1997-Foto-Williams
Williams i Renault najuspješnija su kombinacija u 90-im godinama prošloga stoljeća – Villeneuve i Frentzen na VN San Marina 1997. u Imoli (Foto: Williams)

Francuski proizvođač službeno se povukao iz Formule 1 na kraju 1997. iako su Williams, Benetton i BAR kasnije koristili njihove stare motore pod imenima Supertec, Mecachrome i Playlife.

Renaultovo odsustvo iz Formule 1 ponovno se pokazalo kratkoga vijeka jer su u prvoj polovici 2001. objavili da kupuju momčad Benettona i da će se 2002. vratiti s vlastitom tvorničkom momčadi. Razvoj šasije odvijao se u Enstoneu, a razvoj motora u Viryju.

Renaultovo prisustvo u Benettonu osjetilo se već krajem sezone kada je Fisichella sjajnim nastupio završio treći iza Schumachera i Coultharda, a 2002. završili su četvrti u poretku iza Ferrarija, Williamsa i McLarena.

Fernando Alonso donio je Renaultu prvi pole position (Malezija) od njihova povratka 2002. i prvu pobjedu (Mađarska) na stazama gdje je do izražaja došla upravljivost njihova bolida i nježnost prema Michelinovim gumama.

Renault je tih godina koristio V10 motor s kutem među cilindrima od 111 stupnjeva što je za posljedicu imalo niže težište i bolju upravljivost, ali snagom je za najjačim BMW-om zaostajao oko 100 KS.

Francuzi su taj koncept odbacili 2004. kada prelaze na klasičnia 72 stupnja među cilindrima, a Alonso je u Francuskoj donio još jedan pole position nakon što je Trulli u Monaku iskoristio specifičnost staze pobijedio s pole positiona, prekinuvši niz od pet pobjeda na startu sezone za Michaela Schumachera.

Fernando_Alonso_2005_Kina
Alonso je nakon osvajanja naslova prvaka u Brazilu Renaultu donio i konstruktorski naslov u Kini (Renault R25, VN Kine)

Nakon pet godina dominacije Schumachera i Ferrarija, FIA je za 2005. promijenila pravila pa su gume morale trajati cijelu utrku, a motori su morali trajati dvije utrke. Renault je sjajno iskoristio blizak odnos s Michelinom i razvio R25 koji je sa svojim konceptom s puno težine na stražnjoj osovini odlično koristio snažnu konstrukciju Michelinovih stražnjih guma.

Renault je značajno nadoknadio deficit snage svoga motora, prednji ovjes koristio je inovativnu ‘V-kobilicu’, u nosu se nalazio tzv. prigušivač mase (eng. mass damper) zabranjen usred 2006., a aerodinamika i hlađenje bili su vrlo učinkoviti. Ako tome dodamo gotovo nepogrešivog i brzog Alonsa kao i savršenu pouzdanost, dobivamo nepobjedivu kombinaciju koja je srušila Schumachera i Ferrari.

Renaul je slavio na prve četiri utrke, a Alonso je izgradio veliku prednost ispred jedinog konkurenta za naslov, Kimija Raikkonena u McLarenu. Iako je McLaren MP4-20 od četvrte utrke sezone bio uglavnom najbrži bolid, zbog brojnih kvarova tu prednost nisu uspjeli iskoristiti pa je Alonso bez većih problema održavao između 20 i 30 bodova prednosti do kraja sezone i osigurao naslov dvije utrke prije kraja prvenstva u Brazilu. Španjolac postao najmlađi svjetski prvak u povijesti F1 uz sedam pobjeda, šest pole positiona i čak 15 pobjedničkih postolja u 19 utrka.

Na posljednjoj utrci sezone u Kini Renault i McLaren obračunali su se za konstruktorski naslov, a Alonso je briljirao s pole positiona i uz treće mjesto Giancarla Fisichelle Renaultu donio naslov prvaka i u konkurenciji momčadi. Bila je to ujedno i posljednja utrka za V10 motore, a sasvim je prikladno da ju je osvojio proizvođač motora koji ih je, uz Hondu, prvi puta i koristio u Formuli 1 1989.

Renault F1 team Brazil F1 2006 foto f1fansite
Alonso i Renault slave drugi uzastopni dvostruki naslov prvaka (VN Brazila 2006.) Foto: F1fansite)

Renault je bio spreman i u novoj eri V8 motora i ponovno osvojio naslove prvaka u obje konkurencije. Fernando Alonso pobijedio je Michaela Schumachera nakon što je u prvom dijelu sezone imao uglavnom brži bolid od Nijemca koji je u sličnoj situaciji bio u drugom dijelu sezone. Odnos snaga između Renaulta i Ferrarija često je varirao ovisno i performansama Michelina i Bridgestonea na pojedinim stazama i u pojedinim uvjetima.

Iako je Renault kao konstruktor značajno pao u idućih nekoliko godina, potpisali su ugovor o isporuci motora Red Bullu koji će sa Sebastianom Vettelom od 2010. do 2013. osvojiti četiri uzastopna naslova prvaka u obje konkurencije.

Osim Red Bullu, Renault je u V8 eri (2006. – 2013.) motore isporučivao i Williamsu, Caterhamu i Lotusu, a u tom periodu osvojili su 40% svih utrka.

Renault se na početku nove hibridne turbo ere 2014. našao na krivoj nozi iako je Red Bull osvojio tri utrke, ali Mercedes je apsolutno dominirao i u tri sezone slavio na 51 od 59 utrka.

vettel-nurburgring-2013
Sebastian Vettel Renaultu je donio četiri uzastopna naslova prvaka kao proizvođaču motora (VN Njemačke 2013. na Nurburgringu)

Francuski proizvođač 2015. nije napravio očekivani korak po pitanju snage i pouzdanosti što je umalo dovelo do raskida ugovora s Red Bullom, ali dogovor o nastavku suradnje ipak je postignut i austrijska momčad Renaultove motore će od 2016. označavati imenom proizvođača luksuznih satova TAG Heuer.

Renault je na samom kraju 2015. kupio momčad Lotusa koja je bila u velikim dugovima i time najavio veliki povratak kao konstruktora, a prva sezona povratka bila je vrlo teška budući da je RS16 izvorno dizajniran za Mercedesovu pogonsku jedinicu.

Vozačku postavu u sezoni povratka činili su Kevin Magnussen i Jolyon Palmer koji su bodove osvajali na samo tri utrke, a u poretku je Renault završio deveti, ispred Saubera i Manora i iza nove američke momčadi Haas F1.

Renault je tijekom 2016. naporno radio na ojačavanju momčadi i proširenju infrastrukture kako bi se u idućih nekoliko godina mogli nositi s najvećim momčadima. Nova pravila za 2017. Renaultu daju priliku da nadoknadi barem dio zaostatka i vrati se u borbu u sredini poretka što im je minimalan cilj u novoj sezoni.

renault-rs16-abu-dhabi-f1-2016-palmer-dusk-foto-renault
Jolyon Palmer, Renault RS16, VN Abu Dhabija 2016. (Foto: Renault)