
Puno ime momčadi | McLaren Honda Team |
Službena web stranica | www.mclaren.com |
Sjedište | Woking, UK |
Predsjednik | Ron Dennis |
Glavni izvršni direktor | Jonathan Neale |
Trkaći direktor | Eric Boullier |
Tehnički direktor | Tim Goss |
Vozači | Fernando Alonso (trkaći inženjer Andy Latham) |
Jenson Button (trkaći inženjer Tom Stallard) | |
Šasija | MP4-30 |
Pogonska jedinica | Honda RA615H |
Gume | Pirelli |
Naplaci | Enkei |
Gorivo i maziva | Mobil |
STATISTIKA (nakon VN Brazila 2015.)
Prva sezona | 1966. |
Broj utrka | 779 |
Vozački naslovi | 12 (1974. 1976. 1984. 1985. 1986. 1988. 1989. 1990. 1991. 1998. 1999. 2008.) |
Konstruktorski naslovi | 8 (1974. 1984. 1985. 1988. 1989. 1990. 1991. 1998.) |
Pobjede | 182 |
Najbolje startne pozicije | 155 |
Najbrži krugovi | 152 |
Mjesta na pobjedničkom postolju | 485 |
Mjesta u prvom startnom redu | 336 |
Krugova u vodstvu | 10 578 |
Bodovi (svih vozača) | 5358.5 |
Rezultati | Rezultati 2014. Rezultati 2015. |
McLaren Honda (1988. – 1992.)
Ron Dennis je za 1988. izvukao dva asa iz rukava – najprije je nagovorio Hondu da iz Williamsa prijeđe u McLaren, a zatim je doveo i talentiranog Sennu iz Lotusa

Honda je 1986. i 1987. osvojila dva konstruktorska naslova s Williamsom, a u McLarenu je nastavila nizati uspjehe. Iako su pravila smanjila dopušteni dotok goriva za turbo motore, Honda je 1988. odlučila zadržati turbo. U fantastičnom McLarenu MP4-4 Prost i Senna dominirali su sezonom u kojoj su pobijedili na 15 od 16 utrka, a izgubili su samo u Monzi gdje se Senna s vodeće pozicije sudario s Jean-Louisom Schlesserom kojeg je obilazio za cijeli krug. Iako je Prost osvojio više bodova, naslov je osvojio Senna jer se te godine brojalo samo 11 najboljih rezultata.
Turbo motori zabranjeni su 1989. i Honda je za McLaren pripremila novi 3,5-litreni atmosferski V10 motor. McLareni su s tim motorom i dalje bili najbrži, ali je odnos dvojice svjetskih prvaka postajao sve gori, posebno nakon VN San Marina gdje je Senna prekršio njihov interni dogovor o poštivanju poretka nakon prvog zavoja prvoga kruga i nakon prekida utrke, nakon drugoga starta, napao Prosta u zavoju Tossa. Prost je vjerovao da Dennis i Honda favoriziraju Sennu te je sredinom sezone objavio da će iduće godine voziti za Ferrari.
Odluka o naslovu prvaka 1989. ponovno je, kao i prošle godine, pala na VN Japana u jednoj od najkontroverznijih utrka u povijesti Formule 1
Senna je osvojio dominantan pole position (Prost je podesio bolid za utrku), ali je na startu Prost prešao u vodstvo. Senna je umalo izgubio i drugo mjesto od Bergera. Prost je vodio cijelu utrku, a Senna ga je uhvatio tek u 40. krugu. Tada je krenula epska borba u kojoj je Senna imao bolid koji je bio brži po zavojima, ali sporiji na ravnom.

U 46 krugu Ayrton se sasvim približio Senni te je na kočenju u posljednju šikanu ambiciozno krenuo u napad dok je Francuz već kočio u zavoj. Alain je to primijetio i krenuo blokirati Ayrtona te su se sudarili. Iako je Senna uspio nastaviti, promijeniti prednje krilo i pobijediti u utrci, Prost je osvojio naslov jer je Senna kasnije diskvalificiran zbog neispravno odvožene šikane. Uoči te utrke Prost je rekao da je u dosadašnjim dvobojima sa Sennom uvijek ostavio otvorena vrata za njegove manevre kako se ne bi sudarili, ali da to na ovoj utrci neće učiniti.
Senni je bila potrebna pobjeda na toj utrci, kao i na idućoj, posljednjoj utrci sezone, ali s obzirom na to da je diskvalificiran, prvenstvo je riješeno utrku prije kraja. McLaren se žalio na odluku sudaca, navodno zbog oduzete pobjede koja im je uskratila novac od nagrada i sponzora, a ne zato što je naslov uzeo Prost koji na kraju godine odlazi u Ferrari. Žalba je odbijena, a Senna je kažnjen sa 100 000 američkih dolara i uvjetnom kaznom od šest mjeseci (FIA je Sennu nazvala ‘opasnim vozačem’).

McLarenov glavni dizajner Nichols i Alain Prost su 1990. bili dio Ferrarijeve momčadi i bili su veća prijetnja nego prethodnih godina. McLaren je doveo Gerharda Bergera, ali kao i prethodne dvije godine, o naslovu su odlučivali Prost i Senna. Samo što su 1990. bili u različitim bolidima.
Mjesto odluke ponovno je bila japanska Suzuka gdje se dvojac ponovno sudario, ovoga puta u prvome zavoju. Oba vozača su odustala, a Senna je ovoga puta izbjegao kaznu i osvojio svoj drugi naslov prvaka. McLaren je osvojio treći uzastopni konstruktorski naslov, šesti ukupno.
Senna i McLaren postali su prvaci i 1991., a glavni konkurenti bili su im Williams Renault i Nigel Mansell. Ipak, Senna je bez većih problema stigao do trećeg naslova prvaka, a McLaren do četvrtog uzastopnog konstruktorskog naslova, ukupnog sedmog
Williams je dominirao 1992., a njihov je FW14B sa savršeno podešenim aktivnim ovjesom bio klasa za sebe. Mansell je dominirao sezonom s devet pobjeda i četrnaest pole positiona, a McLaren je pobijedio pet puta (Senna tri, a Berger dvije pobjede).
