Adrian Sutil

sutsut

Datum rođenja 11. 01. 1983.
Mjesto rođenja Starnberg, Njemačka
Godina 31
Visina 183 cm
Težina 75 kg
F1 karijera 2006. – danas
Najbolji plasman u sezoni 9. (2011.)
Broj utrka 114
Najbolji plasman u utrci 4. (x1)
Pobjednička postolja 0
Najbolja pozicija na startu 2. (x1)
Mjesta u prvom startnom redu 1
Najbrži krugovi 1
Bodovi 124
Utrka u vodstvu 1
Krugova u vodstvu 11
Službena web stranica www.adrian-sutil.de

 

Za razliku od većine vozača, Sutil svoju prvu ljubav nije našao na trkaćoj stazi, nego u koncertnoj dvorani. Kao sin slavnog glazbenika, mladi je Nijemac krenuo stopama svoga oca i postao koncertni pijanist. Sve dok kao četrnaestogodišnjak nije otkrio karting i krenuo posve drugim životnim putem.

Nakon što je dominirao u raznim regionalnim karting natjecanjima, Sutil se okušao i na nacionalnoj razini i sa 17 godina završio je treći u njemačkom karting prvenstvu. Iako se iznimno kompetitivno europsko prvenstvo iduće godine pokazalo daleko većim zalogajem, Sutil je bio odlučan uspjeti. Napustio je karting i 2002. krenuo u utrke jednosjeda te se odlučio okušati u švicarskoj Formuli Ford.

U ovom slučaju sreća je zaista pratila hrabre – Sutil je dominirao natjecanjem i pobjedio na svih deset utrka, a pobjedio je i na pet utrka na austrijskom Formula Masters turniru. Godine 2003. vratio se u rodnu Njemačku gdje se natjecao u njemačkoj Formuli BMW. Završio je šesti u poretku, bez ijedne pobjede, ali je ostvario tri pobjednička postolja čime je za iduću sezonu osigurao mjesto u prestižnoj F3 Euroseries.

Tamo je vozio za budućeg šefa F1 momčadi Spyker, Colina Kollesa, što je označilo početak duge i uspješne suradnje. Ipak, Sutil je riskirao svoj odnos sa Kollesom i prešao u kompetitivniju momčad ASM gdje u posljednje dvije utrke sezone bio momčadski kolega Lewisu Hamiltonu. Nijemac je zadržao mjesto u ASM-u i iduće sezone, ponovno kao Hamiltonov momčadski kolega.

Iako je britanski vozač dominirao prvenstvom u 2005., Sutil je završio drugi s dvije pobjede, a osigurao je i ugovor s F1 momčadi Midland za koju će testirati 2006. Tijekom godine triput je testirao na treninzima petkom (na VN Europe, Francuske i Japana) gdje samo jednom nije bio brži od Midlandovih trkaćih vozača.

Sutil se nije zadovoljio glamuroznom ulogom testnog vozača za momčad Formule 1 te je 2006. odlučio istovremeno nastaviti s utrkivanjem u japanskom prvenstvu Formule 3. Bila je to mudra odluka koja je rezultirala naslovom prvaka, ali Sutil nije morao dugo čekati novi razlog za slavlje.

Ugovor s momčadi Spyker (bivši Midland) za sezonu 2007. samo je pokazao vjeru koju je momčad imala u mladoga Nijemca. Tek devet godina nakon početka karijere i samo pet godina utrkivanja u jednosjedima, Sutilov san o Formuli 1 postao je stvarnost. Unatoč nekompetitivnom bolidu, Sutil je uspio pokazati svoj talent najboljim vremenom na kišnom treningu u Monacu i osmim mjestom na kišnoj VN Japana gdje je osvojio jedini bod u sezoni. O kompetitivnosti bolida dovoljno govori da je Sutilova najbolja startna pozicija bila 19. mjesto koje je ostvario na pet utrka.

Momčad je na temelju impresivnih vožnji odlučila zadržati Sutila, ali od 2008. imaju novog vlasnika i njihovo novo ime glasi Force India. Momčadski kolega bio mu je iskusni Giancarlo Fisichella. Bolid je bio nekompetitivan te nijedan vozač nije uspio osvojiti ni bod. FIsichella je uspio biti deseti na VN Španjolske, a Sutilov najbolji plasman je 13. mjesto u Belgiji (uz čak 11 odustajanja u 18 utrka). Doduše Sutil je bio vrlo blizu četvrtog mjesta u Monacu, ali se u njega zabio Kimi Raikkonen nakon pogreške na kočenju na izlazu iz tunela.

Sutil je ostao u Force Indiji u nadi da će Mercedesov motor i McLarenov mjenjač omogućiti momčadi da ostvari bolje rezultate. Polako, ali sigurno to se i dogodilo. Sutil se na VN Njemačke kvalificirao na sedmo mjesto, ali u utrci nije osvojio bodove. Fisichella je osvojio pole position na VN Belgije, ali je u utrci završio na drugom mjestu iza Kimija Raikkonena, nakon čega je otišao u Ferrari zamijeniti očajnog Lucu Badoera. Sutil je formu bolida na brzim stazama iskoristio u Monzi gdje se kvalificirao na drugo mjesto iza Hamiltona, a  utrci je završio četvrti i osvojio jedinih pet bodova te sezone. Završio je 17. u poretku vozača.

Treća sezona u Force Indiji Sutilu je donijela kompetitivniji bolid s kojim se uspio kvalificirati na četvrto mjesto u Maleziji, deveto u Kanadi u osmo u Belgiji. Najbolji rezultati su mu peta mjesta u Maleziji i Belgiji i šesto mjesto na VN Europe u Valenciji. Bodove je osvajao na  devet puta, od čega šest puta uzastopno od VN Španjolske do VN Velike Britanije. Te je godine Sutil u potpunosti zasjenio momčadskog kolegu Vitantonija Liuzzija koji se najbolje uspio kvalificirati na peto mjesto u Kanadi, a najbolji rezultat mu je šesto mjesto u Koreji. Bodove je osvajao šest puta. Sutil je 2010. završio na 11. mjestu u poretku vozača s 47 osvojenih bodova, a Liuzzi je bio 15. s 21 bodom.

Sutil je i 2011. ostao u Force Indiji, a momčadski kolega bio mu je Britanac Paul di Resta. Sutil je ponovno bio bolji od momčadskog kolege – sezonu je završio na 9. mjestu s 42 osvojena boda, što mu je plasman karijere u Formuli 1. Bodove je osvajao na devet utrka, a najbolji plasman su mu šesta mjesta u Njemačkoj i Brazilu. Di Resta je sezonu završio 13. s 27 bodova, bodove je osvajao na sedam utrka, a najbolji plasman ostvario je na VN Singapura gdje je bio šesti.

Iako je 2011. bila dobra Sutilova sezona, nije uspio u potpunosti zasjeniti momčadskog kolegu Paula di Restu koji je posebno briljirao u kvalifikacijama. Force India je sredinom prosinca 2011. potvrdila da će njihovi vozači u 2012. biti Paul di Resta i Nico Hulkenberg.

Adrian je tako sezonu 2012. proveo vozeći razne utrke, a krajem godine ponovno ga se povezivalo s Force Indijom. Momčad ga je 28. veljače konačno i potvrdila kao svog vozača za 2013. gdje će mu momčadski kolega ponovno biti Paul di Resta.

U Australiji su oba vozača osvojila bodove (Sutil sedmi, a di Resta osmi), a u jednom trenutku Adrian je čak i vodio u utrci. Grubo prizemljenje stiglo je već na idućoj utrci u Maleziji gdje su oba vozača odustala unutar nekoliko krugova nakon problema s pričvršćivanjem kotača. U Kini je Sutila iz utrke izbacio Gutierrez, ali je Nijemac ponovno zasjao na ulicama Monaca gdje je završio odličan peti. Di Restin najbolji rezultat bilo je četvrto mjesto u Bahrainu.

Momčad sa sjedištem u Silverstoneu osvajala je bodove na sedam od prvih osam utrka te su sredinom sezone bili peti u poretku konstruktora, ispred posrnulog McLarena. Snaga Force Indijinih bolida bila je u nježnosti prema Pirellijevim gumama, a slabosti su bile brzina u kvalifikacijama i strategija. Nakon promjene u konstrukciji guma zbog spektakularnih pucanja na VN Velike Britanije, Force Indiji je poništena njihova najveća snaga te su nakon toga tek povremeno osvajali pokoji bod. U prvih osam utrka (prije promjene konstrukcije guma) Force Indija je osvojila 59 bodova, a u idućih 11 utrka samo 17.

Sutil je sezonu završio na 13. mjestu s 29 osvojenih bodova, a di Resta na 12. mjestu s 48 bodova, dok je Force Indija završila na šestom mjestu u poretku konstruktora. Ipak, nisu zadržali ni Sutila ni di Restu, nego su za 2014. vratili Hulkenberga iz Saubera i Pereza iz McLarena. I dok di Resta nije uspio pronaći svoje mjesto u Formuli 1 2014., Sutil je potpisao za Sauber gdje će mu momčadski kolega biti Esteban Gutierrez kojem će to biti druga sezona u Formuli 1.