#22 Jenson Button

(statistike nakon 2016.)

Jenson Alexander Lyons Button karijeru je, kao i većina F1 vozača, započeo u kartingu te je već s osam godina pobijedio u karting utrci, unatoč startanju s posljednje pozicije i mokrim uvjetima na stazi. Kao desetogodišnjak, Button je osvojio britansko kadetsko karting prvenstvo, a godinu dana kasnije prvak je postao još lakše i uvjerljivije, pobijedivši na svakoj od 34 utrke.

Nakon što je prerastao domaća natjecanja, uslijedili su naslovi na međunarodnim karting natjecanjima. Button je postao najmlađi pobjednik europskog Super A prvenstva i najmlađi viceprvak u svjetskom prvenstvu Formule A. Karijeru u kartingu zaključio je 1997. pobjedom na Ayrton Senna Memorial Cupu na Suzuki, nakon čega je prešao na utrke jednosjeda.

Godine 1998. osvojio je vrlo kompetitivnu britansku Formulu Ford u prvom pokušaju, s devet pobjeda za momčad Haywood Racing. Također je pobijedio i na Formula Ford Festivalu, završio je drugi na europskom prvenstvu i osvojio prestižnu McLarenovu/Autosportovu nagradu za mladog vozača godine. Karijera mu je napredovala tako brzo da se činilo da je Button prerastao trenutno okruženje i 1999. prelazi u britansku Formulu 3.

U prvoj sezoni u britanskoj F3 Button je pobijedio na tri utrke, sedam puta je bio na pobjedničkom postolju i završio je treći u poretku, čime je zaslužio nagradu za debitanta godine (‘Rookie of the Year’). Nije trebalo dugo čekati za prvi test u bolidu Formule 1. Najprije je testirao za McLaren, a zatim za Prost. Button nije razočarao svojom brzinom i sposobnostima te mu je Williams ponudio mjesto u momčadi za sezonu 2000. gdje će mu momčadski kolega biti Ralf Schumacher.

Williamsova odluka da potpiše dvadesetogodišnjeg Buttona, tada najmlađeg britanskog vozača u Formuli 1, rezultirala je neviđenom medijskom pažnjom i očekivanjima, ali sve to nije previše utjecalo na izvedbe mladog Britanca. Button je osvojio bod već na drugoj utrci karijere u Brazilu gdje je završio šesti, a bodove je osvajao na još pet utrka. Najbolje kvalifikacije imao je u Belgiji gdje je startao treći, a najbolji plasman u utrci ostvario je na VN Njemačke gdje je završio četvrti. Iako je osvojio 12 bodova, dvostruko manje od momčadskog kolege Ralfa Schumachera, Button je oduševio u svojoj prvoj sezoni i pokazao da Frank Williams nije pogriješio.

Iako je Button impresionirao Franka Williamsa brzinom i zrelošću, momčad je već obećala mjesto u momčadi za 2001. Kolumbijcu Juanu Pablu Montoyi zbog čega je Button ‘posuđen’ Bennetonu na dvije sezone.

Manjak iskustva Buttonu je otežao privikavanje na Bennetonov B200 koji je bio vrlo spor i težak za vožnju. Giancarlo Fisichella pregazio je Buttona koji je tijekom cijele sezone uspio osvojiti samo dva boda, petim mjestom na VN Njemačke, dok je Fisichella tri puta osvajao bodove, uključujući treće mjesto na VN Belgije. Button je sezonu završio na 17.mjestu, a Fisichella na 11.

Godine 2002. Jenson je ostao u Bennetonu koji se od te godine zvao Renault. Francuski proizvođač kupio je anglo-talijansku momčad, a novi Buttonov momčadski kolega bio je Jarno Trulli. Talijan je bio uspješniji u kvalifikacijama, a Button je osvojio više bodova (14, naspram Trullijevih devet). Na drugoj utrci sezone u Maleziji Jenson je skoro osvojio pobjedničko postolje, ali ga je u posljednjem zavoju prešao Michael Schumacher nakon kvara na ovjesu Renaultovog R202.

Buttona je u Renaultu 2003. zamijenio Fernando Alonso, a Britanac je prešao u BAR gdje će voziti uz svjetskog prvaka iz 1997. Jacquesa Villeneuvea. Dvojac je bio prilično izjednačen u kvalifikacijama, ali je Button bio bolji u utrkama te je osvojio 17 bodova naspram Villeneuveovih šest. Pretkraj sezone Button je vodio i na VN SAD-a i na VN Japana, ali pobjedničko postolje ponovno nije uspio osvojiti.

Uoči sezone 2004. Jenson je odlaskom Villeneuvea postao vođa momčadi uz japanskog vozača Takumu Sata. BAR je ovoga puta imao zaista odličan bolid i jak Hondin motor, ali konkurencija mu je bio jedan od najbržih i najboljih bolida u povijesti Formule 1 – Ferrarijev veličanstveni F2004. Kojim je upravljao Michael Schumacher na vrhuncu svojih sposobnosti.

Button je na drugoj utrci sezone skinuo prvi teret s leđa – osvojio je pobjedničko postolje trećim mjestom na vrućem Sepangu. Na idućoj utrci u Bahrainu ponovno je bio na najnižoj stepenici pobjedničkog postolja, a u San Marinu utrku poslije je završio drugi iza Michaela Schumachera nakon fantastičnog pole positiona. Ukupno je od 17 utrka čak 15 puta osvajao bodove i 10 puta bio na pobjedničkom postolju, što je bilo više nego dovoljno za uvjerljivo treće mjesto u ukupnom poretku iza dva Ferrarija.

Buttonova budućnost bila je neizvjesna. Britanac je pokušao otići u Williams unatoč valjanom ugovoru s BAR-om, ali nije uspio. Pitanje uoči sezone 2005. bilo je jasno – može li Button do prve pobjede u karijeri?

Od samog početka bilo je jasno da BAR-ov bolid za 2005., BAR 007, nije dovoljno kompetitivan, posebno po pitanju aerodinamike. Početak sezone bio je posebno težak, momčad se borila da osvoji bodove, a osramotili su se i na VN San Marina kad su uhvaćeni s prelaganim bolidom, zbog čega su im oduzeti bodovi koje su trećim i petim mjestom osvojili Button i Sato, a i zabranjen im je nastup na iduće dvije utrke u Španjolskoj i Monaku.

Tek na desetoj utrci prvenstva momčad osvaja prve bodove četvrtim mjestom Jensona Buttona, ali su do kraja sezone na svakoj utrci osvojili barem bod. Najbolji rezultati za Jensona i momčad bila su treća mjesta u Njemačkoj i Belgiji. Button je osvojio 37 bodova i završio deveti u poretku, a Sato je osvojio samo bod i završio 23.

Button je i u ljeto 2005. ponovno imao nedoumica oko nastavka svoje karijere, a ovoga puta umjesto pokušaja izvlačenja iz ugovora s BAR-om i pokušaja bijega u Williams, Jenson se pokušao izvući iz ugovora s Williamsom i ostati u BAR-u.

Honda je 2006. u potpunosti kupila BAR, a novi Buttonov momčadski kolega bio je Rubens Barrichello koji je stigao iz Ferrarija. Britanska javnost već je pomalo okrenula leđa Jensonu i fokusirala se na buduću zvijezdu Lewisa Hamiltona od kojeg se očekivalo da debitira u Formuli 1 2007. Jenson je iza sebe imao više od 100 utrka, ali ne i prvu pobjedu u karijeri.

Ali tada je došla Mađarska. Iako je u pomalo sretnim okolnostima stigao do pobjede u kišnim uvjetima (odustajanja Schumachera, Alonsa, Raikkonena…), ne može se poreći da je Jenson odvozio fantastičnu utrku i uvijek donosio ispravne odluke. Preživio je ono što drugi nisu. Pobjeda nije bila samo prekretnica za Jensona, nego i za cijelu momčad. Button je sezonu završio na šestom mjestu s 56 bodova, a Barrichello je bio sedmi s 30 bodova.

Iduće dvije godine obilježene su iznimno nekompetitivnim Hondinim bolidima u bojama planeta Zemlje. Godine 2007. Jenson je prvi bod osvojio tek na osmoj utrci sezone u Francuskoj gdje je završio osmi, a osmi je bio i u Italiji. Peto mjesto na VN Kine bio je vrhunac katastrofalne sezone koju je završio na 15. mjestu. Za usporedbu, Barrichello cijelu sezonu nije osvojio ni bod te je završio 20. u poretku. Honda je završila 8. u poretku nakon diskvalifikacije McLarena.

Ni sezona 2008. nije donijela bitne promjene. Honda je i dalje imala izuzetno spor (neki bi rekli i ružan) bolid u kojem su se Button i Barrichello borili da osvoje pokoji bod. Oba vozača po jednom su uspjela startati s 9.mjesta (Button u Bahrainu, Barrichello u Kanadi) i to su im bile najbolje startne pozicije te sezone. Button je osvojio tri boda šestim mjestom na VN Španjolske i završio 18. u poretku, a Barrichello je bio nešto uspješniji – osvajao je bodove tri puta, uključujući pobjedničko postolje na kišnom Silverstoneu, osvojio ukupno 11 bodova i završio 14. u poretku. Honda je završila deveta u poretku konstruktora.

Loša vijest za Jensona stigla je krajem 2008. kad je Honda objavila povlačenje iz Formule 1. Budućnost je za njega i Barrichella bila neizvjesna, ali tada se ukazao Ross Brawn, koji je u momčad stigao krajem 2007. i odlučio preuzeti momčad i nazvati ju Brawn GP. Osigurao je Mercedesove motore, ali svi su se pitali hoće li uopće stići složiti bolid, s obzirom da je bolid dizajniran za Hondine motore.

U pretežno bijeloj boji, s nešto fluourescentno zelene, bez ikakvih sponzora, Brawnov bolid, kodnog imena BGP 001, pojavio se na testiranjima i odmah privukao pozornost svih u Formuli 1. Bio je vrlo brz, izgledao je dobro, stabilno i uravnoteženo te su svi bili pomalo skeptični – momčad koja nije znala hoće li uopće nastupiti na prvoj utrci sezone sad izgleda kao kandidat za pobjedu. Sumnjalo se da voze lakši od minimalne dopuštene težine kako bi privukli sponzore (što je dopušteno na testiranjima), ali brzina Brawnova BGP 001 bila je stvarna. Vrlo stvarna.

Uoči sezone 2009. u Formuli 1 nastupila je velika promjena tehničkog pravilnika. Vraćene su slik gume, prednje krilo postalo je šire i bliže tlu, stražnje je postalo uže i više, na bolidu su zabranjeni razni usmjerivači zraka, uši, peraje i slično, a sve u svrhu čišćeg dizajna bolida i olakšavanja pretjecanja.

Brawn je s o obzirom na katastrofalnu 2008. rano usmjerio Hondinu pozornost na bolid za 2009. i detaljno je proučio pravila oko difuzora te našao rupu u pravilima. Kreirao je dvostruki difuzor (ili difuzor na kat) koji je bio potpuno legalan. Iako malo manje legitiman. Brawn je još mjesecima prije pozvao momčadi na razjašnjavanje tog dijela pravilnika, ali momčadi nisu bile zainteresirane. Nakon što je FIA i službeno proglasila dizajn legalnim, sve momčadi žurno su krenule u dizajniranje sličnih difuzora, što je bilo teže s obzirom da je koncept prilagođen konstrukciji bolida koju je teško mijenjati.

Sve je to omogućilo da Brawn BGP 001 ima veći difuzor, više downforcea, a time i bolju trakciju, brže prolaske kroz zavoje, bolje i stabilnije kočenje. Naravno, ne treba zaboraviti i Mercedesov motor koji je bio najjači od svih, kao i odluku momčadi da odbaci mogućnost ugradnje sustava za obnovu kinetičke energije (KERS) koji su od 2009. bili dopušteni, ali ne i obavezni. Odbacivanjem KERS-a momčad je mogla dizajnirati kompaktniji stražnji kraj koji nije trebao dodatno hlađenje baterija i slično.

Osim Brawna, dvostruki difuzor imali su i Toyota i Williams, ali ne tako kvalitetno rješenje kao na BGP001.

Brawn je u kvalifikacijama u Melbourneu ostvario ono što su svi donekle i očekivali i zauzeo prvi startni red. Jenson je bio na pole positionu. Uslijedila je i dvostruka pobjeda, a u prvih sedam utrka sezone Jenson je pobijedio na njih šest, uz treće mjesto iza dva Red Bulla na kišnom Sepangu.

Kako je sezona odmicala, tako su i rivali sustizali Brawn (pogotovo Red Bull). BGP 001 nije imao toliki razvojni potencijal kao neki drugi bolidi niti je momčad imala novca kao suparnici. Button je do kraja sezone morao braniti stečenu prednost, čime je donekle bio na meti kritika zbog ‘presigurne’ vožnje. Ipak, sjajnom vožnjom na pretposljednjoj utrci sezone Jenson je petim mjestom osigurao naslov prvaka. Slavlje u Engleskoj moglo je početi.

Jenson je sve donekle iznenadio odlukom da u 2010. prijeđe u McLaren gdje će mu momčadski kolega biti Lewis Hamilton. Kao što su mnogi i predviđali, Button se mučio držati korak s brzinom mlađeg kolege, ali to ga nije spriječilo da momčadi donese prve dvije pobjede u sezoni, na drugoj utrci u Australiji i četvrtoj utrci u Kini. Obje su, naravno, bile kišne. Ipak, McLaren nije držao tempo razvoja bolida s Red Bullom te Jenson nije obranio naslov. Sezonu je završio peti, jedno mjesto iza momčadskog kolege Hamiltona.

Zato su 2011. na vidjelo izašle sve Buttonove kvalitete. Za razliku od Hamiltona koji je bio frustriran Vettelovom dominacijom i problemima u privatnom životu, Button je bio fantastičan, pogotovo u načinu na koji je koristio osjetljive Pirellijeve gume. Osvojio je tri pobjede, uključujući Kanadu gdje je prestigao Vettela u posljednjem krugu utrke, a pobijedio je još u Mađarskoj i Japanu. Ukupno je osvojio 270 bodova, 12 puta bio na pobjedničkom postolju i završio drugi u poretku iza nedodirljivog Sebastiana Vettela. Hamilton je završio peti u poretku što je bilo prvi puta u njegovoj F1 karijeri da je u poretku završio iza momčadskog kolege.

Sezona 2012. za Buttona je počela na najbolji mogući način pobjedom u Australiji, ali je kasniji nedostatak brzine u odnosu na Hamiltona, kao i McLarenov pad forme sredinom sezone, onemogućio Jensonu da se bori za naslov. Ipak, pobijedio je na tri utrke, u Australiji, Belgiji i Brazilu. Zanimljivo, Jenson je pobijedio na prvoj i posljednjoj utrci sezone, McLaren je na obje utrke zauzeo prvi startni red, ali na kraju ipak nisu osvojili ništa. Jenson je završio peti u poretku s dva boda manje od četvrtog Lewisa Hamiltona.

Nakon osrednje 2012. uslijedila je katastrofalna 2013. McLarenov radikalni MP4-28 s pull rod prednjim ovjesom bio je spor i težak za vožnju, a downforce koji je proizvodio bio je vrlo inkonzistentan i osjetljiv na promjene visine. Bila je to prva sezona za McLaren u kojoj nisu osvojili nijedno pobjedničko postolje još od 1980., prva sezona u kojoj se nisu kvalificirali bolje od 5. mjesta još od 1983. i prva sezona bez pobjede od 2006.

Button i njegov momčadski kolega Sergio Perez nisu mogli ništa više nego osvajati pokoji bod, a najbolji rezultati bili su Buttonovo četvrto mjesto na posljednjoj utrci sezone u Brazilu i peto mjesto u Kini, dok je najbolji Perezov rezultat bilo peto mjesto u Indiji. Button je završio deveti sa 73 boda, a bodove je osvajao 14 puta u 19 utrka. Perez je završio 11. sa 49 bodova, a bodove je osvajao 11 puta. Pozitivna je bila pouzdanost jer su oba vozača završila sve utrke u sezoni što je novi rekord Formule 1.

Ni sezona 2014. nije McLarenu donijela ništa dobro, iako su vrlo dobro krenuli s dvostrukim pobjedničkim postoljem u Australiji. Bolid je bio težak za vožnju na granici, nedostajalo mu je downforcea i bio je spor, iako je imao najbolju pogonsku jedinicu u Formuli 1.

Button je donekle zasjenio Magnussena, pobijedivši ga 10-9 u kvalifikacijama i osvojivši 71 bod više, što mu je nakon dugog razmišljanja unutar momčadi omogućilo da i 2015. ostane u McLarenu gdje će mu društvo praviti povratnik Fernando Alonso.

Velika novost uoči 2015. je i povratak Honde u Formulu 1 gdje će biti ekskluzivni dobavljač motora i tehnički partner McLarena. U prvoj sezoni bilo je očekivano teško, a momčad je završila deveta u poretku, iza Saubera i tek ispred slabašnog Manora. Button je svoju 16. sezonu u Formuli 1 završio na 16. mjestu s 16 bodova, jedno mjesto ispred momčadskog kolege Fernanda Alonsa.

Bez obzira na slabe rezultate u prvoj godini Hondina povratka, svjetski prvaci Button i Alonso uvjereni su u dugoročnu uspješnost projekta McLaren Honda koji bi 2016. trebao početi davati ozbiljnije rezultate.

McLaren Honda je 2016. bila znatno konkurentnija pa su Alonso i Button na velikom broju utrka konkurirali za bodove. Ali u slučaju da su vozači vodeće tri momčadi završili utrku najbolji plasman kojem su se mogli nadati bilo je sedmo mjesto. Force India i Williams bili su očekivano jači, pogotovo na stazama gdje snaga motora značajnije dolazi do izražaja, ali Alonso je u Monaku i Austinu uspio završiti peti što je najbolji plasman sezone za McLaren.

Španjolac je bodove osvajao devet puta, a Button, koji je objavio povlačenje iz Formule 1 na kraju 2016., sedam puta. Alonso je uspio završiti ispred Masse u poretku vozača za jedan bod što je bilo dovoljno za 10. mjesto, a Button je osvojio 34 boda manje i završio 15.

Buttona će 2017. zamijeniti Stoffel Vandoorne, prvak GP2 serije iz 2015., a Button će imati savjetodavnu ulogu s mogućnošću povratka u F1 2018.