Novi bolidi brži su nego ikad, rekord staze pao je za više od sekundu, a cilj postizanja pet sekundi bržih vremena u odnosu na 2015. je ispunjen – je li nova Formula 1 zaista najbrža u povijesti?
Prva utrka sezone nudi nam i prvu priliku da usporedimo vremena i stavimo ih u kontekst ne tako davne povijesti kad su bolidi s V10 motorima u kvalifikacijama i utrci jurili podjednako suludom brzinom i postavili rekorde koji godinama nisu bili srušeni.
Pole position Lewisa Hamiltona (1:22.188) je 1.649 sekundi brži od njegovog prošlogodišnjeg pole positiona i 2.220 sekundi brže od Schumacherovog pole positiona iz 2004. koji je Nijemac odvozio s gorivom za 12 krugova dugu prvu dionicu utrke. Dosad najbrži krug u Melbourneu (Vettelov pole position iz 2011.) srušen je za 1.341 sekundi.
Ali 605 kg teški bolidi iz 2004. u utrci su bili još brži i Schumacher je odvozio zapanjujući najbrži krug utrke 1:24.125, tri desetinke brže od svog pole positiona, a treći krug u utrci odvozio je u vremenu 1:24.968.
Tih godina u Formuli 1 nadolijevalo se gorivo pa je i to jedan od glavnih razloga tako brzih vremena u utrci, a prosječna brzina utrke 2004. (219.010 km/h) i dalje je najbrža u povijesti ove utrke (Vettel je 2017. slavio prosječnom brzinom od 215.408 km/h).
Ovogodišnja VN Australije je vremenski najkraća utrka u povijesti ove konfiguracije staze (1:24:11.672), četiri sekunde brža od utrke 2004. (1:24:15.757), ali 2017. se vozio krug manje zbog signala upozorenja kojega je pritisnuo redar pokraj Kvyatova bolida zbog čega je Charlie Whiting bolide poslao u još jedan krugu zagrijavanja i zbog čega se utrka vozila krug manje (57 umjesto 58 krugova).
Start VN Australije 2004., još uvijek najbrže utrke u povijesti Albert ParkaRušenju najbržeg ukupnog vremena utrke pomogla je i činjenica da prvi puta od 2013. u Australiji nije izašao sigurnosni automobili (nije ga bilo ni 2004.).
Ovogodišnji najbrži krug odvozio je Kimi Raikkonen (1:26.538), dvije i pol sekunde brže od prošlogodišnjeg najbržeg kruga i čak 4.5 sekundi brži od najbržeg kruga iz 2015., a Kimi je bio samo dvije desetinke sporiji od Hamiltonova pole positiona te godine (1:26.327).
Raikkonenu je to bio 44. najbrži krug u karijeri, a samo je Michael Schumacher odvozio više najbržih krugova u karijeri (77). Vettelov start iz prvoga reda prvi je start iz prvoga reda za Ferrari u Australiji od 2007. kada je Raikkonen startao s pole positiona i došao do pobjede u prvom nastupu za Ferrari.
Vettel je ujedno i prvi Ferrarijev vozač koji je pobijedio na prvoj utrci sezone nakon Alonsa koji je 2010. slavio u Bahrainu, a Nijemac je time i prekinuo trogodišnju dominaciju Mercedesovih vozača koji su jedini vodili u prvenstvu od početka 2014. Posljednji vozač koji je vodio u prvenstvu prije njih upravo je Vettel koji je uvjerljivo osvojio naslov prvaka 2013. slavivši na posljednjih devet utrka prvenstva.
Ferrari je također prekinuo Mercedesovu dominaciju u poretku konstruktora u kojem vode od druge utrke 2014. – nakon prve utrke vodio je McLaren koji je u Australiji završio drugi i treći nakon diskvalifikacije Daniela Ricciarda u Red Bullu.
Hamilton je šestim pole positionom u Australiji izjednačio Sennin učinak na ovoj utrci, a 62. pole positionom u karijeri legendarnom Brazilcu približio se na samo tri pole positiona zaostatka. Schumacher je još uvijek prvi s 68 pole positiona u karijeri.
Britanac je u Australiji po jubilarni stoti put vodio na utrci (samo je Schumacher vodio na više utrka, 142), a ujedno je i nastavio tradiciju da u svakoj sezoni barem jednom starta s najbolje startne pozicije.
Valtteri Bottas više nije vozač s najviše nastupa za samo jednu momčad u karijeri (dosad je odvozio 77 utrka samo za Williams) pa se taj rekord vraća Jimu Clarku koji je u F1 karijeri odvozio 72 utrke samo za Lotus. Bottas je ujedno i vozač s najviše bodova bez pobjede (426).
